Fox News prvi put u 28 godina iz programa maknuo burzovna izvješća. Raskol u stranci: ‘Od ovog ćemo se oporavljati desetljećima!‘

Donatori stranke i simpatizeri Trumpove administracije predsjedniku su dali jedan kvartal da tržište “procvjeta”, kao što im je i najavio. U suprotnom mu okreću leđa…

Prije samo nekoliko tjedana, među člancima posvećenima mirovnim pregovorima o Ukrajini, novoj eskalaciji rata na Bliskom istoku i jačanju europske obrane, na biznis-portalima poput Bloomberga, Wall Street Journala i Business Insidera diskretno je objavljena vijest: “Warren Buffett se rješava svojih dionica.”

Dosad smo imali prilike naučiti da iza svakog poteza Warrena Buffetta stoji neka taktička kalkulacija (potaknuta informacijama “dobro upućenih izvora” i blagoslovljena procjenom njegovih dobro plaćenih brokera).

Prije samo nekoliko tjedana, malotko je uopće mogao i zamisliti da će se američki predsjednik Donald Trump uistinu imati dovoljno hrabrosti odlučiti na potez bez presedana i raskupusati cijelu globalnu trgovinu.

No dok su burzovni indeksi Wall Streeta u slobodnom padu do te mjere da je Fox News bio primoran prvi put u 28 godina poslovanja ukloniti njihova kretanja iz svog programa uživo, investitor iz Nebraske bogatiji je za više od 300 milijardi dolara, samo zato što je Trumpove najave “dana oslobođenja” pravovremeno shvatio kao ozbiljnu najavu, a ne prvoaprilsku šalu.

Na početku pisanja ovoga teksta, indeks tržišnog straha na CNN Businessu iznosio je 9 (od ukupno 100). Dok se tekst završio, indeks je dodatno pao na 7, što predstavlja “ekstreman tržišni strah”. U tom kontekstu, gotovo je nemoguće popisati točan gubitak vrijednosti ključnih indikatora zdravlja Wall Streeta, poput indeksa DOW, S&P 500 i NASDAQ, zato što dodatno padaju iz minute u minutu. No prvog dana nakon “dana oslobođenja” DOW je pao za nešto manje od četiri posto, S&P 500 za gotovo pet posto, a NASDAQ se približio šest posto. ChatGPT, koji je izuzetno koristan alat dešifriranja tržišnih kretanja za sve koji se tek opismenjuju u lingvistici Wall Streeta, kao objašnjenje tog trenda nudi sljedeće: “Tržište je u panici ili pod jakim pritiskom zbog negativnih vijesti. Takvi padovi su rijetki i često signaliziraju značajne probleme u ekonomiji, financijskom sustavu ili geopolitičkoj situaciji.”

A gdje je za to vrijeme Trump? Na terenu za golf floridskog resorta Mar-a-Lago. Nije mu za zamjeriti, ipak je ovo neviđeno stresna situacija koja zaslužuje ispušni ventil.

Međutim, prosječni Amerikanci ne mogu si priuštiti ispušni ventil, zbog čega panično traže dokaz da se ovaj korak u nepoznato odgovorno isplanirao i da nije bio rezultat impulzivnosti šačice najbolje stojećih ljudi u SAD-u koji, ako ćemo biti iskreni, na svom novčaniku neće osjetiti pretjeranu bol “tržišne reakcije”.

Dobro upućeni izvori iz Bijele kuće tvrde da predsjednik još uvijek nije decidirano odlučio je li ovaj carinski blitzkrieg kratkoročna taktika za pregovore ili dugoročna tržišna strategija, zbog čega panika ne hvata samo Amerikance nego i dobar dio republikanskih zastupnika u Kongresu.

Bivši vođa senatske manjine Mitch McConnell i njegov stranački kolega Rand Paul promptno su reagirali te putem medija crno na bijelo svojim sunarodnjacima dali do znanja da nemaju povjerenja u predsjednikovu trgovinsku viziju.

“Mene su u Washington poslali farmeri Sjeverne Karoline koje samo jedna lošija sezona dijeli od bankrota. Ovaj će ih tržišni šok sasvim sigurno baciti na koljena. Kako da im pogledam u oči?” zapitao se republikanski zastupnik Thom Tillis dodavši da Trump računa na “dugoročnu dobit”, ali je u politici jednako bitno predvidjeti i onu kratkoročnu.

Republikanski stratezi strahuju da će tržišni potres i recesija, koja se poput čudovišta nadvila nad cijeli SAD, prvom sljedećom prilikom (u studenom 2026.) demokratima na pladnju servirati ne samo većinu u Zastupničkom domu nego i u Senatu.

“Apsolutno sam siguran da će ovaj potez i krah tržišta rezultirati oštrom podjelom unutar stranke od kojeg će se američka desnica desetljećima oporavljati”, objasnio je FT-u republikanski donator Art Pope koji je prije samo nekoliko tjedana bio vatreni obožavatelj Trumpove nove administracije.

“U neprestanom smo kontaktu s poduzetnicima diljem zemlje. Svi odreda podržavaju aktualnu administraciju i žele je nastaviti podržavati, ali tvrde da ovaj kaos koji uzrokuju carine imaju strpljenja trpjeti još samo jedan kvartal. Ako do tada ekonomija ne procvjeta, zauvijek će mu okrenuti leđa”, upozorava Tim Chapman, čelnik republikanskog poslovnog trusta mozgova, reportere FT-a.

Koja je, dakle, računica?

Trump se de facto kladio na to da će do kraja svog mandata vratiti tvornice u Sjedinjene Američke Države. Njegova slijepo odana svita krah Wall Streeta komentira kao “kaznu koju bogatuni iz financijskog sektora nameću predsjedniku zato što je stao uz bok američkoj radničkoj klasi”. Možda naoko i zvuči suvislo, no zapravo baš i nije.

Prvo i najosnovnije, izvršni direktori američkih kompanija (čak i oni koji su sjedili u povlaštenom prvom redu na Trumpovoj inauguraciji) trenutačno nemaju nikakav financijski poticaj otvarati nova postrojenja u SAD-u u eri ovakve neizvjesnosti kojoj se ne naziru kraj i konac. Tko bi bio toliko hrabar da otvori novčanik i investira višemilijunske iznose u unaprjeđenje poslovanja ako samo tjedan-dva kasnije može doći do kopernikanskog prevrata (poput ukidanja carina), pa da mu cijela računica padne u vodu?

Drugo, Europa, Kanada, Azija i, općenito, ostatak svijeta nastavit će trgovati međusobno, vrlo vjerojatno još i strastvenije, da bi si pomogli amortizirati štetu uzurpiranog lanca ponude i potražnje, što znači da će se slobodna trgovina nastaviti vršiti mimo SAD-a.

Treće i možda najvažnije od svega, postoji razlog zbog kojeg su se tvornice proteklih desetljeća prebacivale u jeftinije zemlje – isplativost; kako za proizvođače tako i za krajnje korisnike, kupce.

Naime, sve i da se tvornice nekim čudom vrate u Sjedinjene Države, proizvodnja će sigurno poskupjeti jer su američki radnici (pogotovo sa smanjenim pritokom migranata) bitno skuplja radna snaga od kineskih ili bangladeških.

Upravo zato, teško je i rubno nemoguće pronaći (ozbiljnog) ekonomskog analitičara koji može pronaći suvislost u tvrdnji da će ova taktika rezultirati pristupačnijom cijenom proizvoda.