Iz mjeseca u mjesec izdvajaju ozbiljne svote novca, posebno ako im djeca idu u srednju školu ili na fakultet u neki drugi grad.
Ako dijete nije u domu, to znači da mora živjeti privatno. A svi znamo koliko danas košta rentanje jedne sobe, kamoli jednog stana.
Sagovornica Tatjana K., prosvjetni radnik u osnovnoj školi, ispričala je koliko je koštalo da iškoluje dijete od 2014. do 2018. godine, a koliko plaća sada, za drugo mlađe dijete koje studira.
Ova samohrana majke obje kćerke ispratila je u Banjaluku na studije, ali u različitom periodu. Prisjeća se koliko je izdvajala novca mjesečno za plaćanje troškova kćerkinog studiranja u Banjaluci od 2014. godine.
U tom periodu, 2014. godine, plata prosvjetnog radnika bila je oko 900 KM. Mjesečni troškovi za potrebe kćerke u Banjoj Luci, u koju su spadali stanovanja, hrane, školarine i ostale stvari, bila je do 400 KM – objašnjava nam naša sagovornica.
U to vrijeme, kao i danas, školarina se mogla plaćati dva puta godišnje, po upisu u semestar.
Sa cimerkom, starija kćerka je stanovala u stanu privatno, negdje u Boriku. Kirija je sa režijama bila od 120 do 150 KM, zavisno od toga da li je zimski ili ljetni period – priča ona.
Za sedmične troškove kćerka je trošila 40 do 50 KM, a tu su se ubrajali karta, hrana i neke druge stvari.
Kada bi se skupila kirija i svi ostali troškovi, mjesečno je to iznosilo 350 KM do 400 KM – objašnjava nam Tatjana K.
Da bi uspjela da finansira sve troškove svoje porodice, ova mlada samohrana majka, osim redovnog posla, išla je i u “sezonce”. Nije joj strano branje voća, krastavaca, a oprobala se i kao sezonac na moru.
Nakon završenog fakulteta starije kćerke i druga je krenula na studije. Tu su već počeli problemi, s obzirom da su krenula veća poskupljenja svega. Studiranje mlađe kćerke u Banjaluci donijelo je popriličnu glavobolju.
Roditelji koji imaju sreću da njihovo dijete želi da živi u studentskom domu ili uspije da dobije mjesto, ti se troškovi dosta smanjuju. Oni čije dijete živi u stanu, i to sa jednim cimerom, danas izdvaja 250 do 270 KM – izjavila je sagovornica.
Da ne govorimo o cijenama hrane danas, u odnosu na prije pet ili 10 godina, prevozu, udžbenicima, stanovanju, odjeći i obući.
Plaćanje školarine je ostalo negdje na istom nivou, ali je sve ostalo otišlo gore. Roditelji čiji student je došao u Banja Luku sada mora da izdvoji bar 500, 600 maraka za mjesec dana – ističe sagovornica.
Računica je prosta. Roditelj sa prosječnom platom treba dati najmanje pola svom mjesečnog primanja da bi mu dijete imalo iole normalan život u drugom gradu za vrijeme studiranja.
(Hayat)