Vojislav Šešelj nije kriv za zločine protiv čovječnosti

Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je tokom iznošenja presude Vojislavu Šešelju, predsjedniku SRS-a, zaključilo da tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da je civilno nesrpsko stanovništvo bilo izloženo rasprostranjenom sistem napadu u Vukovaru, Zvorniku, širem području Sarajeva, Mostaru i Nevesinju.

Dokazi pokazuju da je postojao oružani sukob između protivničkih vojnih snaga koji su obuhvatali civilne elemente. Tužilac nije pokazao da su civili bili na masovnoj meti iako nisu učestvovali u borbama. Tužilac iznosi opšte tvrdnje koje ne održavaju konkretne dokaze.

Većina članova Vijeća smatra da se u Vojvodini ne radi o području oružanog sukoba. Tužilac nije uložio napor da im predoči, a još manje da ih uvjeri da je postojao neksus između sukoba u Hrvatskoj i BiH.

“Tužilac nije izveo nijedan dokaz u vezi s uslovima u kojima su srpske izbjeglice stigle iz Hrvatske kako bi uspostavio taj neksus. Većina članova vijeća uočava manjkavost dokaza koje je tužilaštvo navelo“, zaključak je sudskog vijeća.

Svjedok VS061 na čije svjedočenje se tužilaštvo uveliko oslanja nije bio uvjerljiv i priznao da je u njegovoj priči bilo ozbiljnih omaški i izmišljanja, kao što je ubistvo jednog Hrvata koji svjedok prvobitno prikazao kao djelo koje je dovelo do bijega Hrvata.

Tokom unakrsnog ispitivanja priznao je da je ubistvo bilo posljedica ličnog sukoba u kafani i da su odgovorne osobe uhapšene i da im je suđeno.

Konstatovali su da se opisano zlostavljanje civila ne može smatrati rasprostranjenim ili sistematskim napadom usmjerenim protiv civila, nego o djelima čiji su motivi bili prije svega lične prirode i pokretač bila potreba da se obezbijedi smještaj izbjeglim Srbima koji su ostali bez krova nad glavom

U vezi govora 6. maja 1992. godine ne navodi se da je direktno učestvovao u razmjeni kuća. Ti ugovori su prikazani kao glavno sredstvo za protjerivanje Hrvata iz Hrtkovaca stoga tužilaštvo ne bi trebalo da zahtijeva direktnu nego indirektnu odgovornost za djela progona.

Sudsko vijeće je konstatovalo da ne postoje bitni pravni elementi za bilo kakvu krivičnu odgovornost za zločine protiv čovječnosti.

Većina članova vijeća zaključuje da nisu ispunjeni uslovi za primjenu člana pet statuta.