Američki Politico objavio je analizu odnosa između Njemačke i Katara, otkrivajući snažnu povezanost Dohe s nekim bivšim njemačkim ministrima, ali i trenutnim visokopozicioniranim dužnosnicima. U posljednjoj deceniji Katar je s ekonomski najsnažnijom zemljom EU izgradio strateško partnerstvo. U njemačku privredu uložili su oko 25 milijardi eura. To je jedno od najvećih ulaganja Katara bilo gdje u svijetu. Kupili su udjele u njemačkim divovima.

 

 

Dobre odnose Dohe i Berlina narušila je zabrinutost EU zbog kršenja ljudskih prava. Posebno odnosa prema radnicima migrantima, kao i prema LGBT zajednici, što je kulminiralo uči Svjetskog nogometnog prvenstva.

 

 

Prošlog ljeta, dok su evropski mediji postajali sve kritičniji prema katarskom domaćinstvu SP-a, Doha se odlučila na protuofanzivu te je poslala u Njemačku Hasana al Tavadija, glavnog organizatora Svjetskog prvenstva. Za vrijeme boravka u Njemačkoj Tavadija su pratili bivši vicekancelar i ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel te Christoph Heusgen, dugogodišnji savjetnik za nacionalnu sigurnost bivše kancelarke Angele Merkel, koji je do 2021. bio njemački ambasador pri Ujedinjenim narodima.

 

 

Tom prilikom Tavadi je učestvovao i na okruglom stolu koji se reklamirao kao skup o problematici ljudskih prava u Kataru. Međutim, uz pomoć Gabriela i Heusgena, pretvorio se, tvrdi Politico, u poduži marketinški skup za Katar, popraćen grafikonima o velikom napretku zemlje u osiguranju ljudskih prava i njenom poslovnom uzletu.

 

 

Katar optužuje Njemačku za dvostruke standarde u kritici ljudskih prava
‘Katar je jedno od rijetkih stabilnih mjesta u iznimno krhkom svijetu’, izjavio je tom prilikom Gabriel, nazivajući emirat ‘nevjerovatno stabilnom zemljom u nestabilnoj regiji’.

 

 

Heusgen, koji je bio moderator rasprave, nadodao je na to da Katar treba biti ‘uzor’ za druge zemlje. Inače, Heusgen je vjerovatno najpoznatiji po tome, napominje Politico, što se smijao Donaldu Trumpu u UN-u dok je američki predsjednik upozoravao Njemačku na njenu pretjeranu energetsku ovisnost o Rusiji.

 

 

Samo nekoliko mjeseci nakon te turneje Tavadija po Njemačkoj Katar se nalazi u neugodnoj aferi zbog optužbi da je kovčezima punim gotovine pokušao kupiti političku naklonost u Briselu, što katarska vlada odlučno negira.

 

 

U samoj Njemačkoj Doha je, primjećuje američki Politico, izgradila utjecaj puno transparentnije, kupujući dionice velikih njemačkih kompanija. U protekloj deceniji državni imovinski fond Qatar Investment Authority, s članovima katarske kraljevske porodice, došao je do udjela u nekim od poznatih njemačkih brendova.

 

 

Kupuju po Evropi

 

Tako Katarani drže 11 posto udjela u najvećem njemačkom proizvođaču automobila Volkswagenu, šest posto u najvećoj banci Deutsche Bank, a prošle jeseni kupili su i pet posto u Porscheu. Uz to je Katar već godinama jedan od najvećih kupaca njemačke odbrambene industrije. Štaviše, izbijanjem rata u Ukrajini i uvođenjem sankcija Rusiji, Katar — najveći svjetski izvoznik tekućeg prirodnog plina — postao je ključni dobavljač energije za Njemačku.

