Građane Bosne i Hercegovine zadnji put se pitalo 1992. godine šta oni žele. Građani su se izjasnili i rekli da žele neovisnost, nedjeljivu, suverenu multietničku Bosnu i Hercegovinu.

 

 

A onda nas napadnu sa svih strana. Srbija šalje paravojne snage da terorišu po Bosni, pripomažu im i saveznici dobrovoljci iz Grčke i Rusije. Srpski separatisti u Bosni se naoružavaju i huškaju na “građanski” rat. Genocid se izvrši nad bosanskim narodom i onda kada bosanska vojska po prvi put može da pruži neki značajni otpor, mir se forsira i teritorija koja je tokom agresije zauzeta, preda se na papir agresoru, kao tzv. RS.

 

 

U entitetu Republika Srpska (RS) ne postoji značajna opozicija koja se bavi demokratskim vrijednostima, koja zagovara inkluzivni mir, suživot ili se bori za ravnopravna ljudska prava na tim prostorima, rekla u razgovoru za beogradski list Danas Alma Mustafić, profesorica socijalnog rada na Utrecht univerzitetu primjenjenih nauka, komentarišući politički i demokratski ambijent u manjem bh. entitetu.

 

 

Dodaje da se ljudska prava manjina na prostorima RS-a krše svakodnevno, te da se opozicija u RS-u svodi na to “ko će biti veći Srbin i ko zna bolje Srbovati”.

 

 

Profesorica Alma Mustafić je imala 14 godina kada je nakon što je preživela genocid u Srebrenici, zajedno sa majkom, sestrom i bratom otišla u Holandiju gde je započela novi život.

 

 

Da li bi i u kojoj mjeri, ukoliko CIK nakon ponovljenog prebrojavanja glasova proglasi Jelenu Trivić za pobjednicu izbora za predsjednicu RS, to reklasiralo odnose u BiH?

 

Ni Trivić ni Milorad Dodik ne mare za građanima koji su ‘drugi i drugačiji’ i najrađe bi ih vidjeli da nestanu skroz. Nesrpsko stanovništvo u entitetu RS-a je tokom 1990-tih uništeno, poubijano ili prognano sa tih prostora, tako da je RS postao skoro pa etnički čist teren.

 

 

Ljudi koji su preživjeli i imali snage da se vrate na te prostore ili ovi koji nisu imali nigdje drugo i sada bivaju izloženi diskriminaciji, govoru mržnje, intimidaciji pa čak i fizičkim napadima.

 

 

Tako da ko god ima priliku da ode sa tih prostora, on odlazi jer ne želi da živi kao građanin drugog reda gdje se ne poštuju njegova ljudska prava. Prava opozicija bi marila i za ovim ljudima, koji su na tim prostorima živjeli godinama, stoljećima, a Dodikovom politikom su natjerani da se odsele.

 

 

Genocid nije samo ubijanje ljudi, stvaranje okolnosti da određena etnička grupa ne može opstati na određenom prostoru spada također pod definiciju genocid.

 

 

Kultrocid koji se dešava sada u RS-u je isto jedna vrsta genocida. Sama činjenica da je našoj djeci u RS-u zabranjeno imati svoj maternji jezik, govori dovoljno slikovito kako se RS vlasti odnose prema ugroženim manjinama na tim prostorima. To je bila Dodikova politika do sada.

 

 

Što se tiče Trivić ona je inteligentnija od Dodika i time opasnija. Ako moramo da biramo između Dodika i Trivić, to je biranje između dvije vatre, jer su oboje nacionalistički nastrojeni, pitanje je ko je opasniji? Ja mislim da je Trivić opasnija jer je intelektualnija od Dodika.

 

 

Trivić je dala do znanja da će slijediti politiku Srbije a politika Srbije nije se odmakla od ratno huškačke politike 1990-tih tako da možemo pretpostavljati šta nas čeka ako ona dođe na vlast.

