Milorad Dodik je osuđen, ali presuda koja je uslijedila izaziva brojne kontroverze i pitanja…
Osuđen je zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika, Christiana Schmidta. Međutim, ono što je možda najzanimljivije i najopasnije u cijeloj situaciji jeste činjenica da je ovo krivično djelo uvedeno u Krivični zakon BiH tek kada je Schmidt nametnuo izmjene, stvarajući tako pravni okvir koji nije postojao do tada.
Dakle, presuda se može shvatiti kao direktna posljedica Schmidtovih poteza. No, kako izgleda, Schmidt je bio spreman preuzeti odgovornost za osuđivanje Dodika, ali očigledno nije spreman suočiti se s posljedicama koje njegove odluke mogu izazvati. Posljedice koje prijete BiH mogle bi biti katastrofalne.
Najbrutalniji udar na BiH
Kao što je i najavio, Dodik je iskoristio presudu kao izgovor za izvršenje najbrutalnijeg napada na BiH i njene institucije. Narodna skupština Republike Srpske brzo je usvojila zakone koji zabranjuju djelovanje državnih institucija kao što su Sud BiH, Tužilaštvo BiH, SIPA i OSA na teritoriji entiteta. Situacija je otišla i korak dalje – prijeti se krivičnim gonjenjem i zatvorskim kaznama svakom građaninu RS-a koji nastavi raditi u tim institucijama.
Schmidt zakuhao, Dodik ‘pobijesnio’: Bošnjaci se moraju osloniti na vlastite snage i patriote
Ovaj potez podsjeća na zlokobne trenutke iz 1990-ih, kada su kadrovi SDS-a napustili državne institucije, što je bio jedan od prvih koraka prema ratnim strahotama, genocidu i etničkom čišćenju. I dok su međunarodni akteri tada lobirali za nezavisnost, posljedice tih poteza po Bošnjake bile su katastrofalne. Danas, Schmidt svojim zakonom zapravo stavlja Dodika na istu poziciju, ali bez ikakvog jasnog plana ili strategije za zaštitu BiH od njegovih daljih napada.
Licemjerna poruka PIC-a
Reakcija međunarodne zajednice, odnosno Kancelarije visokog predstavnika (OHR) i PIK-a, bila je više nego razočaravajuća. Umjesto da poduzmu konkretne mjere zaštite BiH, stigla je samo cinična i generička poruka: „Članovi PIC-a naglašavaju važnost korištenja svih domaćih pravnih lijekova za očuvanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Lideri bi trebali u potpunosti usmjeriti svoju energiju ka postizanju napretka, uključujući put prema Evropskoj uniji, sa svim njenim koristima za građane BiH.“ Ova poruka više liči na poruku „sanirajte haos koji smo mi stvorili“, nego na stvarnu podršku Bosni i Hercegovini.
Evropske trupe u BiH, koje nose uniforme EUFOR-a, neće ginuti za očuvanje teritorijalnog integriteta BiH. Takođe, Sjedinjene Američke Države nisu pozdravile presudu Miloradu Dodiku. Njihova reakcija je bila „primanje k znanju“, što jasno pokazuje da ni međunarodna zajednica, ni velike sile, nisu spremne poduzeti odlučujuće korake kako bi spriječile Dodikove napade na BiH.
Nema odgovora na pitanje „Ko će zaštititi BiH?“
Pitanje koje se nameće je – ko će zaštititi Bosnu i Hercegovinu? Niko izvan zemlje. OHR ne reagira. Ne poništava neustavne zakone. Ne sankcioniše napade na državu, kao što je to radio ranije. Nema više Michaela Murphyja, čovjeka koji je u prošlosti imao moć prijetiti RS-u američkom intervencijom. Danas je tu samo otpravnik poslova, a nova američka ambasadorica tek se čeka.
Slično Staljinovom poznatom pitanju „Koliko divizija ima papa?“, Dodik danas može postaviti pitanje: „Koliko divizija ima Schmidt?“ Odgovor je jasan – nijednu. Visoki predstavnik je u tom smislu potpuno bezopasan.
Schmidt zakuhao, Dodik ‘pobijesnio’: Bošnjaci se moraju osloniti na vlastite snage i patriote
Bošnjačka nesavjest
Ali, da li su političari u BiH, posebno bošnjački lideri, svjesni ozbiljnosti situacije? Prema njihovim izjavama, čini se da nisu. Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH, govori o „međunarodnoj zajednici koja neće tolerisati narušavanje Dejtonskog sporazuma“, ali koju međunarodnu zajednicu zapravo spominje? Ko su ti akteri koji će stati u odbranu BiH?
Ministar odbrane, Zukan Helez, poručuje građanima da „mirno spavaju“ jer, navodno, EUFOR neće dopustiti rat. Međutim, od koga će EUFOR braniti BiH? Od Dodika? Iako se Željko Komšić javlja s upozorenjem da međunarodni poredak kakav smo znali više ne postoji, ni on nije ponudio konkretna rješenja.
Šta nas sada čeka?
Kuda sada ide Bosna i Hercegovina? Koji su dalji koraci i ko će obraniti našu državu? Šta će se dogoditi kada domaći pravni lijekovi ne budu dovoljni za suočavanje s Dodikovim zakonima, koje je već podupro svojim institucijama?
Možda jedini odgovor na to pitanje jeste da se Bošnjaci moraju osloniti na vlastite snage i patriote. Jer ako čekamo da neko drugi donese spas, možemo se samo nadati da ćemo pronaći snage za suočavanje s prijetnjama koje dolaze.
(Hayat)