EDINA BEĆIREVIĆ ZA "SB": Može li Kina izvršiti invaziju na Tajvan i treba li svijet strahovati? - Sarajevograd.CLICK

Iako američki analitičari smatraju da Kina neće napasti Tajvan u narednih pet godina, situacija u svijetu je toliko napeta da moramo biti umjereni u predviđanju, smatra profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edina Bećirević.

Nakon rata između Ukrajine i Rusije, inflacije, svijet je ovog ljeta bio u novom strahu od rata koji bi imao globalne posljedice – onom između Kine i Tajvana, zbog velikih vojnih vježbi koje je Kina danima provodila oko tog malog ostrva.

Kroz historiju Kina i Tajvan prošli su kroz tri burne krize koje su dovodile do održavanja sličnih vojnih vježbi kineske armije, no zvanični Peking nikada nije krenuo u invaziju na Tajvan, što se nakon posjete Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država, činilo kao da će se dogoditi vrlo brzo.

Iako američki analitičari smatraju da Kina neće napasti Tajvan u narednih pet godina, situacija u svijetu je toliko napeta da moramo biti umjereni u predviđanju, smatra profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edina Bećirević.

U razgovoru za “Slobodnu Bosnu” profesorica Bećirević govorila je o povodu za novonastalu krizu,

Povod za krizu

“Kriza na Tajvanu koja je eskalirala nakon posjete Nancy Pelosi, predsjednice Zastupničkog doma Sjedinjenih Država, i vojni manevri te kineska blokada Tajvana jesu neprimjeren i preuveličan odgovor na tu posjetu. Međutim, Kina je posljednjih godina dramatično promijenila i narativ i politiku u odnosu na Tajvan, a u proteklih 18 mjeseci izvodila je slične vježbe, ne ovakvog intenziteta, ali sasvim dogovoljno ozbiljne da je i Pentagon intenzivirao pripreme različitih scenarija u slučaju eventualnog američkog vojnog odgovora na kinesku invaziju Tajvana. Sredinom maja ove godine NBC televizijska mreža u programu Meet the Press imala je simulaciju ratnih igara, koje je organizirao think tank, Centar za novu američku sigurnost (CNAS). ‘Plavi’ tim predstavljao je Kinu, a ‘crveni’ SAD. Konflikt se dešava 2027. godine, i prema prvom scenariju Kina počinje s invazijom Tajvana, na otoke koji su blizu kineskog kopna, zatim nastavlja sa velikim zračnim i raketnim udarom na Tajvan i na američke baze u Japanu i Guamu. Kao odgovor na to, Sjedinjene Države bombardiraju kineske brodove u lukama i vodi se zračna bitka jer su se američki bombarderi s Filipina uključili u zračnu bitku sa kineskim. Zanimljivo je pogledati te simulacije, jer u timovima učestvuju i eksperti koji su dio američkog sigurnosnog establishmenta. Dakle, posjeta Nancy Pelosi jeste dala Kini povod za eskalaciju krize, ali kriza već dugo traje i mogućnost ratnog sukoba Amerike i Kine zbog Tajvana bila je prisutna u američkim narativima i prije njene posjete”, pojasnila je Bećirević.

Neopravdana provokacija?

Predsjedavajuća Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi napustila je Tajvan nakon jednodnevne posjete koja je razbjesnila Kinu.

Kina je američku posjetu Tajvanu na najvišem nivou u posljednjih 25 godina osudila kao prijetnju miru i stabilnosti u Tajvanskom moreuzu te uzvratila nizom vojnih vježbi, pozivom na razgovor američkom ambasadoru u Pekingu i najavom obustave uvoza nekoliko poljoprivrednih proizvoda iz Tajvana.

Iako ona nije prva predsjednica američkog Zastupničkog doma koja je otišla na Tajvan, jer ga je Newt Gingrich posjetio 1997. godine, njena posjeta dolazi u trenutku kada su se odnosi između Pekinga i Washingtona naglo pogoršali.

