U Bosni i Hercegovini je do obnove rada Hrvatskog narodnog sabora (HNS) 2011. godine djelovalo nekoliko ozbiljnih parlamentarnih stranaka koje su u međuvremenu nestale potpuno ili su se utopile u HDZ BiH.

 

 

 

U političkom prostoru Bosne i Hercegovine sve češće se iznose kritike na račun Dragana Čovića i HDZ-a BiH, posebno iz redova hrvatskih političkih subjekata i analitičara. Neki od njih smatraju da HDZ BiH nema stvarnu opoziciju unutar hrvatskog naroda, dok drugi ističu postojanje opozicionih struja koje nastoje ponuditi alternativu postojećem političkom kursu.

 

 

U Bosni i Hercegovini je do obnove rada Hrvatskog narodnog sabora (HNS) 2011. godine djelovalo nekoliko ozbiljnih parlamentarnih stranaka koje su u međuvremenu nestale potpuno ili su se utopile u HDZ BiH.

 

 

Danas se u velikoj političkoj krizi u BiH, zbog prilično nejasnog stava Dragana Čovića prema Dodikovoj politici, ponovo javljaju neki glasovi protiv Čovićeve politike. No, politički analitičari ističu kako nije baš realno oživljavanje nekih starih stranaka među Hrvatima ili osnivanje nekih novih, piše Al Jazeera.

 

 

„Oživljavanje nekadašnjih hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini trenutno djeluje malo vjerovatno. Većina tih partija je vremenom izgubila i organizacijsku infrastrukturu i biračku bazu, dok su ključni kadrovi ili politički pasivizirani ili integrisani u strukture HDZ-a BiH. Paralelno s tim, HDZ BiH je tokom godina konsolidovao moć kroz snažnu institucionalnu prisutnost, pristup javnim resursima te stratešku koordinaciju sa sestrinskim HDZ-om iz Hrvatske. Ta saradnja sa Zagrebom – kako politička, tako i diplomatska – dodatno učvršćuje poziciju stranke unutar hrvatskog političkog korpusa u BiH“, kaže za Al Jazeeru politički analitičar Haris Ćutahija.

 

 

Dodaje kako, ipak, određeni prostor za novu političku inicijativu postoji, jer je sve izraženije nezadovoljstvo zbog pravca u kojem ide politika Dragana Čovića, naročito zbog njegove bliskosti s Miloradom Dodikom.

 

 

„Međutim, to nezadovoljstvo još nije artikulisano kroz organizovan i održiv politički projekt. Ukoliko bi se pojavila politička opcija koja bi uspjela povezati zahtjeve za nacionalnom jednakopravnošću sa snažnim fokusom na borbu protiv korupcije, ekonomski razvoj i reformu institucija – mogla bi predstavljati ozbiljnu alternativu. Takav projekt bi, međutim, zahtijevao dugoročnu strategiju, kvalitetan kadar, jasnu komunikaciju i vjerovatno određenu vanjsku podršku. Bez toga, značajne promjene ostaju malo vjerovatne“, smatra Ćutahija.

 

 

Glasovi protiv Čovića

 

 

Hrvatsko narodno vijeće BiH godinama upozorava na zanemarivanje Hrvata u BiH koji žive izvan područja pod apsolutnom političkom kontrolom HDZ-a BiH. Izvan područja pod vlašću HDZ-a BiH živi veliki broj Hrvata, a samo u Sarajevu, po popisu stanovnika iz 2013. godine, živi gotovo 17.000 Hrvata.

 

 

Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS), smatra da HDZ BiH nema pravu opoziciju, jer se u zakonodavnim tijelima često podržava politika koju vodi ta stranka.

 

 

“Od 2014. Hrvati obnašaju najviše pozicije u BiH, na svim ključnim mjestima – financije, pravosuđe, Ministarstvo prometa, a te funkcije mogu postati instrument promjene u BiH. HDZ živi od neravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH”, kazao je Raguž gostujući na HRT-u.

 

 

Bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir tvrdi da Čović nema stvarnu opoziciju unutar hrvatskog naroda u BiH, te da je iskoristio svoje političke sposobnosti kako bi eliminisao opoziciju i pretvorio njene predstavnike u svoje glasnogovornike.

 

 

Božo Skopljaković, predsjednik Hrvatske stranke BiH, već desetljeće je jedan od najglasnijih u kritici politike Dragana Čovića i njegovog HNS-a. HDZ BiH opisuje kao korumpiranu organizaciju koja uništava hrvatski narod u BiH i samu državu.

 

 

Jozo Ivančević, načelnik Prozor-Rame i predsjednik Ramske narodne stranke, tvrdi kako je Dragan Čović privatizirao HNS i HDZ BiH. Kritikuje HDZ BiH i HNS zbog nedostatka konkretnih rezultata za bosanskohercegovačke Hrvate.

