Da živimo totalni politički haos gdje se u jednom danu miješaju i vjera i politika, i rat i mir i evropske integracije i secesija i ljubav i mržnja odavno je jasno. Ipak, granice se i dalje pomjeraju.
Sve ono što smo zadnjih deceniju gledali u političkom diskursu Srbije zadnjih godina polako postaje navika i u Bosni i Hercegovini. Argumenti sve manje dobijaju prostora, uvažavanje suprotne političke strane sve je rjeđe, a nit poštovanja ne samo politike već i javne učtivosti sve je tanja.
U politiku danas ulaze i stranačka vrata se otvaraju onim najgrlatijim. Onima koji su spremni da politiku koju zastupaju braniti i najprimitivnije. Tu im itekako pomaže prostor na društvenim mrežama, gdje se onda u nepisanom pravilu prave klanovi za i protiv.
Tako, ko naprimjer nije na Twitteru možda je i sretniji ili barem će sačuvati mentalno zdravlje. A u šta se današnja politika pretvorila prilično ilustruje uvredljivi vokabular Harisa Zahiragića (SDA) kantonalnog zastupnika iz Sarajeva koji je na kritiku Mirsada Čamdžića iz Naše stranke odgovorio uvredom kakva do sada vjerovatno nije zabilježena među političkim oponentima.
Čamdžić je na Face TV izjavio da najradije ne bi komentarisao Zabiragića pa dodao:
“Ali je rekao da SDA želi okrenuti ka savezničkim zemljama kao što su Kina i Rusija, možda je tamo bolja situacija kada su manjine u pitanju”, rekao je, između ostalog Čamdžić.
Na tu se opasku putem društvenih mreža oglasio i sam Zahiragić, koji je uvredljivim rječnikom poručio da ove tvrdnje nisu istinite.
I bez obzira na politička neslaganja među strankama, pojedincima nečuveno je da dio svakodnevne političke kulture postaje govor koji bez imalo susprezanje predstavlja politički primitivizam. Jer ako se ova granica pređe, šta je onda sljedeće?
(Klix)