Kome bi od njih palo na um da izdvoji, recimo, milion maraka kako bismo po redakcijama zaposlili lektore bosanskog (srpskog, hrvatskog jezika), ili da se bibliotekama osigura redovan otkup knjiga na brojnim sajmovima u regiji i po svijetu.
To bi bila kultura i kulturna politika.
Ona nije festivalska, manifestativna, ona se „ne vidi“, a jedino tako se valjano podižu generacije i utječe na profilaciju kolektivne svijesti, kaže Sidran.
Književnik Abdulah Sidran u velikom intervjuu za beogradski “Nedeljnik” govorio je i o značaju i utjecaju Sarajevo Film Festivala za sarajevsku i bosanskohercegovačku umjetničku i kulturnu scenu.
Sarajevo film festival je postao važan i kao turistički, medijski, estradni, i sl., fenomen sa jakim elementima malograđanštine, snobizma i svačega što ne pripada kulturi nego-supkulturi.
Ja sam davno, kada se Festival propinjao na prste i dale su se naslutiti konture jakog kulturnog fenomena, u razmjerama širim od regionalnih, napisao jedan tekst u kojem sam upozorio tadašnjeg ministra, mog kuma, profesora Gavrila Grahovca, da ova vlast – a nju čine stranke etno-nacionalnog profila – pravi potpunu zamjenu pojmova stavljajući na mjesto kulture supkulturu.
Zašto?
Pa intelektualni dometi tog partijskog kadra dotle sežu. Kad neki stranački šefić potegne kakav citat, to bude neki mudroslovni stih iz opusa Dine Merlina.
Oni kulturom smatraju estradu, a ne znaju da je elementarna kultura nešto drugo. Za njih je nepoznanica. Poznati su im samo manifestacioni oblici kulture, a oni, naravno, nisu ono što je kultura u temeljnom društvenom smislu.
Kome bi od njih palo na um da izdvoji, recimo, milion maraka kako bismo po redakcijama zaposlili lektore bosanskog (srpskog, hrvatskog jezika), ili da se bibliotekama osigura redovan otkup knjiga na brojnim sajmovima u regiji i po svijetu.
To bi bila kultura i kulturna politika.
Ona nije festivalska, manifestativna, ona se ‘ne vidi’, a jedino tako se valjano podižu generacije i utječe na profilaciju kolektivne svijesti”, rekao je, između ostalog, Sidran.
(SB)