Svaka mirovna ponuda Kremlja bit će osmišljena tako da podijeli saveznike ukrajinskog predsjednika i tako ga prisili na ustupke.
“Zamislite da ste Vladimir Putin koji odlučuje što dalje. To nije lako – malo je vjerojatno da ćete, kao čitatelj Timesa, biti ratni zločinac odgovoran za desetke tisuća smrti. Neugodno je razmišljati o ulasku u um paranoičnog, opsesivnog i izoliranog čovjeka, koji je napadom na mirnog susjeda napravio najkatastrofalniju krivu procjenu dosadašnjeg 21. stoljeća. Ali morate to učiniti jer vi, i svi mi u zapadnom svijetu, moramo biti spremni na to što bi mogao biti njegov sljedeći potez”.
Ovako počinje analiza stanja vezanog uz rat u Ukrajini Williama Haguea – bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova i obnašatelja brojnih visokih dužnosti u britanskoj politici tijekom duge karijere – koju je objavio The Times.
Stavljajući povremeno čitatelja u poziciju ruskog predsjednika te potom obraćajući se njemu izravno, Hague piše kako u jednom trenutku Putin shvaća da je još u veljači bio loše informiran o mnogim stvarima, posebice o snazi ukrajinske obrane i nesposobnosti vlastitih oružanih snaga. Iz tog razloga uhićuje visoko rangirane obavještajce, a dok prima briefinge od generala, primjećuje da će rijetko tko od njih preživjeti čistku koja će uslijediti nakon ovog rata – netko mora preuzeti odgovornost za pretrpljene goleme gubitke, a to definitivno neće biti on.
Dvije mogućnosti
Hague komentira da je Putin već suzio cilj “specijalne vojne operacije” na osvajanje Donbasa te se izvukao s objašnjenjem putem svojih državnih medija da je slanje tisuća oklopnih vozila u neuspjeli pokušaj zauzimanja Kijeva bila samo još jedna lukava smicalica da se odvrati neprijatelj.
Međutim, budući da sada osobno vodi veći dio vojne kampanje, Putin shvaća da njegova vojska ne može prolaziti još tri mjeseca ono kroz što je prolazila prethodna tri te zna da mora napraviti ključni izbor – a postoje dvije mogućnosti.
Jedna je mobilizacija za mnogo veći i duži rat. No, to bi zahtijevalo regrutaciju golemog broja mladih Rusa, a vrijeme za pokretanje tako nečeg već je prošlo – vrijeme za to bilo je prije nekoliko tjedana. U svakom slučaju, navodi Hague, trebalo bi puno više vojne opreme, a zaliha ponestaje.
‘Velikodušna’ ponuda
Postoji, doduše, jedna verzija ove opcije koja uključuje korištenje taktičkog nuklearnog oružja za razbijanje zastoja vojne kampanje, no ruski predsjednik shvaća da bi ga čak i Kinezi u tom trenutku napustili, a njegovi generali mogu doći po njega usred noći i prije nego što ih uspije poslati u Sibir.
“Na vašu sreću, postoji još jedna opcija i to ona koja vrlo dobro odgovara vašem priručniku. U nekom trenutku idućih tjedana, kada vaše preostale snage budu gotovo iscrpljene, izjavit ćete da ste pobijedili. Ukrajincima ćete velikodušno ponuditi prekid vatre. Područja koja ste pregazili zajednički će zatražiti da budu potpuno priključena Rusiji, a vi ćete reći kako ćete razmotriti te zahtjeve dok čekate reakciju na prijedlog o prekidu vatre, kako biste povećali pritisak na Ukrajince da prestanu s borbama”.
Također, kaže, ruski predsjednik objavit će da je spreman za mirovne pregovore kako bi se postigao potpuni dogovor i dugoročnije rješavanje cjelokupnog problema, no pobrinut će se da ti razgovori zapravo nikad nikamo ne stignu. Putin je, navodi, uspio kroz sedam godina svakoga pritegnuti uz sporazume iz Minska, koje je, pak, sada ionako poništio.
Podijeliti Zapad pa završiti posao
Putinov plan sada je, smatra Hague, podijeliti Zapad i postaviti zastrašujuću dilemu Ukrajincima, pretvarajući se da traži trajni mir, držeći pritom svoju čizmu na gospodarskom dušniku Ukrajine – pristupu Crnom moru.