 

 

Iako je Katar intenzivno ulagao i u Velikoj Britaniji i Francuskoj, njegov angažman u Njemačkoj je drugačiji. U Britaniji s Katarani kupili luksuzni hotel Ritz i svjetski poznatu robnu kuću Harrods te izgradili Shard, najvišu zgradu u zemlji. U Francuskoj je kupljen nogometni klub Paris Saint-Germain. U Njemačkoj su pak nastavili investirati u puno važniju infrastrukturu, poput kupovine udjela u brodarskom divu Hapag-Lloyd i energetskoj kompaniji RWE.

 

 

Sve to Kataru je pomoglo da stekne utjecajne saveznike na njemačkoj političkoj i ekonomskoj sceni. Već spomenuti Gabriel, bivši čelnik vladajućih socijaldemokrata, kao ministar privrede od 2013. do 2017. njegovao je bliske veze s Katarom. Dvije godine nakon što je napustio javne dužnosti Gabriel je po nalogu Katara ušao u nadzorni odbor Deutsche Banka.

 

 

Njemačka arogancija

 

‘Muka mi je od njemačke arogancije prema Kataru’, tvitao je Gabriel u oktobru prošle godine. Bilo je to za vrijeme žestokih kritika upućenih toj zemlji zbog tretmana homoseksualaca i lezbijki, ističući da je ‘homoseksualnost bila ilegalna u Njemačkoj do 1994.’. Izazvalo je to zaprepaštenje u Njemačkoj, državi koja je promijenila odnos institucija prema homoseksualcima u kasnim 60-im. Zakon koji je on spomenuo odnosio se na seksualne odnose s tinejdžerima mlađim od 18 godina i rijetko se provodio. Nasuprot tome, istospolni odnosi ozbiljan su zločin u Kataru i po šerijatskom zakonu mogu biti kažnjeni kamenovanjem.

 

 

Gabriel nije bio jedini istaknuti Nijemac koji je izrazio svoje nezadovoljstvo načinom na koji se postupa prema Kataru. Nekoliko dana nakon njegovog tvita oglasio se i Joschka Fischer. On je jedan od Gabrielovih prethodnika na mjestu vicekancelara i ministra vanjskih poslova.

 

 

Jedno od glavnih sredstava za širenje katarskog utjecaja u Njemačkoj i Evropi, tvrdi Politico, čini Minhenska sigurnosna konferencija (MSC). Riječ je o godišnjoj konferenciji o oružju u diplomatiji u glavnom gradu Bavarske. Vode je Christoph Heusgen i nekadašnji njemački diplomat Wolfgang Ischinger.

 

 

Emirat je bio domaćin te je pomogao u finansiranju i organizaciji dva sastanka MSC-a u Dohi posljednjih godina. Ischinger je 2018. katarskom emiru Tamimu bin Hamadu al Thaniju priuštio rijetku privilegiju da se obrati na otvaranju MSC-a dok su ga gledali čelnici Ujedinjenih naroda i NATO-a. Bivši katarski premijer i ministar vanjskih poslova Hamad bin Džasim bin Džaber al Thani također sjedi u MSC-ovom odboru povjerenika — njegovom najekskluzivnijem tijelu, rezerviranom za najveće donatore konferencije.

 

 

Ljudska prava

 

Katar je također bio klijent Ischingerove konsultantske firme, Agora Strategy Group. Nju je emirat angažirao 2017. da obučava svog tadašnjeg ambasadora u Njemačkoj, člana vladajuće porodice, o detaljima diplomacije. Angažman je bio mudar strateški potez. Tadašnji ambasador, šeik Saud bin Abdulrahman al Thani, sada je šef emirovog osoblja.

 

 

Unatoč velikim naporima katarsko-njemačke mreže da se javno mnijenje okrene u korist emirata, to se pokazalo više nego izazovnim. Osim kršenja ljudskih prava i diskriminacije LGBTQ+ zajednice, katarski zagovornici morali su se nositi s izvještajima da je Doha špijunirala Thea Zwanzigera, bivšeg čelnika njemačkog nogometnog saveza i glasnog kritičara organizacije Svjetskog prvenstva u Katru.