 

 

Ne trebam vas podsjetiti da su i SANU memorandum pisali jedni od najintelektualnijih ljudi iz Srbije. Jedino što je još gore od nacionaliste to je intelektualni nacionalista.

 

 

Do juna ove godine u Tužilaštvo BiH je pristiglo 40 prijava zbog negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca po “Inzkovom zakonu”, među njima i protiv Dodika i Željke Cvijanović. Tužilaštvo BiH nije podiglo nijednu optužnicu. Visoki predstavnik Christian Schmidt je još decembra prošle godine kazao da je spreman da Inzkov zakon o negiranju genocida bude zamenjen onim koji bi usvojio Parlament. Dakle, s jedne strane, neagilno Tužilaštvo, a sa druge strane i neagilni međunarodni predstavnik?

 

Upravo ste dali perfektnu skicu “luđačke košulje” koju su običnim građanima u Bosni i Hercegovini odjenuli Dejtonskim sporazumom, a da ih se ništa nije ni pitalo. I sada trebaju oni sami sebe osloboditi iz te dobro zaključane “luđačke košulje”.

 

 

Ovakva ‘frankenštajn’ zemlja nigdje u civilizovanom svijetu ne postoji. Građane Bosne i Hercegovine zadnji put se pitalo 1992. godine šta oni žele. Građani su se izjasnili i rekli da žele neovisnost, nedjeljivu, suverenu multietničku Bosnu i Hercegovinu. A onda nas napadnu sa svih strana. Srbija šalje paravojne snage da terorišu po Bosni, pripomažu im i saveznici dobrovoljci iz Grčke i Rusije.

 

 

Srpski separatisti u Bosni se naoružavaju i huškaju na “građanski” rat. Genocid se izvrši nad bosanskim narodom i onda kada bosanska vojska po prvi put može da pruži neki značajni otpor, mir se forsira i teritorija koja je tokom agresije zauzeta, preda se na papir agresoru, kao tzv. RS.

 

 

Da se podsjetimo, politički i vojni vrh tzv. RS-a je optužen za genocid, šta je onda RS? Ja nikada neću reći da su Srbi genocidan narod, jer narod ne može biti genocidan.

 

 

Ali genocidna može biti politika, ideologija ili tvorevina. Pa kada je i politički i vojni vrh takvog jednog tjela osuđen za genocid, šta je to tjelo, kakva je to tvorevina?

 

RS je zasnovana na koncentracionim logorima, logorima za s*******e, masovnim grobnicama, progonu nesrpskog stanovništva, jednom riječu RS je zasnovana na genocidu. Kako iko civilizovan može biti ponosan na takvu tvorevinu? I zavaravati mlade generacije da je to takozvana ‘borba za slobodu’?

 

 

Šta bi trebalo najpre preduzeti?

 

Jako je žalosno da su se odgojile nove generacije kojima su Mladić, Arkan i Karadžić primjeri herojstva. Ali nisu djeca kriva što ne znaju istinu, ipak oni će nositi najveće breme zbog širenja laži.

 

 

Umjesto da im heroji budu ljudi poput Srđana Aleksića, oni i ne znaju ko je to. Oni i ne znaju da smo mi svi nekad zajedno u harmoniji živjeli, ne tako davno. Da su Srbi kao i svi drugi narodi na ovim prostorima uvijek bili dio Bosne i Hercegovine.

 

 

I da u Bosni različitosti nikada nisu smetale, naprotiv mi volimo sve te različitosti i ponosni smo na njih. Moji najbolji prijatelji su još uvijek i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i drugi.

 

 

Mi vidimo različitosti kao dar. Za fašiste u Bosni nema mjesta. I ovu “luđačku košulju” zvanu Dejton ne treba da nose obični ljudi, nju trebamo obući tim fašistama i nacionalistima a pustiti običan narod da normalno žive kako su to vjekovima i radili.

