Razgovarao: Delvin Kovač
Obećanja političara prosječan bosanskohercegovački čovjek ne shvata ozbiljno. Samo se nadam za one koji su najavljivali novu političku paradigmu u smislu promjene kursa politike SNSD-a i HDZ- a da nisu bili ozbiljni. Čak vjerujem da nisu.
Poručio je ovo u intervjuu za Novinsku agenciju Patria Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu političkih nauka (FPN) Univerziteta u Sarajevu.
Sadiković u razgovoru za naš portal, između ostalog, govori o razjedinjenosti bošnjačkog i probosanskog političkog bloka u BiH, odgovornosti akademske zajednice za trenutno stanje, mogućem izlazu iz političke krize, ali i obećanjima “trojke” da će na (ruko)vodeće pozicije dovesti stručne i kompetentne, a ne politički podobne kadrove.
Kako, prema Vašem mišljenju, prevazići sve veću razjedinjenost bošnjačkog i probosanski orijentisanog političkog faktora u BiH? Čini se da se taj jaz vremenom samo produbljuje, umjesto da se svi oni zajedno okupe na suštinskim pitanjima kada je u pitanju odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine.
Sadiković: Više je razloga fragmentacije i, rekao bih, provincijalizacije političkog pluralizma i općenito politike u Bosni i Hercegovini. Prvi razlog je institucionalni koji u pravilu određuje političko organizovanje. Imamo iracionalan politički sistem sa 13 zakonodavnih tijela i vlada. Zatim nizak izborni prag od 3% koji je uveden prvim izbornim zakonom sa ciljem da se umanji potpuna dominacija etničkih stranaka. S izuzetkom lokalnog nivoa, on bi danas morao biti barem 5 ili 7%.
Drugi razlog vidim u političkom ponašanju i nedostatku demokratije unutar političkih stranaka i demokratske političke kulture u međustranačkoj komunikaciji. Većina parlamentarnih stranaka različitog ideološkog predznaka nastala je kao rezultat podjela unutar dvije dominantne “probosanske” političke stranke, a to su SDA i SDP BiH. Pri tome te podjele u osnovi nisu ideološke naravi. Više su rezultat personalnih sukoba.
Što se tiče pitanja državnosti BiH, njene opstojnosti i političke budućnosti, ne vidim suštinsku razliku između stranaka koje svrstavamo u “probosanski” blok. Složio bih se sa Vama da bi poziciju interesa države bilo lakše i efikasnije braniti ako bi ta saradnja bila bolja. Međutim, ona pretpostavlja stvarnu demokratizaciju i debirokratizaciju dominantnih stranaka u ovom bloku.
U kojoj mjeri u tom pogledu dio odgovornosti snosi i akademska zajednica u Bosni i Hercegovini, prvenstveno intelektualci i Akademija nauka i umjetnosti (ANU) BiH? Zašto su sve prepustili političarima koji ili ne žele ili nemaju snage da dogovore konkretne poteze?
Sadiković: Bilo bi neodgovorno reći da akademska zajednica ne snosi dio odgovornosti za stanje u državi i društvu. Ipak trebamo imati u vidu činjenicu da državom upravljaju i da političke odluke donose političari a ne profesori na univerzitetu. Domet uticaja akademske zajednice na politiku je srazmjeran interesu politike da uključi akademsku zajednicu u proces kreiranja politika.
Nažalost, znanje tradicionalno nije vrijednost koja se cijeni u našem društvu, a posebno ne u politici. Naučne spoznaje i konkretna naučna rješenja za probleme sa kojima se suočavamo su često u koliziji s interesima malog broja vladajućih struktura unutar političkih stranaka. Deintelektualizacija političkih stranaka je uvijek loša i za političke stranke, kao i za društvo u cjelini.