 

 

Zwanziger je bio član Izvršnog odbora FIFA-e koji je odluku da se Kataru dodijeli turnir nazvao ‘jednom od najvećih grešaka ikada napravljenih u sportu’. Također je nazvao emirat ‘tumorom svjetskog nogometa’. Na to je Nogometni savez Katara pokrenuo sudsku tužbu, koju je Zwanziger na kraju dobio.

 

 

Katar, zabrinut da bi Zwanzigerov pokušaj da mu oduzme turnir mogao uspjeti, platio je više od 10 miliona dolara firmi koju vode bivši operativci CIA-e da špijunira Nijemca. To je prvi otkrio Associated Press prošle godine. Cilj trogodišnjeg napora bio je infiltrirati se u Zwanzigerov unutrašnji krug i manipulirati njime.

 

 

Traka u duginim bojama

 

Zbog toga nije iznenađenje to da su njemački mediji nimalo laskavo izvještavali o Svjetskom prvenstvu. Njemački političari, koji inače ne bi propustili priliku da privuku pažnju učešćem kao navijači na Svjetskom prvenstvu, izbjegavali su Dohu poput kuge. Jedini visoki njemački dužnosnik koji je prisustvovao utakmici bila je ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser, čiji portfelj također uključuje sport. Ona je izazvala pomutnju noseći traku u duginim bojama, koja promiče LGBTQ prava. To je gesta koju su njeni katarski domaćini smatrali uvredom.

 

 

Zla krv između dviju zemalja produbila se nakon što su igrači njemačke reprezentacije prekrili usta rukama tokom timske fotografije. To je očit protest protiv kontrole slobode izražavanja tokom turnira. Nakon ranog ispadanja Njemačke mnogi Katarani su im se rugali pokrivajući usta pred televizijskim kamerama.

 

 

Sve je to izazvalo njemačke branitelje Katra da se dignu na noge. Heusgen, koji se zatekao u Kataru na ‘privatnom’ putovanju kako bi prisustvovao utakmici Svjetskog prvenstva krajem novembra, sastao se s ministrom vanjskih poslova Mohamedom bin Abdulrahmanom al Thanijem, redovnim učesnikom MSC-a.

 

 

‘Vlada u Kataru je razočarana nama’, povjerio se poslije Heusgen njemačkom Der Spiegelu. Magazin je izvijestio da se Al Thani požalio Heusgenu na njemačku ‘samopravednost’, ‘licemjerje’ i ‘nespremnost da prihvati drugačiju kulturu’.

 

 

Nedostatak ravnoteže

 

Na stranu Katara stao je i njemački ambasador u Dohi, Claudius Fischbach. Kritizirao je odnos svoje zemlje prema emiratu, zaključivši da je ‘prokockao povjerenje’ koje je Njemačka prije uživala. Požalio se u diplomatskoj depeši Berlinu, koja je procurila u javnost, na ono što je smatrao nedostatkom ravnoteže u ‘medijskoj kampanji bez presedana’.

 

 

Fischbachov glavni argument bio je da se čini da njegovi sunarodnjaci ne shvaćaju što je na kocki u malom emiratu.

 

 

‘Nema potrebe raspravljati o tome jer niti možemo niti želimo odustati od Katara kao prozapadnog saveznika. Opskrba energijom, dokazano iskustvo posrednika u nemirnoj regiji i pouzdano ulaganje u Njemačkoj najvažnije su tačke’, napisao je Fischbach.

 

 

Opet, bez obzira na trenutne napete odnose između Berlina i Dohe, njihova saradnja se nastavlja. Baš na vrhuncu kritika na račun katarskog režima u novembru prošle godine, njemačke energetske firme tiho su potpisale 15-godišnji ugovor o kupnji do dva milijuna tona katarskog LNG-a. Iako je to kap u moru njemačkih potreba za plinom, vjerovatno je samo prvi korak prema daljnjim poslovima, zaključio je Politico.

 

(Raport)

Špijunaža, nogomet, plin i veliki udjeli u njemačkim divovima. Kako je mali emirat ušao u sve pore najveće zemlje EU