 

 

Prvi korak bi trebao biti usmjeren ka ozdravljenju Tužilaštva, vladavine zakona. Sve ovo što ste naveli, ne bi bilo moguće da je Tužilaštvo neovisno radilo svoj posao kao u svakoj civilizovanoj zemlji. Bivši Visoki predstavnik je nametnuo zakon za koji je znao da je jako teško izvodljiv upravo zbog Dejtona koji secesionističkim snagama daje veto.

 

 

Sve se vrtimo u krug.

 

 

Kako vidite nametnute izmene izbornog zakona i Ustava FBiH od strane Christiana Schmidta?

 

Po ovom pitanju bi mogla biti jako kratka. Jedino riješenje što se izbornog zakona tiče u Bosni i Hercegovini je “one man, one women, one vote” (jedan čovjek – jedan glas). Sve drugo je smeće. Zašto ja u Bosni ne bi imala ista prava kao i u Holandiji?

 

 

Ja u Holandiji mogu da glasam za koga hoću. Nije bitno kog je etniciteta, nacionaliteta, boje, vjere itd. Bitne su njegove političke ideje i ideologije. Pa zašto onda ne mogu ista prava imati i u Bosni. Ako je taj ludi sistem koji nam nameću tako dobar, pa neka ga prvo isprobaju kod svoje kuće.

 

 

Sasvim je i suludo komentarisati na tu temu, ali nažalost to je naša realnost. Mada mislim da ni Dejton ne bi bio problem kada bi se obični ljudi mogli oteti uticaju ultranacionalista i radikala. Kada bi mi bolje političare birali, političare koji žele da rade za dobrobit svih ‘građana’ a ne samo za dobrobit samo jednog naroda, ne bi nama ni izborni sistem ni Dayton bio problem.

 

 

To bi mogli riješiti sami, ali problem je da se obični ljudi ne mogu oteti kandžama ultranacionalističkih politika.

 

 

Međutim, nisu samo političari problem, problem je bolesno društvo, problem je i kultura koja umjesto da se bavi kulturom sjećanja, ona se bavi kulturom falcifikovanja historije, problem je i u medijima koji su ovisni o tim istim koruptnim političarima, problem je i u edukaciji i akademiji koja nije neovisna, umjesto istine, širi propagandu, problem je u čitavom društvu koje održava bolesnu sredinu.

 

 

Ljudi koji uspiju da otvore oči i vide u kolikom smo smeću, jednostavno dignu ruke od svega i odlaze iz ove bolesne sredine. Žalosno je jer odlaze ljudi koji bi mogli donijeti promijene a ostaje sve vise primitivaca.

 

 

Pošto nametnute odluke Schmidta idu u korist HDZ BiH, što pokazuju brojne analize a i zvanično je potvrdio Zagreb, tj. toj partiji je vlast zagarantovana, nameće se pitanje da li je onda odluka Schmidta islamofobična?

 

Imam potrebu da se osvrnem na riječ islamofobija jer se često koristi u nepravilnom kontekstu po mom mišljenju. “Islamofobiju” ubacivati u Balkan je nekorektno jer na Balkanu nije islamofobija problem, na Balkanu je bolesna ideologija velike Srbije još uvijek problem.

 

 

Kao prvo da pojasnimo značenje riječi islamofobija: islamofobija znači plašiti se islama zato što vam je nepoznat. Na našim prostorima bosanski Muslimani nikada nisu bili strani ili nepoznati svojim krišćanskim komšijama.

 

 

Vjekovima su živjeli zajedno i znam da neki žele zakinuti trag tome vremenu kada smo kao braća u slozi živjeli zajedno ali ja se sjećam tih vremena i mislim što je nekad bilo da to opet može biti. Možda moja generacija to neće doživjeti, jer treba vremena i treba da mlade generacije odgajamo u zdravoj okolini a ne u okolini koja ja bolesna.

 

 

Islamofobija je novi termin koji nam je propagandom nametnut. Tokom 1990-tih godina nije bilo riječi o islamofobiji pa da su naše komšije i prijatelji uzeli oružje u ruke da nas poubijaju zato što nas nisu poznavali i plašili se tog nepoznatog.

