Trumpova volšebnost dodaje neizvjesnost američkoj ulozi u regionalnoj stabilnosti, s tim da će zaljevske države vjerovatno ponovo kalibrirati partnerstva mimo Washingtona….

 

 

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu objasnio je u ponedjeljak da je “predan” planu predsjednika Donalda Trumpa da SAD preuzmu kontrolu nad Gazom, etnički očiste enklavu i transformiraju je u “Rivijeru Bliskog istoka”. Učinio je to sutradan nakon sastanka sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom u Jerusalemu.

 

Izraelski premijer rekao je da njegova vlada sarađuje s Trumpovom administracijom na “zajedničkoj strategiji” u odnosu na Gazu i da je odlučan da Trumpov plan, koji podrazumijeva nasilno protjerivanje 2,2 miliona Palestinaca iz Gaze i njihovo guranje u Egipat, Jordan i možda druge arapske zemlje, postane “stvarnost”.

 

Ovaj poremećeni plan ne samo da je protivzakonit prema međunarodnom pravu – on je i potpuno nerealan. Ali Trump i Netanyahu koji se zalažu za to, ipak, imaju ozbiljne posljedice.

 

Iz arapske perspektive, pristanak vlada Egipta i Jordana da prihvate ovaj veliki priliv palestinskih izbjeglica predstavljao bi njihovo saučesništvo u “Nakbi 2.0”.

 

Za vodstvo Egipta i Jordana takav bi potez u suštini bio političko samoubistvo. Opstanak ovih vlada nije mogao biti zagarantovan u takvim okolnostima s obzirom na očekivane domaće i regionalne posljedice.

 

 

Pogled iz zaljeva

 

Jedna od posljednjih stvari koje članovi Vijeća za saradnju u Zaljevu (GCC) žele vidjeti je destabilizacija Egipta ili Jordana. Haotični nemiri u obe zemlje lako bi se mogli preliti u Zaliv. Iz perspektive kreatora politike u državama GCC-a, Trumpovi i Netanyahuovi razgovori o ovom planu, čak i ako se nikada ne provedu, su opasni.

 

U tom kontekstu, zvaničnici u državama GCC-a brzo su izašli da izraze svoje protivljenje ideji nasilnog raseljavanja Palestinaca. Ističući neophodnost rješenja o dvije države i poštivanje dostojanstva Palestinaca, ova epizoda je dovela do toga da su vođe Zaljevskih arapskih zemalja udvostručili svoje čvrste pozicije u korist Arapske mirovne inicijative, umjesto da podlegnu Trumpovom pritisku da favorizira svoj ‘projekt nekretnina’ u Gazi.

 

“Države GCC-a – posebno Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Katar – vide [Trumpove izjave o Gazi] kao ozbiljnu eskalaciju koja podriva svaki put ka rješenju s dvije države”, izjavioje za The New Arab Francesco Salesio Schiavi, italijanski stručnjak i analitičar za Bliski istok.

 

Zaljevske arapske monarhije vide viziju Trumpove administracije o Palestini u skladu s desničarskim izraelskim fantazijama nauštrb sigurnosti režima u arapskim zemljama, koje su dugo bile bliski saveznici SAD-a. Nema sumnje da će to utjecati na to kako države GCC-a gledaju na Washington. Koliko god da su vođe Zaljevskih arapskih zemalja bili skloni cijeniti Trumpov poslovni pristup Zaljevu, koji izbjegava naglasak na ljudskim pravima ili razgovor o “vrijednostima” prožetim liberalnim idealizmom, haotična priroda njegovog vodstva ih uznemiriva.

 

“Države GCC-a su u početku pozdravile povratak transakcijske politike s Trumpovim predsjedništvom, ali žele da njegova nestalna politika ostane iza i da on prizna novi regionalni poredak na Bliskom istoku”, objasnila je Veena Ali-Khan, saradnica u Fondaciji Century koja se fokusira na Zaljev, u intervjuu za TNA.

