Weidel u Švicarskoj živi u istospolnoj zajednici sa suprugom koja je rođena u Šri Lanki i predvodi najveću opozicionu stranku u Bundestagu.
“Alles für Deutschland” (“sve za Njemačku”) bio je poklič iz Hitlerove ere. Nedavno ga je u eter odaslao Björn Höcke, visokorangirani član te njemačke, krajnje desne opcije na stranačkim skupovima, zbog čega je bio procesuiran.
Zatim se u augustu prošle godine slogan pojavio na događanjima na kojima je sudjelovala liderica AfD-a i kandidatkinja za kancelara na februarskim parlamentarnim izborima u Njemačkoj Alice Weidel, ali u suptilno modificiranom obliku – Alice für Deutschland. Stranka je štampala plava kartonska srca sa sloganom i dijelila ih članovima, koji su ih na skupovima držači u rukama kako bi iskazali svoju privrženost, piše iz Berlina za The Guardian Kate Connolly.
S MUSKOM NA NJEGOVOJ PLATFORMI
Alice ima 46 godina i zapravo je pokretačka snaga AfD, na čijim je krilima i postigla veliki uspjeh na prošlomjesečnim izborima. Kao da je seizmički rezultat, uspjeh koji je izazvao potres u njemačkom društvu, ta stranka je udvostručila broj glasova na 20,8%. Po prvi put od Drugog svjetskog rata krajnje desna stranka sada je druga najveća snaga u parlamentu. Novoizabrani Bundestag se prvi put sastao jučer, a AfD je zauzeo čak 152 od 630 mjesta kao glavna opoziciona snaga u novom parlamentu, a Weidel je obećala da će se žestoko boriti sa svojim protivnicima.
“AfD je sada čvrsto usidren kao narodna stranka”, objavila je Weidel u izbornoj noći. Pod njenim nadzorom AfD je privukao donacije njemačkih milionera, a uoči izbora pohvalio ju je i podršku pružio Elon Musk. Više puta je na svojoj X platformi pozdravio AfD kao jedinu stranku sposobnu spasiti Njemačku. U januaru su razgovarali na X-u o njemačkoj politici i još puno toga, a razgovor između njih dvoje, u kojem je iznesen niz netačnih tvrdnji, u jednom trenutku uživo pratilo je oko 200.000 ljudi. Razgovor, koji je bio željno iščekivan, ali i oštro kritikovan.
U mnogim aspektima njena pozadinska priča i porodični život čine je nevjerovatnom, nestvarnom, neobičnom figurom za radikalnu antiimigracijsku stranku koja je pod nadzorom sigurnosnih službi zbog sumnje na ekstremizam.
“Govorni mandarinski jezik i ranije je živjela u Singapuru i Hong Kongu, a sada živi u Švicarskoj sa suprugom rođenom u Šri Lanki i njihovom djecom. U kampanji nije mogla odgovoriti na pitanje koliko ljudi živi u izbornoj jedinici koju predstavlja“, piše Kate Connolly:. „Njen realni život dovodi je u sukob s politikom AfD-a o porodičnoj zajednici, koju definiše strogo heteroseksualna privlačnost. Stranka izričito odbacuje druge definicije, a i zalaže se za ukidanje istospolnih brakova.”
Politolog sa Univerziteta Göttingen Andreas Busch, koji je ismijao drugog najvažnijeg člana AfD-a Tina Chrupallu, rekavši da je on “po zanimanju slikar-dekorater, prizemljen i nema intelektualnih pretenzija”, a za Weidel veli: “Ona baš i nema sociodemografske karakteristike koje biste očekivali od glasača AfD-a.”
No, jedan glasač AfD-a rekao je Guardianu da su oni bili zainteresovani za Weidelin “životni stil”, ali da su je, umjesto toga, ipak podržali zbog njenih poruka i sposobnosti, “jer može riješiti na naše probleme”. Weidel je jednom prilikom izjavila izjavila da „vidi boju kože“ svoje partnerice i da nije queer: “Ja sam samo udata za ženu koju poznajem dvadeset godina.” Vrlo zanimljivo.
OPASNO, ALI IZBORNO PRIVLAČNO
Sa rolkama, svojim zaštitnim znakom, i bisernim ogrlicama, Weidel je nedvojbeno dala drugačiji obol stranci koju su od osnivanja 2013. vodili ostarjeli profesori i ekonomisti i koja je bila euroskeptična alternativa konzervativnom CDU-u. Slika se, kažu analitičari, puno računa: iako se stranka sve više pomicala udesno po pitanju imigracija i islama, Weidel je to uspjela detoksifikovati u očima nekih glasačaa.
“Često se smije i kad, u isto vrijeme, ima vrlo agresivnu retoriku”, izjavio je Busch za The Guardian i dodao da je ona povremeno bila “opasno dvosmislena” kako bi proširila popularnost AfD-a i privukla glasače.
S jedne strane, entuzijastično je, potcrtava Connolly, prihvatila upotrebu izraza “remigracija”, što je vrlo kontroverzan, ali nebulozan koncept krajnje desnice koji se obično shvata kao masovna deportacija ljudi rođenih u inostranstvu – čak i ako su naturalizirani građani. “Ali, u isto vrijeme dok koristi ovaj izraz, ona kaže ‘naravno da nam treba migracija”, rekao je Busch:
“To je ta kreativna dvosmislenost koja joj omogućava da se dopadne različitim dijelovima biračkog tijela. Što je opasno, ali i izborno privlačno.”
Manje dvosmisleno, pak, bilo je njeno prihvatanje osoba iz AfD-a koje su nekoć svi izbjegavali zbog njihovog ekstremizma. Rekla je da želi već spomenutog Höckea – koji je dva puta osuđen zbog svjesnog korištenja „nacističkog jezika“ na političkom događaju – postaviti za jednog od svojih ministara, dok je prošli mjesec „pomilovala“ zastupnike Maximiliana Kraha i Matthiasa Helfericha, koji su bačeni na marginu zbog primjedbi koje su dali u vezi s nacističkim stavovima AfD-a.
Deike Diening, novinarka Spiegela koja je mjesecima pratila Weidel uoči izbora, slikovito objašnjava da je nosila dva šešira istovremeno: bila je tolerantna prema osobama iz najviših stranačkih redova, pa čak i servilna prema najradikalnijim, a istovremeno je (p)ostala “relativno prijateljsko lice stranke za široku javnost”.
Oponašajući izborne dobitnice iz redova krajnje desnice u Europi, ponajviše Marine Le Pen u Francuskoj i Giorgiju Meloni u Italiji, Weidel se sada suočava s izazovom “pilotiranja svoje opozicione stranke prema njenom krajnjem cilju, a to je pobjeda na sljedećim izborima u Njemačkoj 2029. godine”, čitamo tekst Connolly.
Profesor Busch je još rekao i ovo: “Ona je uglavnom zainteresirana za stjecanje moći i tu sada leži njen glavni izazov. Pitanje je hoće li zadržati AfD usredotočenim na ogorčenost, nastavljajući svoju temeljnu opozicionu ulogu ili će je u konačnici zanimati neka vrsta perspektive moći, što bi zahtijevalo da ublaži retoriku?”
Kratkoročno, Weidel ima malo nade da će se probiti kroz “zaštitni zid” koji su podigle druge stranke, kako bi blokirale ulazak AfD-a u Vladu. Ali, ako još jedna nezgrapna, svadljiva koalicija ne uspije vratiti Njemačku na pravi put, njena će stranka sljedeće izbore čekati na krilima”, zaključuje Kate Connolly.
(SB)