Kako se u politici rijetko kad šta slučajno dešava, a pogotovo ovako oštri zaokreti, jasno je da iza svega stoji dobro osmišljen plan u kome je cilj pokazati Bošnjake i Bosance neprijateljima Zapada, a BiH problematičnom i neodrživom.

 

 

Hrvatska politika predvođena zvaničnicima iz Zagreba koja tvrdi da problem “ugroženosti“ Hrvata u BiH mogu riješiti samo (nametnute) promjene Izbornog zakona BiH koje traži Dragan Čović dovela je do puno ozbiljnijih problema pri čemu samo Rusi (i Dodik) mogu zadovoljno trljati ruke.

 

 

Preko noći su se na “istoj strani“ s Dodikom našli oni koji su najviše podržavali visokog predstavnika i američku politiku u BiH. Kako se u politici rijetko kad šta slučajno dešava, a pogotovo ovako oštri zaokreti, jasno je da iza svega stoji dobro osmišljen plan u kome je cilj pokazati Bošnjake i Bosance neprijateljima Zapada, a BiH problematičnom i neodrživom.

 

 

Nakon pobjede Joea Bidena u SAD-u, i u Beogradu i u Mosku bili su svjesni da to predstavlja značajne promjene njihovog rada na Zapadnom Balkanu zbog čega su, procjenjujući kako da zajedničkim akcijama preduprijede djelovanje nove američke administracije koja je od početka jasno pokazivala zanimanje za Zapadni Balkan (uz stavove suprotne ruskim), krajem 2021. godine ministar unutrašnjih poslova Srbije, Aleksandar Vulin, i sekretar Vijeća bezbjednosti Ruske Federacije, Nikolaj Petrušev, formirali Radnu grupu za borbu protiv obojenih revolucija.

 

 

Iako je sve obavijeno velom tajnosti u javnost su procurile informacije da grupom predsjedava Petrušev, i da će Ruska Federacija preko ove grupe srpskoj strani pomoći u borbi protiv cyber revolucija, ali i svih drugih načina gušenja slobode mišljenja i ljudskih prava.

 

 

“Rusija još nije počela ozbiljno“

 

 

Nikolaj Petrušev, bivši oficir KGB-a, glavni je Putinom savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti i jedan od glavnih zagovarača ruske agresije na Ukrajinu. Poznat je po tome što voli citirati ruskog carskog generala, Mihaila Skobeleva, koji je, komentirajući masakr nad neprijateljem 1881. godine izjavio: “Trajanje mira u izravnoj je proporciji s pokoljem koji si počinio nad neprijateljem: što ih jače udariš, duže će ostati tihi“.

 

 

Po Petruševu Rusija u Ukrajini mora voditi rat bez milosti jer je to rat sa Zapadom, a ustvrdio je i da “Rusija još nije počela ozbiljno“. Petrušev je negdje od kraja 2015. ključni čovjek Kremlja za Zapadni Balkan.

 

 

U jednoj od analiza koje je radila Atlanska inicijativa nakon ruske agresije na Ukrajinu, upozorava se na dodatno jačanje ruskog uticaja na Balkanu i to kroz kontinuirano destabiliziranje pri čemu je prioritetni cilj ruske strategije i partnera na Balkanu, kao uostalom i u Ukrajini, da na Balkanu ne dozvole “ishode ili dugoročno stabilna rješenja u vidu demokratizacije i liberalizacije društva i ekonomije, snaženja ustanova ljudskih i političkih prava, jačanja institucija i vladavine prava, smanjenja korupcije i političkog klijentelizma, te s tim u vezi priključenja ovih regiona zapadnim ekonomskim, političkim i odbrambenim savezima.“

 

 

Dalje se navodi i da je “pravi interes Moskve stalno održavanje tenzija, korištenje postojećih i potpirivanje novih teritorijalnih, graničnih i etničkih sporova, održavanje zamrznutih konflikata u kojima će Moskva ostati faktor uticaja. Kao i Istočna Evropa i Kavkaz, i Balkan je važan geostrateški prostor na kome su se ukrštali interesi SSSR/Rusije i Zapada. Slično Ukrajini i Kavkazu, ni zemlje Zapadnog Balkana nisu dio zapadne sigurnosne arhitekture ili ekonomsko-političke zajednice.“

 

 

Navedeni ciljevi Rusije čak i površnom analizom savršeno se poklapaju s onim što u Bosni i Hercegovini radi Milorad Dodik, ali i u pojedinim potezima Dragana Čovića koji je također bio drag gost u Kremlju.

