KAKO JE NERMIN UBIO PRINCIPE Ogrešević iluzijom ruši Dodika sa onima koje je nametnuo Schmidt!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Neverbalno loš, pred kamerama verbalno još lošiji — Nermin Ogrešević, predsjednik NES-a, uglavnom nam na TV ekranima demonstrira kako se neko ko je dvije decenije u politici ne bi smio ponašati u javnom prostoru.

Međutim, iz gostovanja u gostovanje, Ogrešević zapravo najbolje dokazuje da je vrlo teško javno varati. Neposložene, isprekidane i nedovršene rečenice kojima nikada do kraja ne pojasni svoj politički stav najbolje svjedoče protiv njega kao političara koji jedno govori, drugo misli (ili neko za njega misli), a treće radi.

Sinoć je u Centralnom dnevniku više ličio na čovjeka koji se bori sa strahom da ne kaže istinu, pa čak i poslovično navalentni Hadžifejzović nije želio dužiti ni propitivati nagli zaokret Ogreševića i povratak u staro jato okupljeno oko sarajevskih trikolora.

Jer, Ogreševićev problem tim je veći zbog činjenice da je njegov otklon od Trojke bio prije svega dvije godine i da je u te dvije godine stalo mnogo optužbi i osuda koje je Ogrešević mnogo ubjedljivije iznosio na TV ekranima i drugim govornicama.

Sinoć je bio sve suprotno, ponavljajući mantru kako njegov NES ulazi u pakt sa đavolom da spasi Bosnu i Hercegovinu od Milorada Dodika, iako je i djeci u vrtićima jasno da je Ogreševićev, a napose NES-ov, isključivi interes — vlast u Krajini.

I da budem potpuno jasan — legitiman je interes političke opcije da želi vlast tamo gdje je njena optimalna snaga najveća, ali je licemjerno spram javnosti i birača braniti to “borbom protiv Dodika, a za Bosnu i Hercegovinu”.

Ispaljivao je Ogrešević floskule, pa nam tako poručuje kako je on u Trojkino jato ušao “jer želi osloboditi prostor da se s opozicijom iz RS pravi državna vlast, a eliminiše Dodik”. Ono što politički nedorasli Ogrešević ne shvata jeste činjenica da postoji dvoetažna politička barijera, pa njegova priča više zvuči mučno nego smiješno.

Jer, prva barijera eliminisanju Dodika je Dragan Čović i njegov HDZ, a druga činjenica da SNSD u Domu naroda može — i na kraju krajeva s Čovićem — blokirati svaki pokušaj smjene Dodikovih kadrova. Kakve je u tom slučaju političke puteve krčio Ogrešević, valjda je samo njemu jasno.

Baš kao što mu je vjerovatno nejasno šta je htio reći kada nam je poručio da postoji opcija pokretanja smjene Vijeća ministara na čelu s Borjanom Krišto. Ono što Ogrešević vjerovatno ne razumije je činjenica da bi u toj situaciji protiv sebe imao ne samo HDZ i SNSD, nego i cijelu Trojku koja je mnogo toga dala da bi se fotelje dočepala.

Na kraju krajeva, o tome je u opozicionom zanosu svojevremeno govorio i sam Ogrešević:

“Granice i crvene linije su pređene. Plan razgradnje Bosne i Hercegovine se ubrzano realizira. Dodik i Čović su usklađeni, a Trojka to podržava. Moramo biti izrazito oprezni. Ne smijemo biti naivni. Pozivam sve nas na maksimalnu budnost”, izrekao je Ogrešević 25. jula 2023. godine.

No, očito je poslije toga zaspao i sanjao kako bi i on mogao osladiti se parčetom vlasti po vertikali, vjerujući kako ćemo svi kolektivno doživjeti amneziju i zaboraviti dvije godine u kojima je optuživao Trojku za sve i svašta.

Ogrešević se u februaru 2025. godine prisjetio svoje principijelnosti pa nam objasnio:

“Ja sam lično na zajedničkom sastanku sa gospodinom Murphyjem i Sattlerom, predstavnicima partnera koji bi trebali činiti vlast, rekao da NES neće prihvatiti, ne može biti dio vlasti koju će imenovati visoki predstavnik de facto kršenjem Ustava Federacije. Mi smo tu imali izrazito principijelan stav i nismo bježali od toga da to i kažemo onima koji bi trebali biti partneri, pa i međunarodnoj zajednici.”

I dok druge, s pravom ili ne, optužuje za kršenje dogovora i principa, Ogrešević zaboravlja na vlastitu principijelnost pa pristaje biti prikolica političkoj trokolici koja evidentno nema ni plan, ni mogućnost, ali ni viziju kako da Bosnu i Hercegovinu vrati sa stranputice na koju su je i svojim (ne)radom gurnuli.

Ogreševićeva zbunjenost u Centralnom dnevniku razotkriva koliko je samoobmana opasna po individuu.

Istina, u manjoj mjeri samoobmana može biti korisna kao mehanizam preživljavanja — pomaže da ne pukneš odmah pod pritiskom. Ali ako se pretjera, postaje jako opasna jer te sprječava da se suočiš sa realnošću.

A Ogrešević je odavno izgubio dodir s realnošću!

(Nap)