 

 

Bivši ministar unutarnjih poslova Hrvatske i zastupnik u Hrvatskom saboru Vlaho Orepić godinama je upozoravao na štetnost Čovićeve politike – kako za BiH, tako i za Hrvatsku. On je prije nekoliko godina, tokom posjete Sarajevu, kazao kako Čović nema legitimitet predstavljati sve Hrvate u BiH i da njegova politika destabilizira regiju, posebno zbog saradnje s Miloradom Dodikom.

 

 

Ove izjave ukazuju na postojanje različitih stavova unutar hrvatskog političkog spektra u BiH, te na pokušaje određenih političkih subjekata da ponude alternativu politici koju vodi HDZ BiH i njegov lider Dragan Čović.

 

 

Dominacija HDZ-a BiH

 

 

Uprkos brojnim glasovima protiv politike Dragana Čovića, Ćutahija smatra kako trenutno ne postoji politička snaga unutar hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini koja bi mogla ozbiljno ugroziti dominaciju HDZ-a BiH.

 

 

„Stranka je tokom godina strateški učvrstila svoju poziciju kroz institucionalnu kontrolu, mrežu finansijskih tokova i dosljedno pozicioniranje kao glavni nosilac borbe za kolektivna prava Hrvata. Povremene kritike na račun politike Dragana Čovića zasad nisu iznjedrile političku alternativu sa stvarnim kapacitetom mobilizacije“.

 

 

Dodaje kako bi mogući izazovi HDZ-u BiH mogli doći iz dva pravca. Prvi je unutrašnji – u slučaju jačanja unutarstranačkih tenzija i pada autoriteta Dragana Čovića. Drugi je vanjski – kroz pojavu nove političke snage koja bi uspješno artikulisala nacionalna očekivanja uz konkretne prijedloge za ekonomske i društvene reforme.

 

 

„Takva platforma bi mogla rezonirati s mlađim biračima, koji nisu direktno vezani za ratnu prošlost, ali su osjetljivi na teme sigurnosti i napretka. Ipak, bez ozbiljne organizacije, medijske vidljivosti i prepoznatljivog lidera, proboj na političkoj sceni i dalje djeluje teško ostvariv. U realnosti, mogući su tek ograničeni pomaci na lokalnim nivoima, dok bi za dublje promjene bila potrebna nova politička figura s kredibilitetom i vizijom koja nadilazi postojeće podjele“, ukazuje Ćutahija.

 

 

Nametanje drugih tema osim Izbornog zakona

 

 

Dragan Čović i HDZ BiH godinama imaju uglavnom jedan politički program, a to je legitimno predstavljanje odnosno novi Izborni zakon koji bi, kako kažu, osigurao ravnopravnost Hrvata u BiH. Neke nove političke snage, ukoliko žele postati ozbiljan politički faktor moraju nametnuti i druge teme poput korupcije, boljeg standarda, zaustavljanja odlaska ljudi koje je dugo godina bilo najmasovnije upravo iz dijelova zemlje gdje većinski žive Hrvati.

 

 

„Politička strategija HDZ-a BiH već dugi niz godina gotovo isključivo se oslanja na pitanje legitimnog predstavljanja i reforme izbornog zakonodavstva. Taj fokus na kolektivna prava osigurao je stranci stabilnu biračku podršku, ali je istovremeno gurnuo u drugi plan ključna egzistencijalna pitanja – poput borbe protiv korupcije, jačanja institucija i demografskih izazova, koji posebno pogađaju hrvatske sredine. Upravo u toj zapostavljenoj agendi otvara se prostor za novu političku ponudu“, ističe Ćutahija.

 

 

Dodaje kako će nove političke snage morati odbaciti lažnu dihotomiju između nacionalnih i socioekonomskih pitanja. Umjesto direktne konfrontacije s HDZ-ovim narativom, mišljenja je Ćutahija, konstruktivniji pristup bio bi njegova nadogradnja – insistiranje na jednakopravnosti, ali uz paralelno oblikovanje konkretnih politika za unapređenje obrazovanja, zdravstva, poslovnog okruženja i socijalne sigurnosti.

 

 

„Takva sveobuhvatna platforma mogla bi pronaći uporište među mlađim generacijama i dijasporom, koji sve više odbacuju status quo i insistiraju na mjerljivim rezultatima. Promjene neće doći preko noći, ali kroz postepeno jačanje kredibilnih inicijativa koje nude stabilnost, razvoj i povjerenje unutar okvira jednakopravnosti – moguće je otvoriti novu političku fazu“, zaključuje Ćutahija.

 

(Fokus)

Alternativa Čoviću među Hrvatima u BiH: Realnost ili nemoguća misija