Prije godinu dana, kada se bližio kraj mandata Angele Merkel, širom svijeta su je hvalili kao najvažniju čelnu figuru u Evropskoj uniji i jednu od najvažnijih na Zapadu.
Ali u dostignuća njezine šesnaestogodišnje vladavine spada i sprečavanje Ukrajine da uđe u NATO, kao i izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 od Rusije do Njemačke, iako je u vrijeme davanja dozvole za gradnju Rusija već pripojila Krim. Ipak, to nije skoro nikoga zanimalo u trenutku kada se njemačka kancelarka opraštala od politike, piše Deutsche Welle.
Drugačiji svijet
Njemačka šefica diplomatije Annealena Bärbock je 24. februara izjavila: „Probudili smo se u drugačijem svijetu“. Ruska invazija u Ukrajini nije samo uništila evropski sigurnosni poredak izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, već je i preokrenula ocjenu njemačke politike prema Rusiji.
Početkom aprila je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski povodom slika leševa u Buči pozvao Angelu Merkel da dođe i uvjeri se „do čega je dovela politika ustupaka Rusiji u posljednjih 14 godina“. Ukrajinski književnik Andrej Kurkov je rekao za DW da u Ukrajini doživljava „puno antinjemačkih emocija“. On je dodao: „Sasvim otvoreno se Angela Merkel naziva krivcem”.
Slične optužbe dolaze iz Poljske i iz baltičkih zemalja. One se ne odnose samo na Angelu Merkel, već na jednu cijelu njemačku generaciju političara koja se pouzdala u politiku „promjene kroz razmjenu”. Bivši ministar vanjskih poslova Njemačke i sadašnji predsjednik države Frank-Walter Steinmeier je priznao „pogrešne procjene“ koje su Njemačku koštale dosta vjerodostojnosti.
Najneugodnija je uloga bivšeg kancelara i čelnika socijaldemokrata Gerharda Schrödera koji se do danas ne želi jasno distancirati od Putina i sve donedavno je odbijao dati ostavku na svoje funkcije u ruskim energetskim koncernima.
Je li „smjena epoha” stvarna?
Kancelar Olaf Scholz je na početku rata u Ukrajini u Bundestagu proglasio „smjenu epoha“ i time naglasio da je njemačka vlada naučila lekciju. S druge strane, on je upozorio da je treći svjetski rat moguć i oklijevao je pri isporuci teškog oružja Ukrajini i uvođenju obimnih mjera bojkota ruskih energenata. Otuda mu nisu svi povjerovali da je zaista riječ o „smijeni epoha“. Premijer Poljske Mateusz Morawiecki mu je prigovorio da blokira dodatne, oštrije sankcije Evropske unije prema Rusiji.
Postoje i drugi znakovi za gubitak ugleda Njemačke. Početkom aprila u litvanskom glavnom gradu Vilniusu ljudi su demonstrirali pred njemačkom ambasadom jer Berlin ne uvodi potpuni embargo na ruski plin i naftu. U baltičkim državama su na dobre odnose Njemačke i Rusije oduvijek gledali s posebnim nepovjerenjem jer su se te zemlje vidjele kao sljedeće žrtve Vladimira Putina. Češki list „Lidove noviny” je ove sedmice ustvrdio da Scholz odaje „defanzivan” dojam i da je njegov odgovor na zahtjeve za isporukom teškog oružja Ukrajini „da, ali…”. Prema mišljenju autora Scholz loše komunicira i često mijenja mišljenje.
Stručnjak za istočnu Europu Volker Weichsel smatra da suzdržanost Scholzu čak nije pomogla ni u Moskvi: „Pretpostavka da takozvana „trezvenost” ima pozitivne efekte na sliku Njemačke u Rusiji je pogrešna. Baš naprotiv, moskovska propaganda je ranije predstavljala Njemačku na pretjeran način kao prijatelja, a sada isto tako pretjerano kao neprijatelja”.
Nepovjerenje prema Berlinu
Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku vidi „nepovjerenje“ u baltičkim zemljama i Poljskoj. “Berlin je na kraju htio mimo svih ostvariti deal s Moskvom”, kaže on. To u tim zemljama budi asocijacije na pakt između Hitlera i Staljina iz 1939. kojim su ovi diktatori među sobom dijelili Evropu. Weichsel smatra da oklijevanje u uvođenju embarga i isporukama oružja te želji Ukrajine da se pridruži EU ne nailazi na dobar prijem ni kod drugih Evropljana: „Od Njemačke se očekuje vodeća uloga u EU. Ali koje god pitanje politike prema Rusiji ili Ukrajini pogledate, njemačka Vlada se pokrenula veoma kasno i to pod pritiskom“.
