Dok iz neposredne blizine gleda u do zuba naoružane specijalce u prijetećim crnim uniformama i sa šljemovima na glavi koji štite Milorada Dodika od hapšenja, i koji mu pristojno, ali odlučno objašnjavaju da je njegova misija unaprijed osuđena na propast, Z. nervozno žvaće žvaku. U sjećanje mu dolaze slike nekih uniformi pred kojima je stajao prije tridesetak godina…
Piše: MAJA RADEVIĆ
Bilo je kišno sarajevsko poslijepodne (ili da budemo precizniji, istočno-sarajevsko) kada je Z. sa još dvojicom kolega stigao na kapiju Administrativnog centra Vlade Republike Srpske sa namjerom da privede Milorada Dodika.
Njih trojicu, dugogodišnje, iskusne inspektore Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), na kapiji je dočekala znatno brojnija, naoružana Žandarmerija RS-a i odmah im dala do znanja da tu kapiju neće preći, a kamoli doći do najpoznatijeg „bjegunca od bh. pravosuđa“ da mu uruče nalog Suda Bosne i Hercegovine za privođenje.
Razgovor između kolega iz SIPA-e i pripadnika MUP-a Republike Srpske trajao je svega nekoliko minuta, a zabilježile su ga i medijske ekipe na licu mjesta. Kao čovjek sa iskustvom u operativnim akcijama visokog rizika, Z. unaprijed zna da od privođenja Milorada Dodika baš u tom trenutku i na takav način, nema ništa.
Z. dobro poznaje zakon, a po zakonu Specijalnu jedinicu SIPA-e na zadatak može poslati samo njegov direktor, ali direktora nema, on je podnio ostavku, a niko ga nije zamijenio… Ipak, njegovi nadređeni su ga ovog tmurnog popodneva poslali da pokuša provesti praktično nemoguć zadatak i koliko-toliko „spasi obraz“ Agencije koja već skoro dva mjeseca nema nikakav ozbiljan plan kako da privede entitetskog predsjednika koji je izvršio državni udar, i Z. je svjestan da se ta nezahvalna misija mora obaviti.
UNIFORME RATA I MIRA
Dok iz neposredne blizine gleda u do zuba naoružane specijalce u prijetećim crnim uniformama i sa šljemovima na glavi koji štite Milorada Dodika od hapšenja, i koji mu pristojno, ali odlučno objašnjavaju da je njegova misija unaprijed osuđena na propast, Z. nervozno žvaće žvaku.
U sjećanje mu dolaze slike nekih uniformi pred kojima je stajao prije tridesetak godina, nije to tako davno bilo, kada je i sam nosio drugačiju uniformu i morao braniti svoj grad, državu i porodicu… U to vrijeme Z. je bio skoro dijete, sjećaju se njegovi bivši saborci, ali se, kažu, nije nimalo dvoumio kada je trebalo uzeti pušku i braniti svoj grad.
Rat mu je donio odrastanje preko noći, epitet heroja i istinskog patriote, jedno teško ranjavanje, više bolnih sjećanja i bolest od koje se jedva oporavio, ali Z. je čvrsto vjerovao da će nakon svih tih nevolja živjeti u državi, dobroj, pravednoj i mirnoj, u kojoj su svi jednaki pred zakonom i gdje više nikad niko neće pomisliti na rat.
Dok gleda u do zuba naoružane specijalce ispred Administrativnog centra Vlade RS u Istočnom Sarajevu, a njegove kolege inspektori iz SIPA-e mu pogledima „išarete“ da je vrijeme da se mirno i nedostojanstveno povuku s tog mjesta, Z. se pita kakva je to država u kojoj Sud izda naredbu da moraš uhapsiti visokopozicioniranog političara, a onda te u „visokorizičnu akciju“ pošalju samo s fasciklom u ruci, dok nasuprot tebi stoje policajci u punoj ratnoj opremi.
Razmišlja je li to ta država za koju se vrijedilo boriti i ugroziti vlastiti život i je li u takvoj zemlji trebalo ostati, država koja svjesno i sistemski, pune tri decenije, ponižava i ismijava svoje građane – bolesne, radnike, penzionere, studente, i inspektore Državne agencije za istrage i zaštitu.
