‘Ubice, lopovi …‘ orilo se u četvrtak ispred zgrade Suda Bosne i Hercegovine iz grla okupljenih građana.

 

 

Ta najviša sudska instanca države prethodno je objavila svoju dugoiščekivanu odluku u jednom od najpoznatijih postupaka u čitavoj regiji, onom za smrt Dženana Memića, te oslobodila petoricu optuženih, koje se teretilo da su djelovali kao organizovana kriminalna grupa s ciljem prikrivanja dokaza o načinu na koji je 22-godišnji Dženan zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život usljed od kojih je ubrzo i preminuo.

 

 

SEDAM DUGIH GODINA

 

Na optuženičkoj klupi našli su se Dženanova djevojka Alisa Mutap, njezin otac Zijad, policajci Hasan Dupovac i Josip Barić te recepcioner hotela “Crystal” na Ilidži, Muamer Ožegović.

 

Svi optuženi u slučaju misteriozne smrti Dženana Memića oslobođeni krivnje za prikrivanje dokaza. Obitelj ogorčena: ‘Dokazat ćemo ko ga je ubio‘; Građani vikali: ‘Ubice!‘

 

Kobni događaj zbio se 16. februara 2016. godine na Aleji, šetnici s drvoredom što vodi prema Vrelu Bosne. Alisa i Dženan imali su prethodni dogovor da se nađu, ali ni skoro sedam godina poslije, unatoč nizu istraga i sudskih postupaka koji su vođeni, ne zna se pouzdano što je tokom šetnje pošlo po zlu i uzelo jedan mladi život.

 

The Bosnia Times je u više navrata pisao o cijelom slučaju i dan danas se bez pretjerivanja još se jednom može ponoviti kako je sve preraslo u scenarij dostojan najboljih krimi drama i trilera, u kojemu su se događali nevjerovatni obrati, izmjenjivali osumnjičeni i optuženi, nestajali i izmišljani dokazi, smjenjivali i nagrađivali stranački kadrovi u policiji i pravosuđu.

 

U četiri navrata mijenjana je sama kvalifikacija djela, od prvotne ‘obične‘ saobračajne nesreće, potom ubistva, pa nepružanja pomoći unesrećenom, da bi se konačno došlo do prikrivanja i fingiranja dokaza. Jedino što je cijelo vrijeme bila konstanta jest amnezija Alise Mutap, koja je uporno tvrdila da se ničega ne sjeća iz kobne večeri.

 

„ Idem kod psihologa, sjećanje se još nije vratilo, osim nekih fragmenata poput upaljenih farova. Sjetila sam se još kako stojim na Aleji i osjećaja straha. Nažalost, idem puževim koracima. Memići nekim čudom znaju da sam provela sahat vremena tu. Možda i jesam, to ne mogu potvrditi niti demantirati.

 

Puno sam krvarila i sumnja se da sam određeni dio vremena bila u nesvijesti. Trag moje krvi je bio dug nekoliko metara, i došlo su do zaključka da sam hodala neko vrijeme. Na manjem zelenom dijelu od auta koji je pronađen je bila samo moja krv. Pretpostavlja se da je krv kapala dok sam bila u stojećem položaju. Moja krv je pronađena na Dženanu“, ispričala je u svom prvom svjedočenju dvije i nešto godine poslije smrti.

 

Memići joj od početka nisu vjerovali, kao ni pravnoj državi koja će ubrzo pronaći navodne krivce. Radilo se o braći Bekriji i Ljubi Seferović, od kojih je jedan u istrazi čak i preuzeo odgovornost za ugrožavanje sigurnosti prometa i nepružanje pomoći Dženanu.

 

Kantonalni sud ih je zbog nedostatka dokaza oslobađao u dva navrata, ali je neka nevidljiva ruka u pravosuđu sve uporno vraćala na početak. Sve je pratila priča da su nakon skrivanja u Republici Srpskoj uhapšeni dok su spremali na bijeg u Hrvatsku.

 

Nakon godina sudovanja na koncu se odustalo od tvrdnje da su oni počinitelji, te ih je oslobodio federalni Vrhovni sud, ali je ostalo uvjerenje kako je ovaj dvojac od početka imao dogovor s nekim da sve preuzmu na sebe, naravno uz uvjet da nešto dobiju zauzvrat.

 

Obitelj nema na čija vrata zakucala tražeći pomoć. Svi su im obećavali, ali kako je vrijeme prolazilo bivali su sve čvršćeg uvjerenja da je politika u nesretnoj sudbini njihova sina i brata umiješala svoje prste.

 

„U mom slučaju, politika se uključila od februara 2016. godine. Te iste noći. Od dešavanja u bolnici Koševo, kada je Sebija Izetbegović tražila od doktora Kemala Dizdarevića da promijeni nalaz Alise Mutap. Ja sam se obratio Bakiru Izetbegoviću, rekao mi je da je dobro upoznat sa predmetom i ništa nije uradio“, izjavio je jednom prilikom otac Muriz.

