“Šta bi se dogodilo da ti odsiječemo uho?” — upitali su vojnici Aleksandra Vdovičenka. Zatim su ga udarili u glavu.

 

 

Udarci su se neprestano javljali kad god se njegovim ispitivačima, mješavini ruskih vojnika i proruskih separatista, nisu svidjeli njegovi odgovori, rekao je kasnije svojoj porodici.

 

 

Muškarci su pitali o njegovoj politici, njegovim budućim planovima, njegovim pogledima na rat. Provjerili su mu dokumente, uzeli mu otiske prstiju i skinuli ga kako bi provjerili ima li nacionalističkih tetovaža ili tragova uzrokovanih nošenjem vojne opreme.

 

 

“Pokušavali su nešto izvući iz njega”, rekla je njegova kći Maria Vdovychenko u intervjuu za CNN.

 

 

Maria je rekla da je njezin otac zadobio toliko udaraca u glavu tokom ispitivanja prošlog mjeseca da je nekoliko ljekarskih pregleda sada potvrdilo da mu je vid trajno oštećen. Ipak, Oleksandr je bio jedan od sretnika. Uspio je proći put “filtracije”.

 

 

Kada su ruske trupe prvi put počele preuzimati sela i gradove u istočnoj Ukrajini početkom marta, nakon njihove invazije na zemlju, počeli su se pojavljivati ​​dokazi da su civili bili prisiljeni prolaziti kroz ponižavajuće provjere identiteta i često nasilno ispitivanje prije nego što im je dopušteno da napuste svoje domove i putuju na područja koja su još uvijek pod kontrolom Ukrajine. Tri mjeseca nakon rata, dehumanizirajući proces poznat kao filtracija postao je dio stvarnosti života pod ruskom okupacijom, piše CNN.

 

 

CNN je razgovarao s nizom Ukrajinaca koji su prošli proces filtracije u posljednja dva mjeseca. Mnogi se previše boje da bi javno govorili, bojeći se za sigurnost rodbine i prijatelja koji još uvijek pokušavaju pobjeći iz područja pod ruskom kontrolom.

 

 

Svi ljudi s kojima je CNN razgovarao opisali su suočene s prijetnjama i ponižavanjem tokom procesa. Mnogi su svjedočili ili znaju za ljude koje su pokupile ruske trupe ili separatistički vojnici i nakon toga su netragom nestali.

 

 

Za većinu ljudi s kojima je CNN razgovarao, proces filtriranja uključivao je provjeru dokumenata, ispitivanje, uzimanje otisaka prstiju i pretragu. Mnogi su bili odvojeni od svojih porodica. Muškarci su rutinski skidani i pregledavani.

 

 

Ljudmila Denisova, ombudsman za ljudska prava ukrajinskog parlamenta, rekla je ranije ovog mjeseca da su ruske snage stvorile “opsežnu mrežu” mjesta gdje su Ukrajinci podvrgnuti “filtriranju”.

 

 

Rekla je da su takva mjesta uspostavljena “u svakom okupiranom ukrajinskom gradu” i da je više od “37.000 građana” već prošlo proceduru. Nikolay Ryabchenko rekao je za CNN da je pobjegao iz Mariupola sredinom marta kada je grad bio zatvoren i ljudima nije bilo dopušteno kretati se.

 

 

“Našli smo način da izbjegnemo kontrolne tačke i došli u Nikolske i tamo smo ostali nekoliko sedmica”, rekao je. “Pitao sam sve koje sam sreo kako izaći i oni su rekli da je filtracija obavezna.”

 

 

Informativni znakovi koji su postavljeni u Mariupolju nakon što su ruske trupe zauzele grad ne ostavljaju mjesta sumnji: “Evakuacija se može provesti ako postoji dokument koji potvrđuje prolazak postupka filtracije.” CNN je vidio fotografiju jednog takvog znaka koju je snimila osoba koja je pobjegla iz grada.

 

 

“Svi moraju proći kroz filtraciju, i muškarci i žene, kako bi se slobodno kretali gradom”, rekla je za CNN 20-godišnja Karina, još jedna stanovnica Mariupolja, koju zbog sigurnosnih razloga identificiraju samo po imenu.