I u sasvim drugoj sferi se vidi pad ugleda Njemačke. Ovogodišnja Pjesma Eurovizije je bila vjerovatno s najviše politike do sada. Publika širom Evrope je davala najviše bodova Ukrajini, a najmanje Njemačkoj.
Ne raste utjecaj Pariza
Ako njemački utjecaj opada, onda bi utjecaj drugih zemalja mogao rasti. Ukrajinski predsjednik je nedavno (17.5.) telefonirao i s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom i s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Razgovor sa Scholzom Zelenski je nazvao pomalo bezvoljno kao „stvarno produktivan”, a razgovor sa Macronom kao “supstancijalan i dug”. Tema je bila ukrajinska želja da se što prije pridruži EU.
Usprkos tome, Henning Hoff ne smatra da će Macron postati novi lider EU. “I nepovjerenje prema Francuskoj je veliko”, kaže on, podsjećajući da je francuski predsjednik od 2019. pokušavao uspostaviti strateški dijalog s Putinom, bez dogovora s istočnoevropskim članicama EU. Hoff kaže da se evropska politika prema Rusiji ionako ne može prepustiti samo Francuskoj odnosno Njemačkoj. „Srednja i istočna Evropa, upravo baltičke zemlje i Poljska, moraju se jasno čuti”.
Šta Njemačka mora učiniti?
Volker Weichsel smatra da Njemačka mora učiniti tri stvari: “Zahtjev Ukrajine za stjecanje statusa kandidata za pridruživanje Evropskoj uniji treba podržati iz sve snage te konzekventno pružati podršku Ukrajini u odbrani”. Treću stvar on naziva herkulovskom zadaćom – riječ je o uspješnom energetskom preokretu. “Gubitak ugleda prethodnih sedmica bit će brzo zaboravljen ako Njemačka pokaže da ima model za budućnost”.
Aludirajući na politiku zapadnonjemačkog kancelara Williya Brandta iz sedamdesetih godina Hoff kaže da je Njemačkoj potrebna neka vrsta nove istočne politike. Prema njemu, ta politika bi se morala usmjeriti prvenstveno na bliske susjede, partnere u EU i NATO-u, a tek u drugom koraku na, postputinovsku Rusiju za koju Hoff kaže da se nada da će doći uskoro. “Povjerenje se može vratiti samo pomoću istinske europeizacije politike prema Rusiji”, kaže on za Deutsche Welle.
Volker Weichsel smatra da je dodatno potrebno novo razumijevanje politike: „Njemačka je 70 godina smatrala da rat može nestati iz svijeta ako ona sama nikad više ne bude agresor. Ideja da bi netko drugi mogao biti agresor i da se žrtvi mora konkretno pomoći oružjem, a da se ne izvinjava stalno za neka djela iz prošlosti – to je bilo za dobar dio njemačkog društva nezamislivo. Promjena tog načina razmišljanja je tek počela”.
(DW)
Related posts:
Bolna ispovijest Sandre Rešić: Nisu mi dali da odem na očevu sahranu!
STIDIŠ LI SE, DRAGANE?; NOVI ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Ovo je spisak naučnih radova akademika Čovića!
VUK DRAŠKOVIĆ O IZETBEGOVIĆU, MILOŠEVIĆU, KARADŽIĆU..: “Pitao sam Karadžića kako će da deli Bosnu, da deli naselja, ulice, spratove, brakove?”
DENIS STOJNIĆ UZBURKAO DUHOVE: “Znam ko je ubio Dženana Memića, Zijo Mutap je prije nekoliko godina imao indirektni susret sa mnom”
NJEMAČKI LIST ANALIZIRA: “Mladićev grafit pokazao da njegove ideje u Srbiji cvjetaju uz podršku vlasti”
OGLASIO SE BIVŠI TRENER DINAMA: Zoran Mamić objasnio zašto želi služiti kaznu u Bosni i Hercegovini
OD ČEGA SU OSLOBOĐENI „VIKIĆ I OSTALI“: Zašto SDA mudro ne zaćuti; Vikić je suđen za zločin koji su lideri te stranke decenijama zataškavali!
Zijad Bećirović: Ne treba zaboraviti da je Janša blokirao EU sankcije Dodiku
Mevlid Jašarević traži premještaj u Srbiju: ‘Zamolio sam Vučića da mi pomogne, ne želim više išta ilegalno raditi u životu’
„ZAPALJIVI“ MEMOARI VLADIKE GRIGORIJA: “Počeo sam se liječiiti od nacionalizma nakon posjete četničkom štabu policijskog doušnika Vojislava Šešelja”
Powered by YARPP.