 

Dobar dio javnosti i običnih ljudi vjerovao je u ono što je on govorio, pogotovo kada se kao mogući počinitelj počeo navoditi Muamer Budnjo, sin moćnog SDA-ovca i (po)ratnog tajkuna, vlasnika pola Ilidže, Alije Budnje. Auto su mu navodno snimile nadzorne kamere s obližnjeg hotela, ali su kasnije snimke, kao i brojni drugi dokazi u ovom slučaju, netragom nestale i nikada nisu nađene.

 

Budnjo se obranio tvrdnjama da je bio na službenom putu u inostranstvu, a za dokaz je ponudio pečate iz pasoše prilikom prelaska granice BiH i Hrvatske, odnosno Hrvatske i Slovenije. Stariji Budnjo čak se u TV-studiju i pred milionskim auditorijem suočio s Murizom Memićem. Branio je do krajnjih granica svog sina i čast obitelji, čak i nudio svakakvu pomoć Memićima, ali su oni to odbili.

 

Uz oca pravdu za brata gorljivo je tražila i sestra Arijana Memić. Vidjevši da druge nema, dala su organizaciju niza prosvjednih skupova, te se i politički aktivirala u redovima oporbene stranke Narod i pravda, koju vodi SDA-ovski disident, Elmedin Konaković. U dva navrata je kao zastupnica izabrana u kantonalnu/županijsku skupštinu u Sarajevu.

 

„ Prvu večer mi smo vidjeli da Alisa laže. Dok je trajala operacija, ja sam je nazvala. Ona je govorila da je došao svijesti u vozilu Hitne pomoći. Pitala sam je ‘kako je moguće da niste čuli auto?‘, jer je nemoguće, vidjeli bi svjetla ili nešto? Ona je rekla da se ničega ne sjeća osim da je on nju pogledao kao da je ona monstrum.

 

 

ILIDŽANSKI BEGOVI

 

Kasnije se objelodanilo da je ona bila sve vrijeme svjesna, da nije pozvala Hitnu pomoć. Hitna dolazi i prvo se pomoć njoj pruža, a onda Dženanu nakon nekih 20 minuta. Ona najbolje zna zašto je ubijen i ko ga je ubio“, prozivala je Arijana Memić djevojku ubijenog brata.

 

Vrhunac cijelog slučaja zbio se u ljeto lani kada je uhapšen i kasnije optužen Alisin otac, Zijad Mutap. Njega je optužnica zajedno s još četvero pomagača teretila da su neovlašteno i bez naredbe nadležnog suda izuzimali dokaze u vidu snimaka video-nadzora, neovlašteno fingirali i podmetali dokaze koji to stvarno nisu, navodili djelatnike MUP-a KS na donošenje i potpisivanje akata koji ne odgovaraju utvrđenom činjeničnom stanju, dostavljali fingirane dokaze na vještačenja prikazujući iste kao stvarne.

 

 

 

 

Ključni dokaz za to bio je jedan zeleni twingo, kojeg su policajci u dogoporu s Mutapom, uz obećanje da će biti nagrađeni, podmetnuli blizu mjesta Dženanova stradanja.

 

Tužilaštvo proteklih mjeseci nije uspjelo naći dokaze za takvo što. Pouzdali su se u zaštićenog svjedoka M-10, ali njegove tvrdnje nisu bile dovoljne sud uvjere u krivnju petorke.

 

Alisu Mutap, koja su u međuvremenu udala i očekuje prinovu, povici ispred suda nisu puno uzrujali. Nakon što je prošla ispred nezadovoljnih građana i brojnih policajaca i stigla na pristojnu udaljenost, smijala se u društvu svojih advokata i članova obitelji.

 

U isto vrijeme svoj očaj nisu mogli skriti Memići. Nakon što je citirao Balaševićeve riječi “I neka se okuša hor torokuša, ja sam babin sin jedinac. Mater svima ko god i šta god pokuša. Još jednom, mater svima, ko god i šta god pokuša”, Muriz Memić je poručio:

 

„ Nisam se razočarao, nije ovo prvi put Sudu BiH da oslobađa optužene. Znamo da je Osmicu ekspresno oslobodio isti sudija. Ovo je namjerno urađeno u Tužilaštvu BiH. Idemo mi dalje sigurno, meni je žao zbog građana koji su došli iz cijele BiH, sigurno nećemo stati. Poruka ilidžanskim begovima i ratnim profiterima: Doći ćemo po njih sigurno, ne mogu da ne odgovaraju!“

 

Podršku mu je došao dati i Davor Dragičević, otac stradalog Davida Dragičevića, čij je tijelo 2018. godine pronađeno u rijeci Vrbas u Banja Luci, ali okolnosti smrti nikada nisu utvrđene. Tragične sudbine su na koncu ujedinile ove dvije obitelji.

