Piše: S. Hambo
Premijer Crne Gore Dritan Abazović danas je, drugu godinu zaredom, bio u Potočarima i obratio se na komemoraciji. Međutim njegov govor zasjenila je jedna sporna rečenica.
Crnogorski premijer je u samo sebi poznatoj namjeri da pošalje poruku kako treba gledati ka budućnosti izrekao rečenicu koja je otišla u smjeru čiste relativizacije genocida u Srebrenici.
Abazović je kazao da bijeli nišani u Potočarima trebaju podsjetiti na genocid nad nevinim žrtvama, ne nad Bošnjacima već nad ljudima. Nastavio je rečenicu kako genocid nisu počinile vojske nego politike.
Njegova izjava je problematična iz više uglova, a Abazović mora biti svjestan da takve rečenice izgovorene na mjestu najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata nose posebnu težinu.
Da li je Abazović pomislio kako je majkama čiji su muževi, sinovi i braća ubijeni samo zato što su muslimani, Bošnjaci slušati relativizaciju kako ta činjenica nije važna. Jer to je suština koja se može iščitati iz poruke Abazovića. Više od osam hiljada ljudi je ubijeno upravo zato što su bili muslimani, Bošnjaci, a ne zato što su tamo neki ljudi. To su dokazali međunarodni sudovi.
Sud u Hagu je presudio i civilizirani svijet prihvatio da se u Srebrenici dogodio genocid. A da bi genocid bio izvršen treba postojati namjera da se jedan narod etnički očisti sa određenog područja. To je definicija genocida, koju nije naučio, ili ju je zaboravio ili je svjesno izbjegava naglasiti nekada odlični sarajevski student Dritan Abazović.
Pravna definicija genocida je po prvi put usvojena 1948. godine u vidu konvencije. 9. decembra 1948. godine, Generalna skupština Ujedinjenih Naroda je usvojila rezoluciju broj 260 koja je postala Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a stupila je na snagu 12. januara 1951. godine nakon što je dovoljan broj država ratifikovao konvenciju u skladu sa članom XIII same konvencije.
Član II sadrži definiciju genocida koja glasi:
U smislu ove Konvencije kao genocid se smatra bilo koje od navedenih djela učinjenih u namjeri potpunog ili djelimičnog uništenja jedne nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve:
a) ubistvo članova grupe;
b) uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima grupe;
c) namjerno podvrgavanje grupe životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog uništenja;
d) mjere uperene na sprječavanje rađanja u okviru grupe;
e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu.
Drugi dio Abazovićeve izjave je također problematičan, koji kaže da genocid nisu počinile vojske nego politike.
I tu je premijer Crne Gore prespavao čas. Sudovi su jasno utvrdili i presudili ko je počinio genocid u Srebrenici. Bez obzira što je određena politika to inspirisala, ali se zna koja vojska ga je počinila. Da li bi Abazović danas mogao pogledati u oči preživjelom Srebreničaninu koji je danima bježao po šumama istočne Bosne da se spasi od metka smrti vojnika, a ne politike.
Uostalom, Abazović danas nije uopšte slušao obraćanja drugih govornika. Jer da jeste čuo bi da je ministrica odbrane Nizozemske jasno kazala:
“Samo je jedan krivac za strašan genocid, vojska bosanskih Srba. Zahvaljujući sudu u Hagu, većina odgovornih je procesuirana”, kazala je između ostalog Kajsa Ollongren.
Da li je Abazović bio svjestan šta je rekao sada nije ni važno, ali je jasno da će neko i neke politike na Balkanu biti zadovoljne njegovim pokušajem relativizacije i izbjegavanja da se stvari nazovu pravim imenom.
(Klix)