Rusija će biti suočena sa spoznajom da će se, čak i ako izbjegne gubitak rata ove godine, njezine potučene snage suočiti s još bolje opremljenom ukrajinskom vojskom 2023.

 

 

Ruski predsjednik Vladimir Putin nema dobre opcije kako reagirati nakon što je munjevita protuofenziva Ukrajine nanijela najozbiljniji i najbrži vojni poraz na bojnom polju od Drugog svjetskog rata, rekao je danas vojni stručnjak, Justin Bronk, znanstveni suradnik na londonskom Royal United Services Institute, koji je analizirao najnoviju situaciju za Daily Mail.

 

U svojoj analizi je rekao je da je to bila “jedna od najuspješnijih protuofenziva koje smo vidjeli u modernoj povijesti u smislu teritorija osvojenog određenom brzinom napredovanja.”

 

Dugoočekivana ukrajinska protuofenziva ponovnog zauzimanja južnog grada Hersona konačno je započela potkraj prošlog mjeseca. Međutim, mnogi su bili obeshrabreni relativno opreznim tempom kojim su ukrajinske snage napredovale te su istaknuli da je Kijev dao ruskoj vojsci više od mjesec dana da premjesti nekoliko svojih najelitnijih preostalih postrojbi i priliku velikom broju pratećih pričuvnih postrojbi da ga blokiraju.

 

 

Zašto je akcija bila briljantna?

 

Briljantnost ove strategije otkrivena je u srijedu prošlog tjedna, kada su druge ukrajinske snage pokrenule protuofenzivu manjeg opsega, ali mnogo mobilniju u regiji Harkiva na sjeveru.

 

Nakon što su prvotno probile ruske bojišnice kod grada Balaklije, ukrajinske oklopne i mehanizirane brigade nisu se zaustavile kako bi konsolidirale svoje uspjehe, već su umjesto toga ubrzano jurile tijekom sljedeća dva dana duboko u ruski okupirani teritorij.

 

Dok su ukrajinski zapovjednici žurno slali pojačanja kako bi konsolidirali i proširili uski koridor oslobođenih gradova, predvodne jedinice su izolirale, a zatim zaobišle ograničene ruske rezervne snage koje su ih pokušale zaustaviti kod malog sela Sevčenkove i stigle do južnog ruba ključnog spojnog grada Kupjanska u petak ujutro.

 

U tom trenutku, panika je zavladala ruskim jedinicama stacioniranim diljem okupirane Harkivske oblasti, budući da su ključne autoceste i željezničke veze između Rusije i utvrđenog uporišta Izjuma sve prolazile kroz Kupjansk, što znači da je cijeli bok ruske linije iznenada odsječen od pojačanja, dopune ili mirnog povlačenja.

 

Hitro reagirajući na neočekivano brz uspjeh svojih predvodnika kod Kupjanska, ukrajinske snage stacionirane južno od Izjuma u Donbasu počele su napadati prema sjeveru, dok su izvorne snage za proboj krenule niz rijeku Ozkil da bi završile okruživanjem.

 

S odsječenim glavnim cestama i željeznicom, te prijetećom mogućnošću potpunog opkoljavanja, snažno utvrđene ruske snage u Izjumu napustile su svoju tešku opremu i naoružanje te pobjegle pješice i u ukradenim civilnim vozilima putem preostalih malih cesta prema istoku.

 

Nekoliko dana nakon početka svoje protuofenzive na sjeveru, rusko Ministarstvo obrane potvrdilo je da je u tijeku “pregrupiranje’ snaga u Harkivskoj oblasti u Donbas ili natrag u samu Rusiju.

 

 

Bez dobrzih opcija

 

U manje od tjedan dana oslobođeno je više od 3000 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija, zaplijenjene su ogromne zalihe streljiva, oružja i oklopnih vozila za upotrebu od strane ukrajinskih snaga, a cijeli ruski položaj u sjeveroistočnoj Ukrajini potpuno je destabiliziran.

 

Ruske snage nisu doživjele tako ozbiljan i brz vojni poraz na bojnom polju još od Drugog svjetskog rata. Još gore za Putina je činjenica da on nema dobrih opcija kako sada reagirati.

 

Većina njegovih potencijalno mobilnih i elitnih jedinica u Ukrajini još uvijek je koncentrirana u Hersonu na jugu, i suočavaju se s ozbiljnom i tekućom ukrajinskom protuofenzivnom operacijom koja se ne može ignorirati.