 

 

SUDIJA DRVENSUZ

 

Medijski napisi povodom oslobađajuće presude koju je izrekao predsjedavajući Sudskog vijeća sudija Branko Perić bili su očekivano šokantni. Prorežimski mediji su branili sudiju Perića, dok su ga opozicioni mediji urnisali. S obzirom da se sumnja da iza sedmogodišnjeg zataškavanja ubistva Dženana Memića stoje režimski moćnici i tajkuni, javnost sumnja da je sudija Perić korumpiran od strane njih. Tako mediji podsjećaju da je sudija Perić već donosio oslobađajuće presude režimskim moćnicima, kakav je slučaj bio sa direktorom OSA-a Osmanom Mehmedagićem Osmicom. A pošto je sudija Perić involviran u proces za poznatu aferu „Respiratori“, u kojoj je prvoosumnjičeni aktuelni premijer Vlade Federacije Fadil Novalić, mediji već nagađaju da je njegova uloga u tom procesu mogao ponašati kao u prethodna dva slučaja i donijeti oslobađajuću presudu. Tako je sudija Perić došao u fokus javnosti zbog čega se mediji kao i blogeri bove njegovim „likom i djelom“. Opće je poznato da je bosansko-hercegovačko pravosuđe korumpirano i da stoga ogromna većina građana da je sudija Perić primio za oslobađajuću presudu uoptuženima u slučaj Memić. Ali, o ma kakvom basnosnovnom iznosu se radilo, to nije dovoljan motiv jednom starom sudijom sa solidnom reputacijom da pristane na to.

 

The Bosnia Times je pokušao istražiti neke druge dodatne motive Branka Perića da pristane na ovako sramnu ulogu djelitelja nepravde. Onaj ko je odabrao gospodina Perića za ovu sramnu rolu sigurno je imao u vidu da on nema djece i da kao takav nije morao saosjećati sa familijom ubijenog mladića.

 

Potom, medijima nije poznato da je Branko Perić nezvanični pravni konzultant masonskih loža u Bosni i Hercegovini. Nije poznato da li je pripadnik lože, ali jeste činjenica da je on registrirao prvu masonsku ložu u BiH 2005. godine i to u Brčko distriktu. Pošto se ime dr. Edvina Derviševića već dovodi u vezu sa bh. masonima, te se tvrdi da je navodno šef masonske organizacije u BiH, sa najvećom titulom unutar masonske hijerarhije – Veliki majstor, treba imati na umu da je on rođen u Brčkom. A prema medijskim napisima razvoj masonerije u Bosni i Hercegovini podržali su masoni Slovenije i Velika loža Austrije. U početku su postojale tri masonske lože koje nisu bile samostalne i imale su atribut “deputatske lože” – “Lux Bosniae”, “Ivo Andrić” i “Veritas”.

 

Inače, povezanost istaknutih članova masonske lože u BiH sa različitim političkim opcijama je neizbježna. Upućeni tvrde da su upravo masoni ti koji u velikoj mjeri kreiraju političke odnose u Bosni i Hercegovini i “vrbuju” političare za svoje ideje. Tako se tvrdi da je Fadil Novalić također pripadnik masonerije i to lože u Sloveniji.

 

Malo je poznato bosansko-hercegovačkoj javnosti da je glavni državni tužilac Hrvatske Dražen Jelenić bio pripadnik masonskog pokreta, te da je nakon otkrića medija morao podnijeti ostavku, jer ja hrvatska javnost je bila konsternirana saznanjem da je Državno tužilaštvo povezano s masonskim pokretom. Od 70-tak imena koliko su mediji u Bosni i Hercegovini objavili da pripadaju masoneriji, samo je Jadranko Prlić osuđen na zatvorsku kaznu, iako su neki od niih, poput dr Farisa Gavrankapetanovića, bili povezivani sa koruptivnim aferama. Ovo bi mogao biti ozbiljan indikator da masonski pokret u Bosni i Hercegovini ima utjecaja na pravosuđe, dok, na primjer, nema utjecaj na Haški tribunal. Osim ovog cilja zaštite pripadnika masonerije od sudskog progona, pristrasnost u donošenju presude u slučaju Memić također može otkriti istu pozadinu. I ne samo to, naravno. Pošto se radi o slučaju koji poput „mine“ iz filma „Ničija zemlja“ oskarovca Danisa Tanovića može eksplodirati onog trenutka kad se sudskim putem dokaže ubica Dženana Memića. Od te eksplozije bi stradala mnoga skrivena uporišta moći režima, odnosno SDA.

 

(TBT, Istraživački tim)

„OKO LUCIFERA“ I STOTINU SUDSKIH AFERA: Sudija Perić je registrirao prvu masonsku ložu u Brčkom, a Novalić krije da je član Slovenačke lože