 

“Trumpove neobične primjedbe izazvale su trenutni bijes – što je izazvalo rijedak odgovor saudijskog ministarstva vanjskih poslova usred noći.”

 

Umjesto da slijede agresivne i maksimalističke spoljnopolitičke planove, Saudijska Arabija i druge zemlje GCC-a su fokusirane na promoviranje veće stabilnosti u regionu. Takva stabilnost u susjedstvu je neophodna za uspjeh njihove ekonomske diversifikacije i razvojnih inicijativa kao što je Saudijska vizija 2030.

 

Tokom Trumpovog prvog mandata, rukovodstvo u Rijadu i Abu Dabiju uvidjelo je kako su “maksimalni pritisak” na Iran i blokada Katara pod vodstvom Saudijske Arabije i Emirata potkopali njihove ekonomske vizije i na različite načine se izjalovili, što je uvelike smanjilo njihov interes za bilo kakav povratak tako jastrebskoj i agresivnoj vanjskoj politici tokom Trumpa 2.0.

 

“Trumpov prisilni pristup pritisku na države da se pridržavaju pravila vjerovatno će staviti Egipat i Jordan u defanzivu. Njegova slava već je izazvala snažne reakcije država GCC-a, koje takvu retoriku smatraju destabilizirajućom i kontraproduktivnom za regionalne mirovne napore”, rekao je dr. Ghoncheh Tazmini, autor knjige Power Couple: Rusko-iransko poravnanje na Bliskom istoku (2023.), u intervjuu za TNA.

 

Retorika Trumpove administracije o Gazi i prijetnje američkog predsjednika da će smanjiti pomoć Washingtona Egiptu i Jordanu ako ne prihvate masivan priliv palestinskih izbjeglica iz Gaze pojačavaju zabrinutost arapskih država Persijskog zaljeva da je vanjska politika Washingtona nepredvidiva i problematična sa stanovišta regionalne stabilnosti. Ovo nezadovoljstvo moglo bi članicama GCC-a dati veći poticaj da ojačaju svoje odnose s Kinom i Rusijom.

 

“To dodaje još jedan sloj neizvjesnosti u vezi s ulogom Washingtona u regionalnoj stabilnosti, potencijalno ubrzavajući rekalibraciju partnerstava u Zaljevu izvan SAD-a”, komentirao je Schiavi.

 

Peking je dugo naglašavao svoju podršku rješenju o dvije države kada je angažirao zemlje u arapsko-islamskom svijetu, često suprotstavljajući svoju politiku, posebno svoje rezultate u Vijeću sigurnosti UN-a, s krajnje jednostranim pristupom Washingtona sukobu između Izraela i Palestinaca.

 

“Nedavni diplomatski angažman između Pekinga i zaljevskih država, uključujući pristup Saudijske Arabije Kini po pitanju regionalne sigurnosti, sugerira da Rijad vidi Peking kao stabilizirajućeg aktera u vremenu nepredvidivosti SAD-a,” napomenuo je Schiavi. Italijanski analitičar je također istaknuo ulogu Pekinga u omogućavanju diplomatskog sporazuma između Saudijske Arabije i Irana iz marta 2023. kao primjer kineske “sposobnosti da posreduje na način na koji Washington sve više nevoljko čini”.

 

Ruski utjecaj u Zaljevu je drugačiji, uglavnom u obliku energetske koordinacije putem OPEC+, prodaje oružja i diplomatskog usklađivanja po raznim regionalnim i međunarodnim pitanjima. “Percepcija američkog odvajanja ili nepravilnog kreiranja politike – značajno kada podriva arapske saveznike poput Egipta i Jordana – mogla bi stvoriti daljnje otvore za Rusiju da angažira zaljevske države, posebno u strateškoj odbrani i energetskoj saradnji”, rekao je Schiavi za TNA.

