SVI LJUDI KREMLJA: Putinove "desne ruke" šute i kalkuliraju, samo jedan čovjek javno se oglasio - Sarajevograd.CLICK

Ko su glavni akteri agresije na Ukrajinu i gdje su bili dok je trajala pobuna

Nije tajna da vrh ruske vojske ne podnosi ministra odbrane Sergeja Šojgua i zapovjednika Generalštaba Valerija Gerasimova. Prvi je nesposoban, previše slizan s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom – koji nikad nije uspio ostvariti punu kontrolu nad vojskom – i, što je u nacionalistički nastrojenom ruskom društvu i po tom pitanju još radikaliziranijim vojnim krugovima, nije Rus, pripadnik je manjine, dolazi iz federalne republike Tuva. Gerasimov je pacer.

Jevgenij Prigožin, vlasnik plaćeničke skupine Wagner, zato je ciljano, mjesecima napadao upravo njih dvojicu. Cilj je bio ukloniti iz Putinova najužeg kruga i otvoriti prostor stvarnim predstavnicima ruske vojske da ih zamijene. Da ne bi bilo sumnje, riječ je o ljudima koji baštine imperijalističku viziju ruske vanjske i sigurnosne politike. Prigožin zasad nije uspio, ali spekulira se da bi Putin mogao pobunu iskoristiti da “pročisti” vojni vrh. Ne bi Šojgu i Gerasimov pali u nemilost, Putin odane suradnike ne odbacuje ako nisu radili protiv njega (Dmitrij Medvedev je odletio s premijerskog položaja kad se razotkrilo koliko je blago nagomilao i evo ga, zamjenik predsjednika Vijeća nacionalne sigurnosti – da, postao je jastreb svih jastrebova, ali je tu).

Odlika je autoritarnih, diktatorskih sustava da se unutar kruga najbližih suradnika svi mrze i boje jedni drugih. Mudri lider Deng Xiaoping je vidio u kakvoj je pogibelji bila Narodna Republika Kina za vladavine diktatora Mao Zedonga, kakve su nevolje uslijedile nakon njegove smrti pa je uspostavio sustav prijenosa vlasti kako se tako nešto ne bi ponovilo. Xi Jinping je gledao Putina i odlučio odbaciti Dengov i prigrliti kremaljski model. U kojem postoji samo jedan lik koji odlučuje. Obrazac tog modela vlasti bila je situacija neposredno prije napada na Ukrajinu kad je Putin postrojio na stolce ispred sebe najviši državni vrh i svi su, kao u školi, morali odgovarati na pitanje “napasti ili ne”. Tada je još Putin bio moćan.

Premijer je jedini dosad reagirao

Subota je bila prijelomnica. Indikativno je da je premijer Mihail Mišustin u ponedjeljak rekao da se zemlja suočila s “izazovom stabilnosti” i da mora ostati ujedinjena oko Putina. “U ovim uvjetima je glavno osigurati suverenitet i neovisnost naše zemlje, sigurnost i dobrobit građana. Posebno je važna konsolidacija cijelog društva; moramo djelovati zajedno kao jedan tim i zadržati jedinstvo svih snaga, okupljenih oko predsjednika”, rekao je na sjednici vlade koja se prenosila na televiziji.

Jedini je dosad javno reagirao, ali to ne čudi. U slučaju da Putin bude onemogućen vršiti vlast, prema Ustavu njegove ovlasti preuzima Mišustin. Tehnokrat koji relativno uspješno vodi rusku vladu, u pravilu neprimjetan, ali on je nedavno išao u NR Kinu potpisati ugovore o jačanju suradnje. Primio ga je i Xi. Zapadni mediji sramežljivo, ali sve otvorenije navode da bi Mišustin mogao, u dvorskim bitkama, izaći kao kompromisni kandidat jer nije pretjerano vezan niti uz jedan klan. Sve je to više nego dovoljno da javno izrazi odanost. Čim se situacija donekle razjasnila.