Misli o tome kako baš moraš biti vješt manipulator pa dovesti čak i jednog policajca do takvog mentalnog stanja da prestane vjerovati u institucije, sistem, zakone i čarobne bagere kojima će neko preko noći pomesti svo korumpirano, huškačko, političko smeće koje se gomilalo svih ovih godina, i odjednom učiniti da se probudimo u lijepoj, modernoj, funkcionalnoj zemlji Europske unije. Misli kako smo se u ratu znali smijati, a sad se na ulici više niko ne smije.
Z. iz iskustva zna da bi tih 20-ak Dodikovih „specijalaca“ koji su na svoje uniforme ponosno okačili simbole Srbije veoma brzo ustuknuli pred jednom malo bolje opremljenom i brojčano nadmoćnijom jedinicom SIPA-e i položili oružje.
Zna to i Milorad Dodik, i zato cijelu tu besanu noć provodi kao zatočenik „svoj na svome“ u zgradi Vlade RS, pitajući se sa zebnjom šta ga čeka kad jedanput ipak bude morao izaći iz te zgrade kako bi se vratio u svoju prijestolnicu Banja Luku.
REŽIMSKO (RAZ)OTKRIVANJE
Ono što Z. u tom trenutku ne može znati je da će iste te večeri baš on biti glavna tema režimskih medija u Republici Srpskoj, koji će ga crvenom bojom zaokružiti na snimcima i fotografijama i iznova pretresati njegovu ratnu prošlost u kojoj Tužiteljstvo BiH, i pored višegodišnje istrage, nije moglo naći nijedan čvrst argument i dokaz koji bi ga doveo na optuženičku klupu.
Bavit će se njegovim likom i djelom i sam Milorad Dodik te večeri na press konferenciji, blijed i zabrinut, dok iz sebe crpi posljednje atome prijetvorne hrabrosti i uvjerava samog sebe, pa onda i građane entiteta kojim suvereno vlada da je on, njihov prkosni predsjednik, na sigurnom i da zakoni ove države za njega ne važe. U odbranu Z. i njegovih kolega stat će, iznenađujuće, jedino Ured visokog predstavnika, koji oštro osuđuje otkrivanje identiteta pripadnika SIPA-e u pojedinim medijima i podsjeća te iste medije, one koji su u vjernoj službi političke propagande, na „standarde profesionalnog novinarstva”.
Na kraju čitave drame koja zapravo i nije bila drama, nego farsa, Z. samom sebi kaže da je to bio samo još jedan stresan dan na poslu. Bilo je i puno gorih dana, uvjerava sebe, s neodređenim osjećajem da je postao talac jedne beskrajne nepravde u vlastitoj zemlji.
Te noći Z. sanja o novom planinskom vrhu koji će osvojiti. Do sada se popeo na puno takvih planina. Samo kada je gore, na par hiljada metara nadmorske visine, osjeća da može slobodno disati.
(SB)
Related posts:
ANALIZA EKONOMSKOG STRUČNJAKA Minimalna plaća povećana za 381 KM, ali troškovi doprinosa rastu za 304 KM
ZASTUPNIK RAMIZ SALKIĆ: Institucije Bosne i Hercegovine imaju pravo i obavezu da spriječe ulazak u državu…
NEZAPAMĆEN SKANDAL: Gradonačelnik Sarajeva zatražio da se preispita dodjela Šestoaprilske nagrade asocijaciji BIMA
Dodik se oglašava od rane zore: Sad spominje mir, kaže da će sve odluke u vezi s presudom u Sudu BiH biti političke i institucionalne
Vukanović se obratio Dodiku u prvom redu pa izbačen sa sjednice NSRS-a: “Da znaš, niko te se ne boji”
Konaković o zahtjevu za sjednicu Vijeća sigurnosti UN: Nema govora da Rusija može ubijediti bilo koga da je Dodik ‘cvjećka’
Protiv Nenada Stevandića otvorena istraga nakon šokantne izjave “moramo pobiti sve ovo”
IMOVINA RADOVANA I U IME OCA – SINA: Marko nije prijavio vikendicu, kaže da nije bilo mjesta u imovinskom kartonu?! Pogledajte šta sve posjeduje Viškovići…
LOŠE VIJESTI ZA DODIKA: Odlazak u Izrael bio je uzaludan, sve je propalo, lista osumnjičenih za napad na ustavni poredak BiH širi se na…
Fotografija koja je izazvala veliku raspravu: Zašto su političari u ograđenom dijelu džamije?
Powered by YARPP.