 

 

Naše komšije i prijatelji su nas vrlo dobro poznavali i zato su prvo trebali nas da vide kao “opasnost” i “nepoželjne” pa na kraju da nas progone ili pobiju. A za to se pobrinula ideologija velike Srbije koja i dan danas živi i na kojoj je i zasnovan spomenuti film.

 

 

Sve dok postoji ta ideologija, sve dok zvanični Beograd i takozvana RS ne raskinu sa tom ideologijom, na Balkanu neće biti inkluzivnog mira.

 

 

A islamofobija na Zapadu?

 

A što se tiče islamofobije na Zapadu toga ima i uvijek će biti. I logično je da ekstremni desničari sa Balkana saveznike traže u ekstremnim desničarima na Zapadu koji jesu pravi islamofobi. A ovi naši oni samo zlostavljaju sentiment islamofobije da postignu svoje ciljeve, to jeste odcjepljenje RS-a.

 

 

BiH se nudi status kandidata u EU, dakle otvaraju se vrata za porodicu država gde vladaju principi građanske demokratije. Kako je moguće da BiH uđe u EU sa nametnutim pravilima konstitutivnosti?

 

Mene je ova vijest nekako podsjetila na ratno vrijeme u Srebrenici kada se vazda pričalo da će UN doći da nam pomogne a UN nikako da dođe. Iščekivali smo ga ko ozeblo sunce a onda kada više nismo očekivali, došli su.

 

 

Mislili smo da smo spaseni a najgore je tek dolazilo. Nemam iluzija da će put ka EU u BiH sistemu biti lagan.

 

 

Biće to dug i naporan put pogotovu ako nam nacionalisti i secesionisti ostanu na vlasti. Opet mislim sa pravim ljudima na pravim mjestima da je sve moguće pa čak i da skinemo tu ‘luđačku košulju’ koju su nam obukli i postanemo prava građanska demokratija gdje nije bitno kako si se rodio nego iza kojih ideala stojiš.

 

 

Ljudi u svijetu se bave problemima koji su veći od nas sviju kao što su klimatske promijene, a mi se jos uvijek trpamo u torove. Bijela ovca, crna ovca.

 

 

Pokrenuta je peticija da se zabrani emitovanje filma “Republika Srpska: Borba za slobodu” Borisa Malagurskog jer se, kako se navodi, u filmu negira genocid, izjednačavaju žrtve i zločinci. Da li je inicijativa prihvaćena u Holandiji?

 

Brojni građani Holandije i organizacije uključujući i krovnu ogranizaciju “BiH platforma” oglasili su se u velikom broju. Upućena su pisma tj. mejlovi u kojima se argumentirano navodi zašto i kako je ovaj film u sukobu sa sudskim presudama, da širi dezinformacije suprotne činjenicama utvrđenim na međunarodnim vrhovnim sudovima i da je zasnovan na ideologiji koja je prvobitno i dovela do genocida u Bosni i Hercegovini.

 

 

To nije naše “bosansko nacionalističko mišljenje” kako gospodin Malagurski populistički naziva sudski utvrđene činjenice.

 

 

Kada sam se javno oglasila Boris Malagurski me prvo napao da širim laži o njegovom filmu a onda me učtivo pozvao na premijeru da budem njegova gošća i da posle projekcije filma ‘”razmijenimo mišljenja”.

 

 

Boris Malagurski manipuliše evropskim vrijednostima te se tobože opoziva na to “da svako ima pravo na svoje mišljenje”. Slažem se 100 posto, međutim mišljenje i sudski utvrđene činjenice su dva različita pojma.

 

 

Sa takvim ljudima se ne ‘razmijenjuju mišljenja’, nego im se oduzima javni prostor kako ne bi dalje širili dezinformacije i laži na jednu stranu, a glorifikovali tvorevinu stvorenu na genocidu na drugu stranu.