 

 

Uspjela je pobjeći iz Mariupola, ali njen otac, koji još nije prošao proces filtracije i nema pojma zašto, još uvijek je tamo.

 

 

Mjesec dana nakon što su ga ruski vojnici pokupili na ulici u Mariupolju, još uvijek ga drže u, kako samoproglašena separatistička Narodna Republika Donjeck (DPR) u istočnoj Ukrajini naziva “prihvatnom centru” u školi u Bezimenneu, oko 32 kilometra istočno od Mariupolja, rekao je svojoj kćeri.

 

 

 

 

Dokument koji se daje ukrajinskim građanima u ruskom centru za filtriranje.
Bezimenne, koji je pod kontrolom separatista, ruske su trupe koristile kao objekt za provjeru izbjeglica iz Mariupolja i okolnih područja.

 

 

U tri odvojena saopštenja objavljena prošle sedmice, Teritorijalna odbrana DPR-a rekla je da je gotovo 1.000 evakuiranih iz Mariupola dovedeno u centar Bezimenne u tri dana. Rečeno je da je do 17. maja kroz objekt prošlo više od 33.000 ljudi.

 

 

Ranije ovog mjeseca, rusko ministarstvo odbrane objavilo je video na kojem se vidi kako evakuirani iz Mariupolja stižu u filterski kamp izvan grada u autobusima. Ministarstvo je objavilo video snimke ne navodeći kamo su izbjeglice odvedene, niti kada su se evakuacije dogodile. CNN je uspio geolocirati snimku i pokazuje da su odvedeni u Bezimenne.

 

 

Zasebno, satelitske snimke kompanije Maxar Technologies pokazale su da je već u martu podignut šatorski kamp u Bezimenneu.

 

 

Karina je rekla da je uspjela razgovarati s ocem koji joj je rekao da su uvjeti tamo užasni.

 

 

“Neki spavaju na podu, neki su sretniji i spavaju na stolicama, a neki su još sretniji i imaju madrace u teretani”, rekla je. “Nema mogućnosti za pranje i nema normalnog toaleta. Svi su bili bolesni jer je bilo prehladno za spavanje na podu.”

 

 

Karina je rekla da joj je otac rekao da su čuvari u centru odbili dati lijekove osobama koje su tamo zarobljene. Hrane ih vodenastom supom i drugom hranom nalik zatvorskoj koja se kuha u poljskoj kuhinji, rekao je.

 

 

Ombudsmanka Denisova rekla je da je centar Bezimenne u kojem se nalazi Karinin otac samo jedan od nekoliko takvih objekata postavljenih u regiji Donjeck. Rekla je da su ruske trupe uspostavile slične filtracijske logore u Dokuchaevsku, Mykilskyju, Mangušu, Bezimenneu i Jalti.

 

 

 

 

Ukrajinski civili napuštaju Mariupolj

 

Optužila je Rusiju da koristi centre za pritvaranje i “brisanje” svih “službenika, pripadnika vojske ili dobrovoljačkih snaga teritorijalne odbrane, aktivista ili bilo koga koga smatraju prijetnjom”.

 

 

Maria Vdovychenko rekla je za CNN kako je izgledalo kao da su vojnici pokušavali pronaći bilo šta što su mogli reći da je inkriminirajuće.

 

 

“Tražili su ljude koji govore ukrajinski, ukrajinske simbole, tetovaže”, rekla je, dodajući da su vojnici provjerili njen telefon, ali nisu našli ništa kompromitirajuće. Sve smo izbrisali jer su nam ljudi u redu rekli da mogu pogledati sve – kontakte, na primjer, mogli bi nazvati neke od vaših kontakata – i slike… Za svakog Ukrajinca, normalno je imati slike u vyshyvanke (tradicionalne ukrajinske vezene odjeće) ili sa zastavom, ili u blizini spomenika Ševčenku koji prikazuje istaknutog ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka”, rekla je Marija.

 

 

“Ja sam svirač bandure [tradicionalnog ukrajinskog instrumenta], nije bila dobra ideja to pokazati. Pa sam to izbrisala, snimila nekoliko novih slika i izbrisala svoje profile na društvenim mrežama”, dodala je.

