Aleksandar Vučić - Od ratnog huškača do eurofila. - Sarajevograd.CLICK

Bojan Klačar: Vučić bi mogao smiriti strasti u odnosima prema Hrvatskoj jer bi, pobijedi li na izborima, sinkronizirao stav izvršne vlasti sa stavom predsjednika.

Aleksandar Vučić, gotovo potpuno izvjesni budući predsjednik Srbije koji će, prema svim relevantnim anketama, već u prvom krugu predsjedničkih izbora zakazanih za travanj odnijeti pobjedu, a potom preuzeti ured na Andrićevu vijencu nije samo danas, u političkom smislu, najmoćniji čovjek Srbije već i najkompleksnija osoba tamošnje političke scene koja je u dvadesetak godina prošla metamorfozu s jednog na drugi kraj političkog spektra.

Na neki način njegov politički put podsjeća na put Slobodana Miloševića, no sa suprotnim predznakom.

Dok se Milošević tijekom svoje političke karijere preobrazio iz socijalističkog aparatčika i internacionalca u izrazitog nacionalista i ratobornog agresivca, Vučić se pak od ratnohušačkog šovinista kakav je bio tijekom devedesetih, kad je i u Hrvatskoj zagovarao velikosrpske ideje, okrenuo ka miroljubivim porukama i eurointegracijama.

Rođen 1971. , Vučić je u politiku ušao vrlo mlad. Već s 22 godine pristupio je Srpskoj radikalnoj stranci privučen radikalnim nacionalizmom i stvaranjem Velike Srbije.

Na lidera radikala, četničkog vojvodu Vojislava Šešelja očito je odmah ostavio odličan dojam jer je već sljedeće godine Vučić na njegovoj listi izabran za zastupnika u srpskom parlamentu, da bi nedugo potom došao na mjesto glavnog tajnika SRS-a.

U tom vremenu formira se i tada glavni trojac radikala Šešelj – Nikolić – Vučić koji postaju svojevrsni “glavni štab” srpskih radikala na političkoj sceni.

Neposredno prije rata na Kosovu, Vučić 1998. postaje i ministar informiranja u tadašnjoj srbijanskoj vladi Mirka Marjanovića kojom je iz sjene upravljao Slobodan Milošević.

Vučićev mandat ostat će upamćen kao vrijeme kada su uvedene drakonske kazne novinarima koji su pisali protiv režima, kao vrijeme u kojemu su zbog “nepoćudnog stava” oduzimane koncesije liberalnim televizijskim postajama. Iz vlade odlazi dvije godine poslije, urušavanjem Miloševićeva režima.

Do velikog okreta u odnosima s radikalima i Šešeljom dolazi osam godina poslije kada napušta svog dosadašnjeg mentora i zajedno s Nikolićem osniva Srpsku naprednu stranku privlačeći k sebi znatan dio simpatizera radikala. Kako je Šešelj u to vrijeme već nekoliko godina bio u zatvoru u Haagu, ovaj Vučićev i Nikolićev potez bacio je Radikalnu stranku na koljena, čime su njih dvojica u Šešelju dobili vječitog i zakletog neprijatelja.

Naprednjaci vođeni Nikolićem i Vučićem svoju su priliku dočekali 2012. kad su na izborima pobijedili liberalni, lijevo orijentirani DOS. Najprije je Nikolić pobijedio Tadića na predsjedničkim izborima, da bi potom Vučić s naprednjacima ostvario relativnu pobjedu na parlamentarnim izborima.

Iako su imali najviše zastupnika u skupštini Srbije, Vučić je mjesto premijera prepustio Ivici Dačiću dok je sebi osigurao poziciju prvog potpredsjednika vlade i ministra obrane. Čovjeka bez čije suglasnosti premijer nije mogao donijeti niti jednu odluku.

Takva situacija trajala je dvije godine, za koje je vrijeme Vučić izgradio o sebi sliku kao eurofilu, principijelnom borcu protiv korupcije i nepravde. Po njegovu nalogu izvedeno je nekoliko spektakularnih uhićenja tajkuna.

Gradio si je imidž u maniri Vladimira Putina pa su ga kamere snimale prije nekoliko godina kada je iz snijega izvlačio ljude čiji su automobili ostali zameteni na cestama.

Prije tri godine organizirao je izvanredne izbore i smijenio Ivicu Dačića s mjesta premijera, a sada slično završava svoj pohod na vlast u Srbiji. No sada ne s pozicije zagovornika velike Srbije, već čovjeka koji Srbiju želi uvesti u EU.

Dolaskom Aleksandra Vučića na mjesto predsjednika Srbije, politika Beograda neće se previše mijenjati, a moguće je čak i blago poboljšanje retorike Beograda prema Hrvatskoj koja je u zadnjih mjeseci dovedena do usijanja.

– Izvjesno je da će doći do smirivanja strasti jer će pobjedom Vučića na izborima biti sinkroniziran stav izvršne vlasti sa stavom predsjednika Srbije. Sad to nije slučaj jer Nikolić je izrazio proruski orijentiran i odgovara mu žešća retorika prema EU i Hrvatskoj – kaže za Večernji list Bojan Klačar, politički analitičar iz Beograda.

Kako tvrdi, žestoka retorika između Beograda i Zagreba ionako nema prevelike osnove jer se radi o začaranom krugu zapaljivih izjava koje frcaju, između ostalog i zato što je i u Srbiji i u Hrvatskoj tijekom tog perioda održan niz izbora koje političari uvijek “začine pojačanim nacionalizmom bez osnove”.