Mnogi su analitičari postavili pitanje da li je do posjete uopće moralo doći sada.

“Da, kritičari smatraju da je posjeta Pelosi bila nesmotrena, da je provokacija bila suvišna i da je samo dala Kinezima opravdanje da eskaliraju krizu. Kritike također idu u pravcu toga da s tom posjetom nije ništa postigla, osim što je privukla nevjerovatnu medijsku pažnju – od činjenice da je njen let na Flightradaru24 pratilo više od 700.000 ljudi, te da je poslala simbolične poruke Kini, od boje odijela koje je nosila, načina izražavanja i slično

S druge strane, i vlada na Tajvanu, ali i građani Tajvana na posjetu Pelosi gledaju pozitivno i kao znak američke podrške. Tajvan, koji je de facto država priznaje samo 12 država u svijetu i niti jedna od njih nema diplomatske odnose s Kinom zbog toga što Kina tzv. ‘dolarskom diplomatijom’ žestoko kažnjava sve one koji idu preko odnosa sa Tajvanom koje Kina smatra prihvatljivim. Tajvanu je zabranjeno članstvo u UN-u i brojnim drugim međuvladinim organizacijama. Tajvan nije članica Svjetske zdravstvene organizacije i službeno im čelnici Svjetske zdravstvene organizaciju nisu mogli ni odgovoriti na neke bazične upite koje je uputila vlada Tajvana početkom pandemije. Međutim, Tajvan, koji ima univerzalnu zdravstvenu zaštitu je izvanredno odgovorio na krizu izazvanu pandemijom.

Dakle, posjetu Pelosi ne smatraju provokacijom, jer su oni navikli na vojne provokacije i nepravedan tretman Kine. Prema izvještajima na Tajvanu nema panike, život se odvija normalno jer je stanovništvo kolektivno desenzitivizirano na kineske prijetnje”, mišljenja je Bećirević.

Je li moguća “reunifikacija”?

Bećirević nam je i odgovorila na pitanje da li postoji mogućnost da dođe do ‘reunifikacije’ Kine s Tajvanom?

“Zanimljiv je taj koncept ‘reunifikacije’ posebno mirne ‘reunifikacije’. Narodna Republika Kina Tajvan smatra se ‘odmetničkom pokrajinom’ koja će se jednog dana ujediniti s ‘maticom’ iako su Narodna Republika Kina i Tajvan, odnosno Republika Kina bile dijelom iste državne davne 1895. godine. Tajland je država sa kompliciranom poviješću, a naziv Republika Kina nametnuli su pripadnici nacionalističkog režima koji su bili gubitnici u građanskom ratu sa komunistima 1947. Oni su izbjegli na Tajvan i proglasili Republiku Kinu. Međutim, na Tajvanu je i tada živjelo i autohtono stanovništvo. Međutim, kakva god da je povijest Tajvana, realnost sada je da se preko 90% stanovništva izjašnjavaju kao Tajvanci, a svega 5% kao Kinezi. Ideja da uđu u državnu zajednicu sa Kinom koja je autoritarni režim, sa katastrofalnim standardom ljudskih prava za njih je potpuno neprihvatljiva. Građani Tajvana znaju šta znači živjeti u autoritarnom režimu i oni su se protiv desničarske tiranije izborili devedesetih godina. Tajvan je prema posljednjim indeksima demokratije među prvih deset najrazvijenijih demokratija u svijetu. Tajvanski identitet je čvrsto ukorijenjen u demokratska, inkluzivna načela, a s druge strane, kineski identitet povezuju sa autokratskim i autoritarnim načelima”, pojasnila je Bećirević te dodala kako se je za razliku od Tajvana Kina otišla udesno u proteklih deset godina.