 

 

Michael Carpenter, američki ambasador pri Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OESS), rekao je prošlog mjeseca da je bilo vjerodostojnih izvještaja da “ruske snage okupljaju lokalno civilno stanovništvo u tim područjima, zatočeći ih u tim logorima, i brutalno ih ispitujući za bilo kakve navodne veze s legitimnom ukrajinskom vladom ili nezavisnim medijima.

 

 

Govoreći prošle sedmice, Carpenter je dodao: “Brojni iskazi očevidaca ukazuju na to da ‘filtriranje’ podrazumijeva premlaćivanje i mučenje pojedinaca kako bi se utvrdilo duguju li i najmanju odanost ukrajinskoj državi.”

 

 

Gradsko vijeće Mariupolja optužilo je ruske snage da koriste centre za filtriranje kako bi identificirali svjedoke bilo kakvih “zvjerstava” koje su počinile ruske trupe tokom bitke za kontrolu grada. CNN nije mogao potvrditi tu tvrdnju.

 

 

Kremlj je negirao korištenje filtracijskih logora za prikrivanje nedjela i ciljanje na civile u Mariupolju.

 

 

Samoproglašeni DPR odbacio je optužbe ukrajinskih vlasti o nezakonitom pritvaranju, filtriranju i maltretiranju ukrajinskih državljana i rekao da su oni koji dolaze u, kako ih naziva, prihvatne centre, pravilno hranjeni i da im je pružena liječnička pomoć.

 

 

Karina je rekla da, prema riječima njenog oca, većina muškaraca u centru nema pojma zašto ih drže.

 

 

“Rečeno im je da će filtriranje trajati najviše jedan do dva dana i da je proces potreban kako bi se provjerilo jesu li sudjelovali u neprijateljstvima”, rekla je Karina za CNN. “Tamo su zarobljeni od 12. aprila i nemaju pojma kada će biti pušteni.”

 

 

Ta neizvjesnost čini proces zastrašujućim za Ukrajince koji pokušavaju pobjeći na sigurno. Većina nema pojma što očekivati. Stranice na ukrajinskim društvenim mrežama za osobe zaglavljene u regijama pod ruskom kontrolom ili njihove porodice koje ih traže pune su pitanja o filtriranju.

 

 

Yana, koja je napustila Berdjansk u južnoj Ukrajini kako bi ostala kod rodbine u Rostovu u Rusiji, jedinom mjestu do kojeg je rekla da je uspjela doći, rekla je da je proces izgleda bio potpuno nasumičan. Zamolila je CNN da ne objavi njezino prezime, bojeći se odmazde.

 

 

“Bliski prijatelji rekli su mi da su šest dana stajali u redu za filtriranje, noćili u autima, a neki su ipak brzo prošli. Ne znam zašto – očito ovisi o tome koju smjenu ćete dobiti”, rekla je.

 

 

Prije rata Eugen Tuzov je bio instruktor borilačkih vještina u Mariupolju. Sada većinu svog vremena provodi pokušavajući organizirati prevoz za ljude zarobljene u gradu koji je okupirao Rusiju i okolnim područjima koji žele pobjeći u mjesta pod ukrajinskom kontrolom.

 

 

I on je za CNN rekao da je proces filtriranja na kontrolnim tačkama na cestama koje vode iz Mariupolja, a bilo najmanje 27, izgledao nasumično.

 

 

“Sve ovisi o smjeni. Neko ima sreće, neko dođe u usranu smjenu”, rekao je.

 

 

“Ljudi DPR-a su bili najgori – raščupani su, ljigavci, ponekad su pijani već ujutro, ponašaju se užasno. Vidite čovjeka od 50, 60 godina i po licu mu se vidi da stalno pije”, Rjabčenko rekao je za CNN.

 

 

 

 

Satelitske snimke tvrtke Maxar prikazuju šatorski kamp u Bezimenneu 22. ožujka.

 

 

Petro Andriushchenko, savjetnik gradonačelnika Mariupolja, rekao je u saopštenju u ponedjeljak da su ruske trupe postavile pet tačaka za filtriranje širom grada.

