“Za integraciju država tzv. Zapadnog Balkana u EU pa tako i za BiH, ja zagovaram Baltički model”, rekla je, između ostalog, u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” bivša šefica hrvatske diplomatije.

 

 

Razgovarao: Darko OMERAGIĆ

 

Bivša ministrica vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske Vesna Pusić umnogome je pozvana da govori o politici koju Hrvatska danas vodi prema Bosni i Hercegovini i njenim glavnim eksponentima, predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću i premijeru Andreju Plenkoviću. Osim zbog svog bogatog političkog iskustva (predsjednica Hrvatske narodne stranke u periodu 2000-2008.), Pusićeva je zanimljiva sagovornica i zbog još jednog detalja – bila je jedna od prvih saradnica Zorana Milanovića dok je on vodio Vladu Hrvatske (u periodu 2011-2016.). U vremenu Milanovićeve vlade, Pusić je bila ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica Vlade Hrvatske. Iz njene bogate biografije bismo još izdvojili i podatak da je 2016. godine bila nominovana za generalnu tajnicu UN-a, no od ove nominacije je poslije odustala. Od 2016. do 2020. bila je zastupnica (GLAS) u Saboru Hrvatske.

 

 

POLITIKA VRHUŠKE HDZ-a BiH

 

Gospođo Pusić, gostujući u emisiji Nedjeljom u 2 član Predsjedništva BiH Željko Komšić je rekao da Zoran Milanović samo priča i da od njega nema opasnosti, ali da zato Andrej Plenković radi i da on može biti „opasan“ po BiH, a pri tome je naravno mislio na Plenkovićevo lobiranje da se Izborni zakon BiH izmjeni po željama Dragana Čovića. Dijelite i vi ovaj stav i zašto se Hrvatska na ovaj način bavi BiH, iako bi možda kao prvi susjed, morala imati najviše takta za situaciju u BiH, a pogotovo za položaj Hrvata? Nije valjda da su „prava“ Dragana Čovića bitnija od „prava“ Hrvata?

 

 

PUSIĆ: Zoran Milanović i Andrej Plenković imaju u ovom trenutku istu politiku prema BiH. To je, prema mom mišljenju, pogrešna politika, štetna za BiH, štetna za položaj i utjecaj bh. Hrvata i štetna za utjecaj i ugled Republike Hrvatske. To je politika vrhuške HDZ-a BiH kojom ta vrhuška pokušava zauzeti i trajno osigurati svoje osobne položaje u vlasti i držati BiH Hrvate kao neku vrstu svojih političkih talaca. Pri tome ih ne zanimaju ni interesi ni položaj ni predstavljanje većine tih Hrvate, odnosno nikoga izvan većinski hrvatskih, hercegovačkih kantona. Svoju politiku trenutačno pokušavaju nametnuti kroz svoj model promjene izbornog zakona. Na tome su počeli inzistirati neposredno nakon što je Dragan Čović prvi puta izgubio na izborima za člana Predsjedništva BiH. Kad se pogledaju statistički podaci izbora, jasno je da Čović nije izabran jer su Hrvati odbili glasati za njega. Jasno se vidi koliko ih je manje izašlo na te izbore nego li na izbore prije toga. No, od tog trenutka kreće kampanja za etnički, umjesto političkog izbornog zakona.

 

 

Plenković, osim što je predsjednik vlade, je i predsjednik HDZ-a Hrvatske. Njegova stranka ima na više razina prilične koristi od HDZ-a BiH, a i u samom vodstvu ima značajan broj ljudi koji su potekli iz te stranke. To je logika koju ne odobravam, ali vidim odakle dolazi takav Plenkovićev stav – smatra da to njegovoj stranci donosi korist na izborima u Hrvatskoj. Slažem se da njegovo lobiranje u međunarodnim krugovima može biti opasnije od eventualnog Milanovićevog utjecaja na EU ili SAD partnere. No, Milanovićevo vrlo agresivno inzistiranje na toj temi, u situaciji kad Hrvatska mora vrlo ozbiljno razmišljati o vlastitoj sigurnosti, mogućim ekonomskim, financijskim i energetskim posljedicama rata u Ukrajini, kad se kod ljudi javlja strah od neizvjesnosti, stvara u hrvatskoj javnosti odbojnost prema cijeloj temi BiH. Ja ne bih potcijenila taj učinak, naročito jer je u konačnici zdravo partnerstvo između Hrvatske i BiH, temeljeno na međusobnom uvažavanju, vrlo važno za uspjeh cijelog europskog projekta u regiji.