Nikolaj Patrušev dolazi iz sigurnosnih krugova pa bi se moglo činiti da može biti miran. Svjestan je da zbog dobi (71) ne bi mogao preuzeti vodstvo, možda samo privremeno, ali to je uvijek osjetljivo. Njegov je cilj otvoriti prostor sinu Dmitriju, sada ministru poljoprivrede, bivšem bankaru koji je završio diplomatsku, ali i akademiju Savezne obavještajne službe (FSB). Nikolaj će se zbog toga, a pozicija mu to omogućava (tajnik Vijeća nacionalne sigurnosti), držati po strani kako se ne bi zamjerio niti jednoj grupaciji (tehnokrati i siloviki iz sigurnosnog sustava) niti Putinu. Sin na čelu države je velik izazov.

Šefovi FSB-a i SVR-a

Aleksander Bortnikov je šef FSB-a, nasljednika KGB-a u kojem je službovao Putin. Na to je mjesto došao jer ga je kremaljski car rukopoložio. Preživio je početak ukrajinske agresije kad se pokazalo da je FSB davao Kremlju pogrešne informacije, a sad bi mu se moglo raditi o glavi ako nije pravodobno javio Putinu što Prigožin sprema. Važna je to nepoznanica koja bi ga mogla izbaciti iz svih igara, ali otpadnici dobro kotiraju kad car poklekne.

Sergej Nariškin je relativno miran, vodi vanjsku obavještajnu službu (SVR) koja nije trebala biti upoznata s pobunom, ali nosi stigmu jedinog koji je bio rezerviran na televizijskoj predstavi kad je trebalo iskazati maksimalnu lojalnost šefu, a on nije srčano i odlučno podržao njegov prijedlog priznavanja dvije odmetnute ukrajinske oblasti. Vjerojatno se u pobuni držao po strani puštajući izložene da se pate podržavajući Putina u svim odlukama.

Iako je Anton Vaino šef Putinovog ureda i bilo je izvještaja koji su govorili da je imao važnu ulogu u pregovorima s bjelaruskim diktatorom Aleksandrom Lukašenkom, siva eminencija ureda je Sergej Kirijenko, premijer u doba bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina. Još jedan tehnokrat koji se snažno vezao uz Putina, 61 godina, koji zna mnoge tajne ostalih i dobro mu je poznato što o kome misli kremaljski car. Ne treba dvojiti da je čvrsto stao uz očuvanje sustava, ali jednako tako je sasvim sigurno da misli dva koraka unaprijed i gleda kako ocrniti silovike, oslabiti Šojgua i utirati put tehnokratima među kojima bi mogao preuzeti vodstvo.

Čovjek koji je kreirao Putinizam

Kao glas iz prošlosti, u ponedjeljak je progovorio Vladislav Surkov, čovjek koji je kreirao sustav Putinizma, kako je priznao u razgovoru The Financial Times. Kao model mu je poslužila Commedia dell‘arte: stanovništvo se vidi na sceni u nekom od tipskih likova i tako se stvara različitost, ali pod kontrolom jer postoji režiser iza scene. “Dobar kompromis kaosa i reda”, zaključio je dodajući da je predoziranje slobodom smrtonosno po državu.

Surkov je napustio Kremlj, ali ne treba dvojiti da ima veze s administracijom. Pa kad on kaže da su privatne milicije zapadna izmišljotina “potpuno nespojiva s ruskom političkom, upravljačkom i vojnom kulturom”, tada to misli i Putin, svakako od subote. “Vojska mora biti ojačana ne samo oružjem, već i jedinstvom zapovijedanja”, kaže Surkov. Njegove riječi sugeriraju da je stvarni pobjednik pobune vojska (ne nužno Šojgu i Gerasimov). Vojsci će u utorak osobno zahvaliti i Putin, prenosi Sputnik.

(Jutarnji list)