Piše: NET.HR
Boreći se protiv napredujućih snaga posljednja tri tjedna, Ukrajinci koji se brane uspjeli su zauzeti veliki broj ruskih vojnika. Ali taj neuspjeh Rusije da osigura brzo zauzimanje grada, potaknuo je ruske zapovjednike da pribjegnu verziji srednjovjekovne opsadne taktike iz 21. stoljeća
Mariupolj je postao najjače bombardirani i najrazoreniji grad ruske invazije – nakon što je pretrpio najveći teret kontinuiranih ruskih napada. To je ključno za vojnu kampanju Moskve u Ukrajini. Ali zašto?
Četiri su glavna razloga zašto bi preuzimanje lučkog grada bila tako strateška pobjeda za Rusiju i veliki udarac za Ukrajinu.
1. Osiguravanje kopnenog koridora između Krima i Donbasa
Geografski, grad Mariupolj zauzima samo maleno područje na karti, ali sada tvrdoglavo stoji na putu ruskim snagama koje su izbile s poluotoka Krima.
Guraju se na sjeveroistok kako bi se pokušali povezati sa svojim suborcima i ukrajinsko-separatističkim saveznicima u regiji Donbas na istoku Ukrajine.
General Sir Richard Barrons, bivši zapovjednik Zapovjedništva združenih snaga Ujedinjenog Kraljevstva, kaže da je zauzimanje Mariupolja od vitalnog značaja za ruske ratne napore.
“Kada Rusi osjete da su uspješno zaključili tu bitku, završit će kopneni most od Rusije do Krima i to će vidjeti kao veliki strateški uspjeh.”
Ako Mariupolj bude zauzet, Rusija bi također završila s potpunom kontrolom nad više od 80% ukrajinske obale Crnog mora, prekinuvši njezinu pomorsku trgovinu i dodatno je izolirajući od svijeta.
Boreći se protiv napredujućih snaga posljednja tri tjedna, Ukrajinci koji se brane uspjeli su zauzeti veliki broj ruskih vojnika. Ali taj neuspjeh Rusije da osigura brzo zauzimanje grada, potaknuo je ruske zapovjednike da pribjegnu verziji srednjovjekovne opsadne taktike iz 21. stoljeća.
Napali su Mariupolj topništvom, raketama i projektilima – oštetivši ili uništivši preko 90% grada. Također su prekinuli pristup električnoj energiji, grijanju, slatkoj vodi, hrani i medicinskim zalihama, što je stvorilo humanitarnu katastrofu koju je napravio čovjek za koju Moskva sada okrivljuje Ukrajinu jer se odbila predati do roka od 05:00 u ponedjeljak. Ukrajinski zastupnik optužio je Rusiju da “pokušava izgladniti Mariupolj da se preda”.
A Ukrajina je obećala da će braniti grad do posljednjeg vojnika. I doista bi moglo doći do toga. Ruske trupe polako se guraju u središte i, u nedostatku bilo kakvog izvedivog mirovnog sporazuma, Rusija će sada vjerojatno intenzivirati svoje bombardiranje – praveći malo, ako ikakvu razliku između svojih naoružanih branitelja i opkoljenog civilnog stanovništva kojih je još uvijek preko 200.000.
Ako, i kada, Rusija preuzme potpunu kontrolu nad Mariupoljom, to će osloboditi blizu 6.000 njezinih vojnika organiziranih u taktičke skupine od 1.000 bojnih – kako bi potom krenuli i pojačali druge ruske fronte oko Ukrajine.
Postoji niz mogućnosti gdje se mogu prerasporediti:
- na sjeveroistoku da se pridruži bitci za okruživanje i uništavanje regularnih oružanih snaga Ukrajine koje se bore protiv prokremljanskih separatista u regiji Donbas
- prema zapadu kako bi se gurao prema Odesi, koja bi bila posljednji preostali veliki izlaz Ukrajine na Crno more
- na sjeverozapadu prema gradu Dnjepru
2. Gušenje ukrajinskog gospodarstva
Mariupolj je dugo bio strateški važna luka na Azovskom moru, dijelu Crnog mora.
Sa svojim dubokim vezovima, najveća je luka u regiji Azovskog mora i dom velike željezare i čeličane. U normalnim vremenima, Mariupol je ključno izvozno središte za ukrajinski čelik, ugljen i kukuruz koji idu kupcima na Bliskom istoku i šire.
Već osam godina, od moskovske ilegalne aneksije Krima 2014., grad je neugodno stisnut između ruskih snaga na tom poluotoku i prokremljanskih separatista u otcijepljenim samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk.
Gubitak Mariupolja bio bi veliki udarac za ono što je ostalo od ukrajinskog gospodarstva.
3. Propagandna prilika
U Mariupolju se nalazi jedinica ukrajinske milicije pod nazivom Azovska brigada, koja je dobila ime po Azovskom moru koje povezuje Mariupolj s ostatkom Crnog mora. Brigada Azov sadrži ekstremiste krajnje desnice, uključujući i neonaciste.
Iako čine samo najmanji dio ukrajinskih borbenih snaga, ovo je bilo korisno propagandno oruđe za Moskvu, dajući joj izgovor da kaže ruskom stanovništvu da su mladići koje je poslala da se bore u Ukrajini tu da oslobode svog susjeda od neonacista.
Ako Rusija uspije zarobiti živ značajan broj boraca brigade Azov, vjerojatno će oni biti prikazani u medijima pod kontrolom ruske države u sklopu tekućeg informacijskog rata za diskreditaciju Ukrajine i njezine vlade.
4. Veliko podizanje morala
Zauzimanje Mariupolja od strane Rusije, ako se dogodi, bit će psihološki značajno za obje strane u ovom ratu.
Ruska pobjeda u Mariupolju omogućila bi Kremlju da pokaže svom stanovništvu – putem medija pod kontrolom države – da Rusija ostvaruje svoje ciljeve i napreduje.
Za predsjednika Putina, za kojeg se ovaj rat čini osobnim, sve ovo ima povijesni značaj. On vidi da ukrajinska obala Crnog mora pripada nečemu što se zove Novorossija (Nova Rusija) – ruske zemlje koje datiraju iz 18. stoljeća.
Putin želi oživjeti taj koncept, “spašavajući Ruse od tiranije prozapadne vlade u Kijevu”, kako on to vidi. Mariupolj mu trenutno stoji na putu u ostvarenju tog cilja.
Ali za Ukrajince bi gubitak Mariupolja bio veliki udarac – ne samo vojno i ekonomski – nego i umovima muškaraca i žena koji se bore na terenu, braneći svoju zemlju. Mariupolj bi bio prvi veći grad koji je pao u ruke Rusa nakon Hersona, strateški mnogo manje važnog grada koji je jedva bio branjen.
Ovdje postoji još jedan moralni aspekt, a to je odvraćanje.
Mariupoll je pružio žestok otpor, ali cijena je stravična. Grad je desetkovan, uglavnom leži u ruševinama. Ući će u povijest uz Grozni i Alep, mjesta koja je Rusija na kraju bombardirala i granatirala da bi ih pokorila, pretvorivši ih u ruševine. Poruka ostalim ukrajinskim gradovima je oštra – ako se odlučite oduprijeti kao što je to učinio Mariupol, možete očekivati istu sudbinu.
“Rusi nisu mogli ući u Mariupoll”, kaže general Sir Richard Barrons. “Nisu mogli ući sa svojim tenkovima, pa su ga razbili u ruševine. I to je ono što bismo trebali očekivati da ćemo vidjeti bilo gdje drugdje što je stvarno važno njima.”