 

 

Vesna Pusić

 

 

Šta predlažete Evropskoj uniji i Zapadu – koji je najbolji način da BiH što brže i bezbolnije dobije status kandidata za pristupanje EU, te se na taj način prestroji iz kolosijeka 90-ih godina na evropske tračnice? Nisu valjda i čelnici EU nasjeli na to da je izmjena Izbornog zakona BiH kako to želi HDZ BiH jedino rješenje, pa i glavni uslov za sticanje kandidatskog statusa, kako se često ističe, pa se čak u to uvlači i priča o prijemu Finske u NATO.

 

 

PUSIĆ: Za integraciju država tzv. Zapadnog Balkana u EU pa tako i za BiH, ja zagovaram Baltički model. Još u ’90-ima, kad su tri baltičke države započinjale svoj put prema EU članstvu, tri nordijske države članice ušle su u partnerstvo s njima: Danska, Švedska i Finska, s Litvom, Latvijom i Estonijom. Trenirali su njihove državne službenike, pomagali uskladiti zakone, izgraditi institucije i uvesti neophodne procedure u odlučivanju i provedbi odluka. Naravno, olakšavali su i njihovu komunikaciju s EU institucijama. Do danas se to smatra najuspješnijom integracijom u EU od 2004. godine BiH već ima instituciju Visokog predstavnika. U kombinaciji i partnerstvu s jednom od primjerice nordijskih država članica mogla bi se usredotočiti na izgradnju institucija i uvođenje procedura koje vode ka EU članstvu. Dodatno u tom razdoblju bi trebalo

 

 

– pojačati prisutnost EUFORa nacijelom teritoriju BiH;

 

 

– započeti s izradom demokratskog Ustava, koji više ne bi bio četvrti dodatak Mirovnog sporazuma iz Daytona;

 

 

– započeti s izradom izbornog zakona koji bi vodio računa o dvije bitne komponente: koncipirao BiH kao građansku državu (jer suvremene demokracije ne poznaju drugi model) i istovremeno uveo neke mehanizme zaštite kolektivnih etničkih prava. Obzirom na nedavnu povijest i momentalnu političku klimu, nužno je voditi računa o zaštiti i garantiranju kolektivnih prava pojedinih naroda. Za to postoje mnogi primjeri u svijetu koji se mogu koristiti. No, to ne može biti umjesto ili na štetu temeljne ideje građanske države – jedna osoba, jedan glas. Zaštita kolektivnih prava je dodatni oblik sprečavanja moguće etničke diskriminacije;

 

 

– inzistirati da se sve promjene vezane za EU članstvo odvijaju istovremeno na cijelom teritoriju BiH;

 

 

– Razvijati političko partnerstvo s ne-etničkim političkim strankama i liderima.

 

 

U petak je u BiH stigao Charles Michel. Uoči njegovog dolaska objavljeno je da, navodno, želi razuvjeriti Željka Komšića da se ne kandiduje za Predsjedništvo BiH. Ako je to tačno, na šta vam to liči?

 

 

PUSIĆ: Nadam se da to nije točno jer bi to zaista bila jedna travestija. Naravno da se svatko ima pravo kandidirati i ideja da bi se situacija riješila tako da Čović nema protukandidata pa pobijedi na izborima jer ljudi nemaju za koga drugoga glasati je tragikomična. No, nitko ne govori i ne brine o Hrvatima srednje Bosne, Bosne Srebrene, Tuzle, Posavine … Svatko tko želi nešto razumjeti o položaju i sudbini BiH Hrvata mora u najmanju ruku razgovarati s Ivom Komšićem, prije nego što se počne praviti da bilo što razumije.

 

 

Kako komentarišete izjave Zorana Milanovića i njegovu potrebu da po pitanju Izbornog zakona BiH usliši želju Dragana Čovića da se Izborni zakon BiH izmjeni na način da pogoduje daljnoj podjeli BiH samo kako bi se HDZ-u omogućilo da ima svog člana Predsjedništva BiH?