 

“Malo je vjerovatno da će Kina i Rusija ozbiljno shvatiti Trumpov prijedlog. Njegov neobičan i nerealan plan više liči na politički manevar – bilo kao pokušaj da se projektira snaga, uvjeri zabrinuti Izrael ili uznemiri Iran dok raspravlja o povratku nuklearnim pregovorima. Alternativno, to bi mogao biti još jedan primjer Trumpove ‘luđačke’ strategije za stvaranje nepredvidljivosti u vanjskoj politici”, rekao je dr. Tazmini.

 

„I pored toga, i Kina i Rusija su postepeno širile svoj utjecaj na Bliskom istoku kroz ekonomske i diplomatske angažmane. Kineska inicijativa Pojas i put usklađena je sa vizijom Saudijske Arabije 2030, njegujući dublje ekonomske veze, dok su ruska vojna saradnja i sporazumi o naoružanju sa državama GCC-a ojačali njeno regionalno prisustvo”, dodala je.

 

“Trampov prijedlog stvara priliku za obje sile da se predstave kao alternativni partneri, koristeći tekuće napore [država GCC-a] da diversifikuju saveze i smanje ovisnost o Washingtonu.”

 

 

Nastavljamo sa ‘Pogledom na istok’

 

Države GCC-a nisu počele produbljivati ​​veze s Pekingom i Moskvom kao reakcija na Trumpovu retoriku o Gazi. Njihov strateški zaokret počeo je prije nekoliko decenija.

 

Ono što je pokretalo promjenu “Pogled na istok” zaljevskih arapskih monarhija u njihovom pristupu međunarodnim odnosima bio je interes za stjecanje veće autonomije od SAD-a, osiguranje veće geopolitičke manevrisanja kako globalni poredak postaje višepolaran i unapređenje ekonomskih interesa u svijetu s geoekonomskim centrom gravitacije koji se kreće iz Sjeverne Amerike i Evrope u Aziju.

 

Države GCC-a prepoznaju važnost “održavanja čvrstih odnosa sa više globalnih sila kako bi ostvarile svoje ekonomske ambicije”, objasnio je Ali-Khan.

 

“Oni su svjesni potencijalne nestabilnosti u američkoj vanjskoj politici, koja dramatično prelazi s jednog spektra na drugi na svakim predsjedničkim izborima. Za njih se ovdje ne radi o odabiru strana, već o tome da sve opcije ostanu otvorene. Diverzifikacija njihovog diplomatskog portfelja poboljšava njihovu poziciju na regionalnoj sceni, a istovremeno čini da SAD osjete vrućinu”, dodala je.

 

U svjetlu toga da Saudijska Arabija postaje mjesto američko-ruskih pregovora o budućnosti Ukrajine i Rijada koji nagovještava da je diplomatski most između SAD-a i Irana, svaki saudijski uspjeh na ovim frontovima će biti od koristi za položaj Kraljevine na međunarodnoj sceni.

 

 

Suzbijanje kineskog i ruskog utjecaja u Zaljevu

 

Neophodno je izbjeći preuveličavanje koliko će Trumpov plan za Gazu i neizvjesnost njegove vanjskopolitičke agende učiniti kako bi se zemlje GCC-a približile Kini i Rusiji. Zaljevske arapske monarhije imaju pragmatične vođe koji cijene činjenicu da Peking i Moskva imaju ograničene mogućnosti da zamijene Washington kao sigurnosnog jamca za članice GCC-a.

 

Bez obzira na sav njihov bijes zbog američke vanjske politike, nijedna arapska država u Zaljevu vjerovatno neće spaliti svoje mostove s Washingtonom u doglednoj budućnosti. To je istina čak i ako će Trumpov plan za masovno etničko čišćenje Gaze vjerojatno potaknuti države GCC-a da ubrzaju poteze usmjerene na smanjenje njihove ovisnosti o Washingtonu.