U tom smislu treba posmatrati poziciju i ulogu ANU BiH. Za razliku od brojnih udruženja građana, koja se bez ikakvog naučnog osnova nazovu akademijama i trguju najvećim naučnim zvanjima, ANU BiH je institucija od državnog značaja, institucija s velikom tradicijom, velikim znanjem i velikim rezultatima rada koji su vidljivi i svima dostupni. Da se i ovom prilikom prisjetimo odlaska akademika Dževada Karahasana. To je veliki gubitak za ANU BIH i našu zemlju.
Da li je izlaz iz ove evidentne političke krize u Bosni i Hercegovini u grupisanju svih patriotskih snaga u svojevrstan pokret ili udruženje, umjesto političke pluralizacije koja očito ne vodi ničemu dobrom?
Sadiković: Apsolutno ne. Ne mislim da je stanje u državi u toj mjeri dramatično da bi zahtijevalo neke radikalne promjene političkog organizovanja, posebno ne u vidu nekih pokreta ili udruženja. Političke stranke, posebno one s tradicijom i izgrađenim identitetom moraju se otvoriti i demokratizirati. U suprotnom će se ovaj trend provincijalizacije politike nastaviti.
Nakon formiranja državne, ali i oktroisanja federalne vlasti od strane visokog predstavnika Christiana Schmidta, potpuno je jasno da je “trojki” jedini i glavni cilj bio da s vlasti svrgnu SDA i dočepaju se fotelja. A eventualne koalicijske programe, o kojima su ranije govorili, gurnuli su u stranu i učinili ih marginalnim. Imate li i Vi takav dojam?
Sadiković: Cilj svake političke stranke je da bude dio vlasti. U suprotnom stranke nemaju svrhu postojanja. Koalicijske programe s antidržavnim politikama SNSD-a i HDZ-a niko jednostavno ne može uspostaviti i nikada u postratnom periodu na federalnom ili državnom nivou nismo imali stvarne programske koalicije koje su imperativ uspješne politike.
Predstavnici “trojke” najavljivali su novu političku paradigmu, obećavali da će na pozicije dovesti mlade i sposobne kadrove, najavljivali meritokratiju umjesto partokratije… No, na tim pozicijama danas imamo većinom nestručne i neadekvatne kadrove, osobe sa crnih lista, pravosnažno presuđene, pa čak i one koji ne vode računa o svojim javnim istupima, vrijeđajući žrtve agresije na BiH, ali i inteligenciju “najobičnijeg” Bosanca i Hercegovca. Kako sve ovo komentarišete?
Sadiković: Obećanja političara prosječan bosanskohercegovački čovjek ne shvata ozbiljno. Samo se nadam za one koji su najavljivali novu političku paradigmu u smislu promjene kursa politike SNSD-a i HDZ-a da nisu bili ozbiljni. Čak vjerujem da nisu.
Promjenu vlasti načelno ne treba smatrati lošom. Ona potencijalno može biti dobra za “trojku” ako ispuni očekivanja građana za promjenama. Može biti dobra i za SDA, ako “trojka” vršenjem vlasti ne pokaže da je drugačija i ako se SDA reformiše. Određena kadrovska rješenja u izvršnoj vlasti na koje je “trojka” objektivno mogla uticati su bez dileme veoma loša u smislu moralnih, intelektualnih i stručnih predispozicija imenovanih osoba za vršenje konkretnih funkcija.
Posljednjih dana učestala su hapšenja osoba osumnjičenih za teška krivična djela. Očigledno je da su na meti Bošnjaci, i to oni iz Federacije BiH. Istovremeno, nemamo takve slučajeve u Republici srpskoj, niti u dijelu Federacije BiH gdje je većinsko stanovništvo hrvatske nacionalnosti. Smatrate li da se iza ovakvih poteza tužilaštava i policijskih agencija krije politika i zašto su na meti uglavnom Bošnjaci iz opozicije?
Sadiković: Osobe uhapšene po bilo kojem osnovu ne mogu posmatrati kao Bošnjake, Srbe ili Hrvate, već kao osobe koje nadležne institucije ove države sumnjiče za konkretna krivična djela. U pravednom sudskom procesu treba se dokazati da li je neko odgovoran za djela koja mu se stavljaju na teret ili nije.
(Nap)