 

 

PUSIĆ: Mislim da Milanović svoj angažman ne doživljava tako. Mislim da on doista misli da gurajući HDZ-ov izborni zakon, na neki način pomaže bh. Hrvatima. To naravno nije točno. Moje mišljenje je da je upravo obrnuto: to šteti kako BiH Hrvatima, tako i ugledu i utjecaju Hrvatske u međunarodnim institucijama koje bi jedine tu mogle pomoći. Moj je dojam da netko blizak HDZ-u BiH vrši na njega vrlo snažan i kontinuiran utjecaj. Naročito obzirom da znam da dok je bio premijer nije pokazivao gotovo nikakav interes za BiH i ovaj njegov stav je relativno novog datuma.

 

 

Bili ste ministrica u Vladi Zorana Milanovića i poznajete ga i iz tog perioda. Većina njegovih današnjih izjava o BiH nemaju nikakve veze sa socijademokratijom i građanskim principima. Žarko Puhovski ga je nazvao nezakonitim političkim sinom Franje Tuđmana, a meni se čini da Milanović želi biti veći Tuđman od Tuđmana. U posljednjem broju zagrebačkog „Globusa“ označen je kao mogući novi lider hrvatske desnice, pogotovo nakon što je Ruža Tomašić otišla u mirovinu.

 

 

Je li Milanović novi lider hrvatske desnice?

 

 

PUSIĆ: Kod određenog broja članova Socijaldemokratske partije u Hrvatskoj postoji neka vrsta fascinacije desnicom, odnosno poriv da se nacionalno legitimiraju. Kao da se boje da nisu “dovoljno Hrvati”. Kao da ne razumiju da građanski identitet uključuje i etnički identitet i da on ne podliježe procjeni i ocjeni nekog izvana, da u demokracijama nitko drugi ne odlučuje jesi li ti “dobar Hrvat, Bošnjak, Srbin, Francuz …” Ta težnja naravno gotovo uvijek završava u nekoj varijanti nacionalizma. Što se Milanovića kao lidera desnice tiče, istina je da ga desnica danas podržava i u stavovima i u načinu. No, nitko od te desnice nije glasao za njega na izborima. HDZ je zaslužio mnoge kritike, ali mora im se priznati da su oni relativno disciplinirana politička stranka. Koliko god se mnogima od njih sviđaju Milanovićevi stavovi, na izborima će glasati za kandidata HDZ-a. Među izvan HDZ-ovskom desnicom uvijek na kraju ima toliko kandidata da se ti glasovi rasprše i oni imaju svoje “oriđinale”.

 

 

“U POLITICI NEMA PRIJATELJSTAVA”

 

Prije nekoliko dana bila je aktuelna i priča o Viktoru Orbanu i njegovoj izjavi o „mađarskom moru“.

 

 

Tim povodom zastupnik u hrvatskom Saboru Bojan Glavašević je ministra Gordana Grlića-Radmana zbog njegove izjave „brat uz brata Mađar uz Hrvata“ nazvao „stupidno neinformiranim klaunom“ rekavši da Orban Hrvatskoj nikada nije bio prijatelj? Gdje je tu istina?

 

 

PUSIĆ: U politici nema prijateljstava. Postoje racionalni interesi i to je najbolja podloga za dobre međunarodne odnose. Problem je u tome da začuđujuće mali broj političara prepoznaje što su racionalni interesi njihove zemlje. Posebno u situaciji autoritarne vlasti, kakva je Orbanova, osobni interes se počinje tretirati kao interes zemlje. Tu dominaciju osobnog interesa najlakše je prikriti nacionalističkim ispadima. Korupcija je neraskidivi dio tog sindroma, a u okolnostima korupcije što je racionalno drastično mijenja smisao. Autokrati, koji oko sebe stvaraju kult ličnosti, izgube vezu s realnošću i postaju fascinirani tehnologijom moći, dominacije i supremacije. To treba znati prepoznati i obraniti vlastitu zemlju od takvih nasrtaja.

 

(SB)

VESNA PUSIĆ ZA “SB”: “Moj dojam je da netko blizak HDZ-u BiH na Milanovića vrši vrlo snažan i kontinuiran utjecaj, on i Plenković vode politiku koja je štetna za BiH, bh. Hrvate, ali i Hrvatsku!”