(…) plijen između velikosrpskih i velikohrvatskih težnji da Srbija, a za njom odmah i Hrvatska na njen račun prošire svoje nacionalne prostor.

Piše: Hajrudin Somun

Pomože mi Ivo Komšić neku večer na N1 da ne sumnjam u činjenicu kojom sam namjeravao početi ovu kolumnu: i on, ali kategorično, tvrdi da je istih onih februarskih dana 2022. kad je počela invazija na Ukrajinu, trebalo da se, u režiji Vladimira Putina, uz pomoć vladajuće Srbije i pripomoć Hrvatske, gotovo istovremeno rasturi Bosna i Hercegovina. Nije bila Ivina tema, ali jeste moja da nastavim: kako im se plan izjalovio, pošto se Vladimir Putin uhvatio za glavu već nekoliko dana nakon početka invazije. I kako ga je boljela sve više kako se ukrajinska armija hrabro branila i ruskoj nanosila teške gubitke.

Tako je Putin zaboravio na Bosnu.

Poziv Alije Izetbegovića

Tako se Bosna i Hercegovina, bar za koju godinu ili deceniju izvukla iz još jednog pokušaja da se zatre i podijeli kao plijen između velikosrpskih i velikohrvatskih težnji da Srbija, a za njom odmah i Hrvatska na njen račun prošire svoje nacionalne prostore. Kao što je bilo 1990-ih godina. Ali ni svijet nije bio isti kao 1940-ih, niti su se Bosanci i Hercegovci lako predavali, pa su uspjeli da im osujete plan.

Međutim, i kad su se branili i ginuli, nikad nisu bili svjesni koliko je sudbina Bosne bila u rukama velikih carstava ili modernih velikih sila. I kako se sreća okretala njima ili protiv njih nekim slučajem koji je bio u sklopu planova i interesa vanjskih sila, ali koji ih je mogao zaustaviti na pragu i vratiti neobavljena posla. Tako je nekako uvijek Bosna opstajala, kao što je i rijeka Bosna uvijek stizala do rijeke Save.

Jedan od takvih pukih slučajeva koji su mogli preokrenuti sudbinu Bosne i Hercegovine zbio se prvih dana 1992. godine, kada je dalja sudbina Bosne i Hercegovine dospjela u ruke arbitražne komisije predsjednika ustavnih sudova pet članica Evropske zajednice (EZ). Predsjedavao joj je Robert Badinter, u ime Francuske za koju se još od Solunskog fronta znalo na čijoj je strani u balkanskim ratovima. Komisija je već priznala pravo na nezavisnost koju su proklamovale Slovenija, Hrvatska i Makedonija, ali ne i Bosni i Hercegovini. Zna se i zbog čega, pa je 8. januara zahtjev iz Sarajeva da je priznaju članice EZ uslovljen referendumom “na koji bi bili pozvani da učestvuju svi građani Socijalističke Republike BiH, bez razlike i pod međunarodnom kontrolom”. Pošto je precizirano “eventualnim referendumom”, već sutradan on se pokušao spriječiti proglašenjem nezavisnosti “Srpske Republike Bosne i Hercegovine”. Valjalo je doći i do takvog referenduma.

Znao sam kakva je bila uloga profesora Ćazima Sadikovića u tim naporima, kako je osvojio članove komisije i zadivio Roberta Badintera koji nije mogao odoljeti njegovom tečnom francuskom jeziku i elegantnom držanju. Ali me dugo zanimalo kako se u onoj zbrci u kojoj smo svi radili pod granatama s Trebevića posrećilo da baš profesor Sadiković ode u Pariz.

Prilika mi se ukazala kada sam ljetovao kod prijatelja na Pelješcu, u Kućištu, i saznao da je tu blizu imao vikendicu. Kad sam ga, naslađujući se sokovima koje je priređivala gospođa Ferica i pogledima na Korčulu preko puta, baš to upitao. Odgovorio je: “Alija Izetbegović je pozvao nas nekoliko članova Ustavne komisije BiH i rekao nam da zovu iz Badinterove komisije da neko iz Sarajeva dođe i objasni šta se to događa u Bosni, pošto su im Biljana Plavšić i drugi pisali da Srbi ne žele nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. To bi trebalo da im neko objasni na francuskom jeziku. Kasim Trnka to ne može, ne može niko drugi. ‘Pa možeš li ti, Ćazime?’, upitao me je. Prihvatio sam. ‘Onda idi tamo odmah’, rekao je.”

Kad je sjeo pred komisiju, još sam zapisao, Sadiković im je rekao da je referendum neophodan zbog neslaganja u Predsjedništvu BiH, pošto su Biljana Plavšić i Nikola Koljević pisali u EZ da su preglasani srpski poslanici u parlamentu i da je prekršena ustavna odredba da treba konsultovati Savjet za nacionalnu ravnopravnost. “Ja sam im rekao da u tadašnjem ustavnom sistemu nije bilo srpskih, hrvatskih ili muslimanskih poslanika, nego da su bili poslanici koji su bili birani na redovnim izborima od strane građana”, kaže profesor Ćazim. Otuda je u ono mišljenje komisije ušao stav da na referendumu treba da učestvuju “bez razlike” svi građani.

Nije moglo da ne djeluje

Kako je i sam referendum još bio “eventualan”, trebalo je dalje raditi.