 

Nadalje, signalizirajući tako dugo da je Herson cilj oslobađanja, Ukrajina je namamila Rusiju u iscrpljujuću bitku u vojno vrlo nepovoljnom položaju. Hersonska oblast koju Rusija pokušava zadržati nalazi se na zapadnoj obali široke rijeke Dnjepar.

 

 

Uništavanje točki prijelaza

 

Raketno-topnički sustav dugog dometa HIMARS isporučen od SAD-a omogućio je Ukrajini da učinkovito uništi jedine dvije točke prijelaza – Antonovski most i most u Novoj Kakovki – te redovito uništava privremene pontonske mostove i trajektne prijelaze koje je ruska vojska pokušala izgraditi.

 

Kao takva, velika koncentracija ruskih snaga koje brane Herson ovise o jako poremećenim i uskim linijama opskrbe, što znači da im brzo ponestaje medicinskih potrepština, hrane i iznad svega streljiva.

 

To je iscrpljujuća bitka koja ide u prilog Ukrajini zbog teritorija koji je u pitanju, ali za Putina, Herson se mora politički braniti zbog svog statusa jednog velikog ukrajinskog grada koji je ugrubo netaknut tijekom ove invazije.

 

Sa sjevernim krilom u kolapsu, Putin ne može lako povući elitne postrojbe iz Hersona, budući da bi to riskiralo drugi veliki poraz u svjetlu tekućih ukrajinskih protuofenzivnih operacija.

 

Čak i ako pokuša povući neke snage, razneseni mostovi i često pogađani privremeni prijelazi preko Dnjepra otežavaju prebaciti tešku opremu i vozila iz Hersona.

 

Ako njegove snage ostanu na jugu, tada bi većina ruske upotrebljive borbene sile ostala zarobljena leđima okrenuta rijeci i iscrpljena od ukrajinskih snaga koje imaju puno bolje linije opskrbe, više vojnika i tako mogu duže izdržati duel iscrpljujuće artiljerije.

 

 

Politička i vojna katastrofa?

 

Međutim, ako bi hersonska fronta propala, bila bi to takva politička i vojna katastrofa koja bi se dogodila ubrzo nakon zapanjujućeg poraza u Harkivu da bi ruski vojni moral mogao potpuno raspasti, ili bi Putin čak mogao biti u opasnosti od nezadovoljnih frakcija unutar ruske strukture moći kod kuće.

 

Budući da je preraspoređivanje snaga dalje od Hersona tako neprivlačan izbor, a ruska vojska je toliko prenapregnuta drugdje u Ukrajini, Putinov jedini drugi konvencionalni izbor je ubacivanje novih mobiliziranih trupa.

 

Međutim, potrebno je vrijeme za obuku novaka ili ročnika da bi bili ikako korisni na suvremenom bojnom polju. Većina ročnika bila bi jednostavno topovsko meso s tako malo vremena za obuku.

 

Nadalje, potreba za slanjem onih koji su na obuci ili u postrojbama druge linije u Rusiji u Ukrajinu kako bi pokušali učvrstiti liniju u Donbasu znači da je nestala svaka nada koju je Putin imao da rekonstruira ozbiljne snage za obnovu ofenzivnih operacija u proljeće 2023.

 

Mogao je objaviti rat i započeti punu mobilizaciju, ali čak i to bi moglo proizvesti upotrebljive formacije prekasno za suprotstavljanje ukrajinskoj ofenzivi u proljeće. Nadalje, bilo bi to vrlo nepopularno u većem dijelu Rusije i riskiralo bi daljnju destabilizaciju režima.

 

Čak i ako Ukrajina preuzme malo dodatnog teritorija od ruskih snaga prije nego što pogoršanje vremena zaustavi većinu kretanja i Rusa i Ukrajinaca u studenome, trenutne protuofenzive su velika prekretnica. Ukrajina sada ima inicijativu, a Rusija će biti pod velikim pritiskom da izbjegne nove katastrofe prije zime.

 

Zapadni partneri Ukrajine sada imaju dokaz da ukrajinske snage mogu odlučno pobijediti rusku vojsku ako im se pruži dovoljna materijalna potpora, a to će politički znatno olakšati održavanje te potpore na potrebnoj razini vezano uz hranu i energiju.

 

Rusija u međuvremenu nema dobrih opcija i bit će suočena sa spoznajom da će se, čak i ako izbjegne gubitak rata ove godine, njezine potučene snage suočiti s još bolje opremljenom ukrajinskom vojskom 2023.

 

 

 

(Danas.hr)

Putinu ponestaje opcija? Ugledni stručnjak: ‘Ruske snage mogle bi se slomiti u najvećem porazu od Drugog svjetskog rata’