 

 

Velika igra

 

 

Koristeći jezičke i kulturne veze, te “tradicionalno prijateljstvo“ Rusa i Srba Rusija, kao i zajedništvo kroz pravoslavlje, Rusija je zadnjih godina na Zapadnom Balkanu, kao i u Ukrajini i drugim slavenskim zemljama poput Hrvatske, Češke i Slovačke, snažno pozicionirala svoje medijsko-informativno, kulturno-vjersko i obavještajno prisustvo i uticaj.

 

 

Prema analizi Atlanske inicijative: “Nakon godina stvaranja povoljne kulturno-informativne klime i mnjenja Moskva je na Balkanu pokazala odlučnost i da provodi subverzivne i prevratničke aktivnosti kojima podriva demokratski napredak ovih zemalja i njihovo pridruživanje NATO-u i EU ili kojima podriva demokratske i izborne procese ili implementaciju izbornih rezultata.“ I to je sve dodatno pojačano nakon ruske invazije u Ukrajini jer Rusija jačanjem svog uticaja na Zapadnom Balkanu Zapadu otvara još jedan front u Evropi koji po upozorenjima mnogih analitičara lako može eksplodirati.

 

 

Još prije nekoliko godina je Mark Galeotti u izvještaju Evropskom savjetu za spoljne poslove upozorio: “Smatrate da je potrebna samo jedna strana da se započne nova ‘Velika igra’. S vremena na vrijeme sagovornici EU naglašavaju da ne vide Zapadni Balkan kao arenu geopolitičke konkurencije sa Moskvom. Pogrešno. Kremlj region vidi upravo tako i pokušava da iskoristi sve mogućnosti.“

 

 

U nedavnoj analizi New York Timesa koja se bavi političkim stanjem na Zapadnom Balkanu, odnosno najnovijim zaoštravanjem odnosa između Srbije i Kosova, ali i napetostima u Bosni i Hercegovini gdje kao glavne krivce navode Milorada Dodika koga podržava Moskva i hrvatske nacionaliste, upozorava se da Rusija pokušava potaknuti napetosti iz 90-tih. Dalje se navodi da ruski mediji mjesecima šire zapaljive izvještaje o nepodnošljivom ugnjetavanju koje trpe Srbi na Kosovu i u Bosni, te da je to dio ruske propagande koje je ohrabrilo tvrdokorne, promoskovske srpske nacionaliste.

 

 

Dodikove i Čovićeve prijetnje

 

 

S druge strane hrvatski mediji već dugo pišu takve tekstove o ugroženosti Hrvata u Bosni, što je dodatno kulminiralo i prešlo u agresivne napade nakon protesta građana u Sarajevu poslije kojih je visoki predstavnik nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona ali ne i političke koje su se, izgleda, od njega očekivale u HDZ-u, nakon čega se na sve načine pokušava nametnuti sukob između vlasti u Sarajevu, s jedne strane, i visokog predstavnika i zapadnih ambasada, s druge.

 

 

Milorad Dodik sa Pofalića pravac leti za Crnu Goru

 

 

Dok Dodik helikopterom Vlade Srbije leti u Crnu Goru na dan kad se glasa o nepovjerenju Vladi Dritana Abazovića, Dragan Čović sa skupa u Vitezu je zaprijetio: “Mi smo jasno poručili na vanrednom Saboru HNS-a da ako ne bude rješenja oko ustavne jednakosti i legitimnog predstavljanja, da ćemo jasno odgovoriti. Predložit ćemo drugačija rješenja ustroja, pa i teritorijalne reorganizacije, što su neki različito protumačili. Mi već na tome radimo u cilju da to bude racionalno rješenje. Ako je ikada Bosna i Hercegovina bila podijeljena, onda je danas snažno podijeljena“.