 

 

To nije pravo na mišljenje, to je falsifikovanje istorije. Sudovi su drugačije presudili, a na nama je da poštujemo sudske presude. Sud je također presudio da je i Srbija jedina država koja je mogla spriječiti a nije spriječila genocid u Bosni i Hercegovini.

 

 

Nakon što je kuća koja je trebala emitovati film upućena u navedene činjenice, oni su samovoljno odlučili da otkažu projekciju film, tako da možemo reći da je inicijativa naišla na razumijevanje u Holandiji.

 

 

Da li ste gledali film?

 

– Nisam gledala film. Dovoljno je pogledati i analizirati trejler jer u njemu se već navode laži, dezinformacije i glorifikovanje tvorevine koja je nastala kao produkt kako sam već rekla na masovnim grobnicama, na logorima za mučenje, ubijanju, silovanju, na deportaciji i progonu nesrpskog stanovništva. Ta analiza slijedi iz samog trailera.

 

 

Znači u traileru već se šire dezinformacije koje su u sukobu sa činjenicama uspostavljenim i u akademskom svijetu a i na sudu.

 

 

Šta onda možemo očekivati od filma? Tako da s ljudima koji svijesno šire laži, dezinformacije na jednu stanu a glorifikuju tvorevinu nastalu na genocidu na drugu stranu, sa takvim se ne priča.

 

 

Zahvaljujući vama na Utreht Univerzitetu primenjenih nauka, na kojem radite kao profesorica, uveden je predmet o genocidu u Srebrenici u formalni edukativni program. Da li su vaše kolege pogledale trejler spomenutog filma?

 

Trejler sam prosijedila profesoru genocide studies i on je rekao, citiram: “Prokletstvo, ovo je ozbiljno. Za ovo treba napraviti prijavu diskriminacije”.

 

 

Oglasili su se i brojni članovi akademske zajedice u Holandiji navodeći da se radi o propagandnom filmu i da takvom filmu nije mjesto u javnom prostoru.

 

 

Da u zemlji u kojoj je sjedište Tribunala za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije ne smije biti dozvoljeno da se činjenice utvrđene na istom Tribunalu javno negiraju i da se šire laži, dezinformacije i polu-istine.

 

 

Na Univerzitetu vojnih studija trailer filma je već uključen u program predmeta kako prepoznati propagandu. Tako da možemo reći da je trailer nesvjesno našao svoje pravo mjesto za proučavanje i izučavanje kako bi izbjegli strahote rata u budućnosti.

 

 

Boris Malagurski ponavlja velikosrpski slogan “bilo je zločina na svim stranama” tokom rata u Bosni i Hercegovini.

 

 

Da, zločina je bilo na svim stranama kako to u svakom ratu biva. Ja uopšte nemam problema ograditi se od zločina počinjenih od pojedinaca koji pripadaju mom narodu. Da budem jasna – za svaki zločin odgovorni trebaju i moraju odgovarati.

 

 

Ali ne smijemo falsifikovati istoriju. Iz istraživanja na univerzitetu u Amsterdamu slijedi da je 90 odsto zločina u Bosni i Hercegovini izvršeno od srpske strane prema nesrpskom stanovništvu na prostorima Bosne i Hercegovine, odnosno na sadašnjim prostorima RS-a, a 10 odsto od strane Muslimana i bosanskih Hrvata.

 

 

Ne može se reći ‘bilo je zločina na sve strane’ a prećutati ovu asimetriju u zločinima. Ne možemo zločine počinjene od pojedinaca izjednačiti sa genocidom. Genocid je državni zločin, jer se planira i izvršava na najvišem državnom nivou, a za koji nažalost budu osuđeni samo pojedinci.

 

(SB)

ALMA MUSTAFIĆ, PROFESORICA NA UNIVERZITETU U UTRECHU: “Kultrocid koji se sada dešava u RS-u je isto jedna vrsta genocida. Jedino riješenje izbornog zakona u BiH je – JEDAN ČOVJEK, JEDAN GLAS!”