 

U intervjuu za TNA, dr. Samuel Ramani, saradnik na Royal United Services Institute, raspravljao je o tome kako su tri teškaša GCC-a – Saudijska Arabija, UAE i Katar – posebno zainteresirani da ostanu u dobrim odnosima s Washingtonom uprkos tome što je Trump posljednjih nekoliko sedmica provodio primjedbe o Gazi koje ih čine nervoznima.

 

Bez obzira na razdor između GCC-a i Trumpa oko Gaze, dr. Ramani je rekao da mu je teško vjerovati da će Rijad, Abu Dabi i Doha previše zalagati za ovo pitanje s obzirom na njihove interese u produbljivanju svojih ekonomskih veza sa američkim i sigurnosnim garancijama Washingtona.

 

“Ne mislim da su Saudijci, Emiraćani ili Katari voljni poduzeti izuzetno provokativne poteze koji bi poremetili bilo kakvu vrstu ulaganja, trgovine ili saradnje sa Sjedinjenim Državama ili s Trumpovom administracijom. Očigledno, Mohammed bin Salman (MbS) daje zeleno svjetlo za velike investicije u američku ekonomiju. U UAE smo također vidjeli da jačaju svoje veze sa Sjedinjenim Državama, ne samo kroz državne poduhvate… već i kroz privatne investitore”, rekao je za TNA.

 

Dr Ramani je također primijetio kako Katarci, koji su živjeli pod blokadom u posljednje tri i po godine Trumpovog prvog mandata, razumiju važnost održavanja čvrstog saveza s Washingtonom.

 

Zvaničnici u Dohi su „svjesni činjenice da su Marco Rubio, Mike Waltz i brojni drugi u njihovom najužem krugu bili skeptični prema ulozi [Katara] u regiji i suosjećali sa zahtjevima za premještanje [američkog vojnog prisustva u] al-Udeidu ili su na Katar gledali kao na nekog hamanskog kvara. Oni ne žele da ponovo rasplamsavaju te stare sporove ili nesuglasice”, rekao je on.

 

Kina i Rusija takođe pragmatično pristupaju Zalivu, shvatajući granice svog uticaja u ovom delu Bliskog istoka. „Nijedna nije voljna da direktno ospori prisustvo SAD u regionu, a njihov uticaj – posebno ruski – je ograničen ekonomskim zavisnošću i strateškim prioritetima na drugim mestima, kao što je Ukrajina za Moskvu. Ipak, Trumpova retorika jača njihov dugoročni argument da SAD nisu pouzdan regionalni partner, pojačavajući njihov postepeni prodor u zaljevsku diplomatiju”, rekao je Schiavi za TNA.

 

Između Kine i Rusije, dr Ramani vjeruje da je veća vjerovatnoća da će se odnosi Zaljeva i Pekinga produbiti kao rezultat politike i retorike Trumpove administracije u odnosu na Palestinu. Ali on se bavio pitanjima koja ograničavaju sposobnost azijskog giganta da ojača takve veze sa arapskim monarhijama Zaljeva.

 

GCC navodi da “poštuje činjenicu da Kina podržava rješenje o dvije države, ali se neće stvarno oslanjati na Kinu kao na sigurnosnog garanta”, objasnio je.

 

“UAE su posebno povukle jasne linije u pijesku o tome u kojoj mjeri su voljni sarađivati ​​s Kinezima na AI, a kineska vojna tehnologija – uprkos naporima da se plasira na tržište zaljevskog regiona od 1980-ih – nije baš stekla veliku vuču”, rekao je dr Ramani za TNA.

 

“Možda je bio nesretan trenutak za Kinu da je vijest o kineskim isporukama mlaznog goriva za rakete Iranu izašla tokom čitave ove zalihe i to će podsjetiti zemlje Zaljeva da moraju biti oprezne s Kinezima i znaju da Kinezi zapravo nemaju leđa. Njih uglavnom zanima samo trgovina i status”, dodao je.