 

 

Dodao je i da Evropska unija neće dati Bosni i Hercegovini status kandidata za članstvo u Uniji ako se Izborni zakon ne izmijeni, što će biti i uslov za formiranje vlasti. Nije jasno zašto Čović prijeti Sarajevu kandidatskim statusom kad stalno ponavlja kako jedino Hrvati u BiH žele i zagovaraju evropski put.

 

 

No, u prijetnjama za Čovićem ne zaostaje ni Dodik koji je nakon sastanka s ruskim ambasadorom u BiH (na kome su ismijavali visokog predstavnika Schmidta ponavljajući kako je nelegalan), najavljujući odlazak u Rusiju i sastanak s Putinom krajem septembra (gdje će nema sumnje dobiti dodatnu podršku za izbore i nove inpute za djelovanje) zaprijetio da u Bosni i Hercegovini neće proći nijedan projekat dok se u Vijeću ministara BiH ne odobri plinovod koji bi Republiku Srpsku direktno spajao sa Srbijom.

 

 

Za ovaj projekat ne postoji nikakva ekonomska opravdanost osim što Dodik želi Federaciju ostaviti na milost i nemilost Putinu kada je u pitanju snabdijevanje plinom (zbog čega bi najviše ispaštalo Sarajevo) što potvrđuje i činjenica da godinama blokira izgradnju južne interkonekcije kojom bi BiH dobila alternativu (projekat koji je podržan i od Američke ambasade kako bi se smanjila ovisnost BiH o ruskom plinu).

 

 

Dragan Čović je danas u Vitezu prijetio teritorijalnom reorganizacijom BiH

 

 

Hrvatska politika u BiH

 

 

Dodik, očito, i dalje radi sve, uz otvorenu podršku Rusije, na slabljenju države Bosne i Hercegovine (osiguravajući sebi još jedan mandat), a Čović prijeti teritorijalnom reorganizacijom ukoliko se ne promijeni Izborni zakon BiH po željama HDZ-a koje se, kako je dobro poznato, ne odnose na državu nego isključivo na Federaciju, iako se sve presude Evropskog suda za ljudska prava tiču države a ne Federacije. Istovremeno, produbljuje se političko neslaganje između visokog predstavnika i zapadnih ambasada sa Sarajevom, koje svakodnevno dodatno podgrijavaju hrvatski i srpski mediji uz pojedince iz Sarajeva.

 

 

Uz sve probleme i krize, Bosni i Hercegovini je prioritetno nametnut problem oko Izbornog zakona. Preko noći se u Sarajevu nameću kao američki prijatelji i spasioci države Bosne i Hercegovine pojedinci koji su do jučer tvrdili da u BiH nema ruskog uticaja i koji su bili saglasni sa tvrdnjama Dragana Čovića koje je iznio u ruskom dnevnom listu “Rossiyskaya Gazeta“, tokom svog boravka u Moskvi 2020, kako u Bosni i Hercegovini “nažalost ima vrlo malo ruskog uticaja“. Podsjetimo da je nešto slično u svojim izvještajima tvrdila i Hrvatska obavještajna služba.

 

 

Dragan Čović kao ruski igrač

 

 

Hrvatska politika predvođena zvaničnicima iz Zagreba koja tvrdi da problem “ugroženosti“ Hrvata u BiH mogu riješiti samo (nametnute) promjene Izbornog zakona BiH koje traži Čović dovela je do puno ozbiljnijih problema pri čemu samo Rusi (i Dodik) mogu zadovoljno trljati ruke. Preko noći su se na “istoj strani“ s Dodikom našli oni koji su najviše podržavali visokog predstavnika i američku politiku u BiH. Kako se u politici rijetko kad šta slučajno dešava, a pogotovo ovako oštri zaokreti, jasno je da iza svega stoji dobro osmišljen plan u kome je cilj pokazati Bošnjake i Bosance neprijateljima Zapada, a BiH problematičnom i neodrživom, uz dalje podmetanje teza kako Bošnjaci žele islamsku državu. Očito su svi oni koji su ismijavali Milanovića, smatrajući kako na njegove budaleštine ne treba ni odgovarati, podcijenili i njegove izjave i ono što radi.