Kineska propaganda

“Malo se pažnje poklanja na to koliko je Kina otišla udesno u proteklih deset godina, što se posebno reflektovalo na mlade ljude koji su sistemski izloženi tzv. ‘patriotskoj edukaciji’. Oni smatraju da će Tajvan kad tad biti ‘reunificiran’ s Kinom I da je to potrebno uraditi milom ili silom. Istraživanja o stavovima građana Kine o Tajvanu pokazuju da, ako bi se kineski predsjednik Xi Jinping odlučio danas izvršiti invaziju na Tajvan, imao bi većinsku podršku građana Kine”, dodaje Bećirević.

Ekonomska strana priče

Nemoguće je uporediti kinesku vojnu snagu sa tajvanskom, no problem u napadu na Tajvan leži u tome da Tajvan ima nevjerovatnu ekonomsku snaga i utjecaj, a od kojeg i samu korist ima Peking.

“Tajvan je jedan od četiri azijska tigra i izuzetno je važan u geopolitičkom smislu, a u globalnim lancima opskrbe i za svjetsku ekonomiju. Na Tajvanu se proizvode poluvodiči koji imaju široku tehnološku primjenu i koriste se od automobilske industrije, do iPhonea i kineskih projektila… Oružani sukob u ovom dijelu svijeta bi ozbiljno naštetio ne samo Kini i Americi već cijelom svijetu. Ono što sada čujemo je hladnoratovska retorika, međutim, većina zapadnih analitičara smatra da kineske prijetnje Tajvanu nemaju kapacitet da se razviju u invaziju. Ako nastavi ovim tempom, neki procjenjuju da bi Kini trebalo makar još pet godina da bude u stanju izvršiti invaziju na Tajvan. Kineska armija nije ratovala 40 godina, i prema nekim procjenama, čak i ako se SAD ne bi uplitale u sukob, posljedice invazije bi bile katastrofalne za Kinu”, pojasnila je Bećirević te dodala da ukoliko pratite svjetske vijesti, kineske vojne vježbe više nisu ‘trending’ i niko zapravo ne očekuje da bi ova kriza mogla eskalirati.

“Amerikanci su već preduzeli neke korake ka deeskalaciji krize, tako da je gotovo nevjerovatno da bi u skorije vrijeme moglo doći do kineske invazije. Jedan od razloga koji oni koji smatraju da Kini nije do invazije već da se radi samo o demonstraciji sile je i to da kineskom predsjedniku Xiju ističe ove jeseni i ako dobije treći mandat mogao bi biti doživotni vladar.

Njegova misija je nacionalni preporod, ali i preoblikovanje međunarodnog poretka. Odnosi s Kinom se i u regionu i u Bosni i Hercegovini nisu u stalnom fokusu, ali bilo bi važno da te odnose posmatramo u kontekstu jednog pitanja koje je relevantno za svijet ali i relevantno za Bosnu I Hercegovinu. Dakle, ključno pitanje jeste da li Peking želi praviti prilagodbe postojećem globalnom poretku diskretno promičući svoje interese ili želi globalnu transformaciju globalnog sistema? Međunarodni projekat, multilateralne institucije i međunarodno pravo su daleko od savršenog, ali liberalne demokratije koje su oblikovale taj poredak u tom sistemu su bile dominatne. Potrebno je posebno biti oprezan u primanju kineske tehnologije, jer Kina pored tehnologije promiče i autoritarne vrijednosti. Recimo, kineski digitalni Put svile koji uključuje i tehnologije nadzora posebno je opasan kao način promoviranja kineskih vrijednosti i autoritarno nastrojene političke elite tu tehnologiju koriste za praćenje političke opozicije. Osim toga kineska ulaganja se negativno reflektuju na države koje ga primjenjuju, od povećanja vanjskog duga do negativnog utjecaja na okoliš”, pojasnila je za “Slobodnu Bosnu” profesorica i stručnjakinja za vanjsko-sigurnosnu politiku Edina Bećirević.

S. Hodžić