 

Za Rusiju je pad režima sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada 8. decembra 2024. mnogo narušio imidž Moskve kao moćnog aktera u očima Zaljevskih arapskih zemalja. To je bila reputacija koju je Rusija uspješno stekla za vrijeme i nakon pojačane vojne intervencije Moskve u Siriji počevši od 2015.

 

„[Zvaničnici u državama GCC] su poštovali činjenicu da je Rusija viđena kao pouzdan saveznik saveznika u krizi, posebno autokrata u krizi, i bila je spremna da upotrebi silu na veoma efikasan način da ga zadrži na vlasti. Sada kada se Rusija pokazla nesposobnom da se nosi sa padom Asada, Moskva je pala očima zaljevskih monarhija“, kaže dr Ramani.

 

Ipak, uprkos poniženju Moskve u Siriji krajem prošle godine, situacija u Ukrajini može značajno utjecati na percepciju Zalivskih Arapa o Rusiji kao globalnoj sili u budućnosti.

 

Ako SAD i Rusija ne uspiju pregovarati o zamrzavanju ukrajinskog rata, a ruska ratna ekonomija se pogoršava pooštravanjem zapadnih sankcija, dr Ramani vjeruje da će GCC poduzeti korake da se distancira od Moskve, što će dovesti do toga da takvi odnosi postanu “plići”.

 

Ipak, ako se ukrajinski rat zamrzne pod uvjetima koji su vrlo povoljni za vladu predsjednika Vladimira Putina – što znači da veliki dio ruske okupirane zemlje u Ukrajini ostaje pod kontrolom Moskve i da se sankcije ukinu – onda dr. Ramani vjeruje da bi “nezadovoljstvo Sjedinjenim Državama zbog rata u Gazi i želja da se smiri domaće javnomjenje moglo dovesti do toga da oni preispitaju odnose sa Rusijom u povoljnijem kontekstu ugovora”.

 

 

Centralna uloga Saudijske Arabije u diplomatiji i geopolitici

 

Kada je Trumpov prvi mandat završio u januaru 2021., MbS je bio donekle izoliran od Zapada zbog slučaja ubistva Jamala Khashoggija. Slika je danas suštinski drugačija. Sa MbS-om na čelu, Saudijska Arabija je imala uspjeha u osiguravanju svoje pozicije ključnog posrednika, što je naglašeno njenom diplomatskom ulogom vis-à-vis Gaze, Sudana i Ukrajine. To je uloga koju Kraljevstvo dugo pokušava preuzeti.

 

“Planirana posjeta predsjednika Trumpa Kraljevini ne samo da signalizira njegovu podršku globalnim liderskim ambicijama Saudijske Arabije, već i postavlja pozornicu za ključni sastanak Trump-Putin. [MbS] ovo vjerovatno smatra kritičnim momentom; uspješan angažman mogao bi uvjeriti predsjednika Trumpa da zauzme umjereniji stav o Gazi. MbS je voljan igrati istu igru ​​kao Trump, ali ova strategija dolazi sa vlastitim nizom poteškoća”, rekao je Ali-Khan za TNA.

 

“Netanyahu također drži svoja vlastita očekivanja i čini se malo vjerojatnim da će Trump moći zabiti kolac između saudijskih nastojanja za palestinsku državnost kao preduvjeta za normalizaciju, s Netanyahuovim odlučnim protivljenjem tome, koristeći isključivo transakcijsku politiku”, dodao je.

 

„Uprkos tome što su veze između njih dvoje i dalje jake, Kraljevina je jasna u svojoj odlučnosti: neće pasivno prihvatiti zahtjeve SAD-a. Umjesto toga, insistira se na poštovanju priznanja nove regionalne realnosti koja više ne tolerira jednostrane američke zahtjeve.”

 

(TBT, TNA)

TRUMPOVO SNOVIĐENJE NAD ZALJEVOM: Šta je sljedeće u odnosima zaljevskih monarhija i Sjedinjenih američkih držav