 

 

Treba priznati i da pojedini politički lideri u Sarajevu podržavaju najavljene promjene Izbornog zakona koristeći ih u dnevno-političkim obračunima i svojim izbornim kampanjama predstavljajući sebe kao partnere Zapada. No, činjenica je da većina građana ne podržava političke promjene Izbornog zakona na kojima insistira HDZ i traži da se te promjene urade ali po presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ono najgore što bi se moglo desiti Bosni i Hercegovini je da zapadni političari upadnu u te obračune.

 

 

Promijene poslije izbora

 

 

Nesumnjivo da treba smiriti strasti na svim stranama koje se uvijek dodatno dižu pred izbore. Nesumnjivo je i da je Sarajevo još od raspada SFRJ bilo opredijeljeno za EU i NATO i da oko toga nikad ni kod jednog političara nije bilo dilema. Zašto nije urađeno više? Zapadnim političarama dobro je poznato ko je blokirao državne institucije, kao uostalom i implementaciju izbora 2018. godine u Federaciji, kao što je to dobro poznato i građanima.

 

 

Ukoliko visoki predstavnik, uz podršku Zapada, nametne promjene Izbornog zakona BiH i omogući Hrvatima sve njihove zahtjeve, neće samo građani Bosne i Hercegovine imati ozbiljne probleme nego i Zapad koji je najjače uporište za borbu protiv ruskog uticaja imao upravo u Sarajevu. Osim toga, pitanje je kakve će sve reakcije izazvati takva rješenja kod građana, koji godinama trpe ponižavanja iz Banja Luke, Beograda, Zagreba i (zapadnog) Mostara i koji se godinama deklariraju i bore za EU i NATO.

 

 

Političari iz Sarajeva ne nude nikakvo rješenje iako je to visoki predstavnik od njih tražio, postavljajući im rok, a teško da će ga i ponuditi u vrijeme izborne kampanje, svjesni da bi ih sad bilo kakav ustupak HDZ-u mogao koštati izbora. I to je najbolje bilo vidljivo tokom nedavnih protesta pred OHR-om koje su podržali svi predsjednici stranaka.

 

 

Sve političke stranke, i pored nekih najava o blokadama, ipak izlaze na izbore, pa i HDZ, a Čović svoje prijetnje najavljuje za formiranje vlasti, naravno ubijeđen u pobjedu. Zasad indirektno podršku Schmidtovim promjenama Izbornog zakona daju SBB i NiP, no s obzirom na procent kojim participiraju u vlasti to je nedovoljno za provođenje bilo kakve reforme.

 

 

Ukoliko se, već, visoki predstavnik ne odluči da nametne političke promjene Izbornog zakona, protiv kojih je puno građana a što su pokazali i protesti bez obzira koliko se oni pokušali ispolitizirati, čini se da je i njemu i zapadnim diplomatama koji ga podržavaju najbezbolnije rješenje da sačekaju da prođu izbori i da onda s onim političkim strankama kojima građani daju povjerenje krenu u reforme. A nesumnjivo da će sve ovo utjecati i na izbore, no na taj način bi se ispoštovala i volja većine građana, što je, je li, suština demokracije. U suprotnom, na gubitku će biti svi. Osim Rusije koju svaki sukob, smanjivanje i uskraćivanje podrške zapadu na Balkanu dodatno jača.

 

(SB)

POSLJEDICE HRVATSKE “OFANZIVE”: Od narušavanja odnosa Sarajeva i zapadnih ambasada u BiH profitira – Rusija