Rečeno je da 16. januara EZ treba da prihvati referendum kao uslov nezavisnosti BiH. U Sarajevu se našao francuski “državni sekretar” i blizak Mitterrandov saradnik Bernard Kouchner. Trebalo je privoljeti Mitterranda, a to se moglo ako u Pariz ode Alija Izetbegović, rekli su nam, kao što je uradio i Franjo Tuđman. U ulozi savjetnika Predsjedništva za vanjsku politiku i koordinatora sa EZ, nisam se odvajao od Kouchnera i čekao sam trenutak da ga ubjeđujem kako bi bilo dobro da Izetbegović dođe u Pariz prije tog datuma. To sam uradio u prilici koja je čovjeku delikatna i u mirna vremena, a ne u sarajevske ratne dane.

U Predsjedništvu nismo imali vode, kao ni cijeli grad, pa su momci dovukli dva velika bureta i napunili ih vodom pred toaletima. Gospodinu Bernardu se pri… da negdje ode, da ne okolišam, pa sam, čekajući na red, imao vremena da mu opširnije izložim potrebu Izetbegovićeve posjete Francuskoj. Tako je i bilo. Otišao je i javio se uskoro, pa smo se našli u Parizu.

Jutro je bilo rezervisano za Jelisejsku palaču. Tek popodne je nastala zbrka, ne znam da sam imao teži dan u diplomatiji, a ni kako je Izetbegović to sve izdržao. Naime, svi su lideri francuskih opozicionih stranaka htjeli da se vide i uslikaju za TV s Izetbegovićem. Ipak sam uspio da četvorici, ili petorici, ne sjećam se toliko, namjestim po pola sata. Nije im bilo toliko stalo šta će čuti, ni do Bosne, koliko da se vide. Uveče se u jednom popularnom restoranu na Champs-Elysees okupila i intelektualna liberalna elita, pa su sutradan svi pariski mediji bili puni Bosne. A to nije moglo da ne djeluje ni na Mitterranda.

Još se nečeg sjetih iz susreta s Ćazimom Sadikovićem. Obradovalo me kad se složio sa mnom da je Dayton zaustavio rat protiv Bosne i Hercegovine, ali da je njegov ustav unazadio Bosnu i Hercegovinu što se tiče kompletnog državnog uređenja.

Da je, naime, bilo po mišljenju Badinterove arbitražne komisije, čiji je stav imao snagu međunarodne presude – to se, uostalom, pokazalo na primjeru Hrvatske, Slovenije i Makedonije – Bosnu i Hercegovinu bi danas vodile građanske, a ne nacionalne stranke. Tako dolazimo i do njenog današnjeg dejtonskog uređenja.

Profesor Sadiković, da je poživio još dvije godine, i danas bi rekao: “Da je sadašnji ustav bio tada na snazi, ne bi se moglo dogoditi da se donese odluka bez saglasnosti predstavnika srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog naroda.” Eh, ali u međuvremenu se desio rat protiv BiH, pa je Dayton opovrgao i Badinterovu komisiju.

A meni ostaje da potcrtam kako jedan mnogo veći događaj, kakva je ruska invazija na Ukrajinu, može da zaustavi kolateralnu štetu na račun Bosne i Hercegovine kakvu je mogla imati da je Putin uspio u blickrigu slomiti ukrajinski narod.

Da ne bi Badintera, ni Ćaze Sadikovića na svoj način, šta se moglo zbiti s Bosnom i Hercegovinom. Takva može biti puka slučajnost kad se uklopi u mnogo šire okolnosti.

(Oslobođenje)

Related posts:

Vozač GRAS-a vratio putnici torbu sa novcem namijenjenim za uplatu grobnog mjesta Srđan Aleksić umro je jer je htio biti čovjek ZBOG ČEGA JE ŠAROVIĆ PROTIV NATO-a, DONEDAVNO JE DJELOVAO VRLO PRISEBNO?: Traži hitnu sjednicu NSRS-a PRVI AUTOBUS JUTROS OTIŠAO PREMA ULCINJU: Od naredne sedmice orvaraju se i linije prema Austriji, Njemačkoj, Francuskoj… NE radi se o plagijatu! U razmaku od preko 200 godina dva su čovjeka došla do iste konstatacije: Nauka otkriva. Umjetnost stvara. DOK SE TROJICA SVAĐAJU… Bošnjacizam, hrvatizam, srbizam i bivši… MARIO KORDIĆ, NOVI GRADONAČELNIK MOSTARA: “Prestanite od nas praviti grad slučaj, pustite nas, Mostarce, da napravimo grad kakav želimo” SVEMU JEDNOM DOĐE KRAJ: Doboj postaje „živo blato“ iz kojeg će se Sanja Vulić i Boris Jerinić teško izvući; Slijedi im… Odlazak ili ostanak u BiH – pitanje je sad: Da li se život u Njemačkoj zaista isplati? Biraju je kao ‘obećanu zemlju'… Izetbegović oštro poručio Dodiku: Spriječit ćemo svako komadanje BiH, naša borba je za trokut između Save, Drine, Une i…

Powered by YARPP.

PUTIN ZABORAVIO NA BOSNU: “Tako se BiH, bar za koju godinu ili deceniju izvukla iz još jednog pokušaja da se zatre i podijeli kao…”