Ti bi razgovori, navodi dalje, mogli trajati godinama, dok bi Putin u međuvremenu izgradio bolje oružane snage, a Ukrajina bi ostala s osakaćenim gospodarstvom, onemogućena da izvozi svoje žitarice s golemim brojem mina koje plutaju u moru i s ruskom mornaricom u blizini Odese.
Na kraju će Putin, ističe Hague, reći da su pregovori propali, a onda ponovno upasti na teritorij Ukrajine i “završiti posao”.
Da, ovako možete okrenuti ploču. Sve što trebate jest ostvariti dvije stvari. Prvi je da se malo približite liniji bojišnice koja doista predstavlja pobjedu. Zbog toga bacate sve na Severodonjeck, kako biste preuzeli kontrolu nad cijelom regijom Lugansk, dok se obrambeno ukopavate u regiji Hersona, kako biste se oduprli bilo kakvoj ukrajinskoj protuofenzivi na jugu”.
To bi također, kako navodi, objasnilo zašto su se ruske snage povukle pred protunapadima koji su prekinuli pokušaj opkoljavanja Harkova na sjeveru. Zadržavanje onoga što je stekao na jugu dok dobiva na istoku, navodi, Putinova je strategija. Tada Putin može tvrditi da Rusija kontrolira Azovsko more, održava opskrbu Krima svježom vodom i da je “oslobodio” Donbas.
Blef proglašavanja pobjede
Druga stvar koju Putin treba jest da Zapad uvuče u zbrku u vezi svojih ciljeva i izvrši pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da mu učini ustupke. Drugačije, njegov blef proglašavanja pobjede i prekida vatre – upravo u trenutku kada ne može dobiti puno više – bio bi potpuna sramota.
“Idealno za vas bi bilo da zapadni komentatori kažu ‘oduvijek smo znali da želi deeskalirati’, i ‘svi ratovi završavaju dogovorom’ te raspravljaju o tome kako bi krizi troškova života mogla pomoći vaša vrlo velikodušna ponuda da odustanete od rata koji ste započeli. Obavljat ćete duge telefonske pozive razumnog tona s njihovim glavnim gradovima. Dok se neće imati smisla zamarati Londonom ili Varšavom, predsjednik (Francuske, Emmanuel) Macron će vas slušati satima. (Talijanski premijer) Mario Draghi u Rimu će se složiti da je prekid vatre hitna stvar. Predsjednik (Turske, Recep Tayyip) Erdogan nastavit će blokirati ulazak Finske i Švedske u NATO, uz malo tihog ohrabrenja. A kancelar (Njemačke, Olaf) Scholz možda neće znati što učiniti”.
Uz malo sreće, Putin bi mogao kreirati situaciju u kojoj Zapad postaje podijeljen, Ukrajinci se osjećaju izdanima, Europska unija ih nikada ne priznaje kao svoje, a američki Kongres ih prestaje financirati. U tom slučaju, navodi Hague, ruski predsjednik bi promijenio situaciju i na neki način zapravo pobijedio.
Stvari koje mogu poći po zlu
Međutim, upozorava Hague, ovaj bi plan mogao poći po zlu – ako Ukrajinci uspiju probiti rusku liniju na jugu ili zadržati ruske snage na istoku, neće biti prave pobjede, čak ni one sužene, za njezino proglašenje. To je, navodi, važnost borbi koje se odvijaju u ovom trenutku i kontinuiranog dotoka, kako kaže, smrtonosne pomoći Ukrajini.
Druga stvar koja bi za Putina mogla poći po zlu, ističe, jest da Zapad uvidi da se ovaj plan sprema.
“Ukoliko zapadni čelnici odluče znati da nećete biti ozbiljni po pitanju mira; da vam nikada nije bila namjera da Ukrajina bude sigurna; da se suzdrže od toga da naciji koja se bori za svoju slobodu i postojanje kažu kakve bi ustupke mogla učiniti; da zadrže sve sankcije na snazi, osim ako ukrajinsko gospodarstvo ne bude moglo funkcionirati u budućnosti; da će podržavati pobune u okupiranim područjima; da će dozvoliti predsjedniku Zelenskom da presudi o bilo kakvom planu za prekid vatre; da neće nasjesti na smicalicu osmišljenu da podijelite one koji su se s pravom udružili protiv vas; ako Zapad može zadržati svoje živce – onda ste doista u nevolji”, zaključuje Hague.
(Jutarnji)