 

 

Stanovnici Mariupolja moraju proći ovu proceduru kako bi dobili potvrdu koja im omogućuje kretanje gradom, rekao je i dodao: “Ako ovo nije geto, ne znam šta jest.”

 

 

Yana je rekla da su njeni roditelji morali proći filtraciju u bolnici u Donjecku, kamo su odvedeni nakon što su ranjeni u napadu, nakon što su već proveli više od dvije sedmice skrivajući se u skloništu u Mariupolju bez ljekarske pomoći.

 

 

“Ljudi su dolazili iz neke službe, uzimali im otiske prstiju, rekli im da je ovo filtracija jer ne mogu hodati, ali to se moralo učiniti, takva pravila postoje u DPR-u”, rekla je.

 

 

Yana je rekla da su morali proći gotovo 20 kontrolnih tačaka kada su se ona i njezin suprug odvezli iz tog područja. “I skoro na svakoj kontrolnoj tački svlačili su mog muža, tražili tetovaže i tragove oružja i pitali je li služio vojsku”, rekla je.

 

 

Tuzov je rekao da volonteri u njegovoj transportnoj službi imaju slična iskustva; rekao je da su neki podvrgnuti testovima detektora laži i da je, koliko on zna, najmanje 30 njih privedeno tokom procesa. “Odvedeni su na punktovima. Provjeravaju telefone, društvene mreže, ako si nešto napisao o njima… odvedu te”, rekao je.

 

 

Tuzov je rekao da ne zna sudbinu privedenih. CNN je ranije izvijestio da su neki od onih koji su pokupljeni u procesu na kraju poslani u Rusiju.

 

 

Maria Vdovychenko je rekla da su ona i njena porodica, njeni roditelji i mlađa sestra, čekali u Novoj Jalti oko 20 dana prije nego što im je dopušteno da prođu kroz proces filtracije.

 

 

“Rečeno nam je da nećemo moći izaći bez toga”, rekla je za CNN. “Oni su rekli da će samo provjeriti dokumente i telefone, a mi ćemo otići. Ali nije bilo tako lako kao što su obećali.”

 

 

Rekla je da je porodica čekala u redu dva dana i dvije noći, a da im nije bilo dopušteno napustiti automobil. Konačno, Maria i njezin otac odvedeni su do male drvene građevine udaljene oko 200 metara. Njenoj mlađoj sestri i majci, koja nije mogla hodati, rečeno je da ostanu u vozilu.

 

 

Dok je čekala da uđe u improviziranu zgradu, Maria je rekla da se osjeća ugroženo. “Vojnici su razgovarali među sobom. Bilo je zastrašujuće slušati šta se može dogoditi ljudima koji nisu prošli filtraciju. Pamtit ću to zauvijek.”

 

 

Rekla je da je čula jednog od vojnika koji je čuvao mjesto kako kaže: “Ubio sam 10 i nisam dalje brojao.”

 

 

Izvještaji koji dolaze iz tih objekata šokirali su međunarodnu zajednicu, a ta je praksa navedena kao jedan od razloga da Rusija bude suspendovana iz Vijeća UN-a za ljudska prava u aprilu. Unatoč bijesu, dokazi s terena, svjedočanstva onih koji su pobjegli i izjave separatističkih vlasti pokazuju da je Rusija od tada samo povećala svoju upotrebu filtracije.

 

 

Nije ni prvi put. Tokom rata u Čečeniji, ruske snage koristile su filtracijske logore kako bi odvojile civile od pobunjeničkih boraca. Legendarna ruska istraživačka novinarka Anna Politkovskaya prikupila je iskaze čečenskih civila zatočenih u tim centrima, otkrivajući brutalne metode ispitivanja, mučenja i kršenja ljudskih prava. Ubijena je u svojoj moskovskoj stambenoj zgradi 2006. godine.

 

(Raport)

(UZNEMIRUJUĆE) Ukrajinci moraju proći pakao “filtracije” da bi izašli na slobodu, sve neodoljivo podsjeća na 90-te u BiH