Autor: Silvana Srdoč
Čečenski vođa Ramzan Kadirov osobno se, prije točno mjesec dana, ukazao na bojišnici u Mariupolju da bi ‘podigao borbeni duh ruskih boraca’, kako su tada izvijestili mediji na platnoj listi Kremlja. Otad je stisnut obruč oko lučkog ‘grada heroja’, ključnog za uspjeh ruske operacije spajanja Krima s Donbasom pod kontrolom separatista. No Mariupolj nije pao – iako je to, upozoravaju analitičari, u ovoj fazi pitanje sata, a ne dana. Što zapravo radi Kadirov u Ukrajini?
Ruska agencija RIA Novosti krajem ožujka objavila je fotografiju na kojoj 45-godišnji Kadirov pozira s tridesetak boraca, navodno u Mariupolju. Istodobno, objavljena je i snimka Kadirova s muškarcem za kojeg se tvrdilo da je general Andrej Mordvičev, a kojeg je ukrajinska vojska navodno ubila. Autentičnost snimke nije bilo moguće utvrditi, no Kadirov je poznat po ‘muljažama’; zaklinjao se tako da su Čečeni osvojili gradsku vijećnicu u Mariupolju, ali su ga činjenice demantirale.
Kadirov, neprikosnoveni vođa ruske republike Čečenije, vjerni je sljedbenik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Poznat je po nasilnim obračunima s političkim protivnicima vlasti u Moskvi i Groznom, a sa svojim ‘političkim ocem’ u ruskoj prijestolnici sada dijeli i rezervaciju na popisu ratnih zločinaca. U Ukrajinu je doveo oko tisuću čečenskih ‘dragovoljaca’, a na raspolaganju mu je, navodno, 40.000 boraca.
Čečenija je većinski muslimanska ruska pokrajina na Kavkazu, sjeverno od Gruzije. Nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, Čečenija je zajedno sa susjednim zemaljama, pa i Ukrajinom, proglasila neovisnost od Rusije, no boljševičke snage vratile su ih pod svoju kontrolu. Nova šansa ukazala se za vrijeme urušavanja Sovjetskog Saveza, kada su se pokrenuli čečenski nacionalisti, a među njima i Ramzanov otac Akhmad. Ruski predsjednik Boris Jeljcin nije ih uspio slomiti u ratu pokrenutom 1994., ali je u naknadnoj ‘protuterorističkoj operaciji’ pod upravljanjem Vladimira Putina, Moskva pokorila Čečeniju – dobrim dijelom zahvaljujući i Kadirovu senioru, koji je stao uz Putina. Godinu dana kasnije, Akhmad je ubijen, a vlast je preuzeo njegov 27-godišnji sin Ramzan, podsjeća britanski Economist u velikom članku posvećenom aktualnom čečenskom vođi iz Groznog.
‘Čečenija i ostatak Rusije imaju dugu, kompliciranu i često nasilnu zajedničku povijest; nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, Rusija je povela dva brutalna rata kako bi spriječila čečensku neovisnost. Ali čečenske snage sada podržavaju ruskog predsjednika Vladimira Putina u drugom krvavom konfliktu, ovaj put s ciljem zadržavanja Ukrajine pod ruskim utjecajem’, definirao je Economist, podsjećajući da se Kadirov 15. ožujka obračunao preko Twittera s američkim milijarderom Elonom Muskom, upozoravajući ga da ne izaziva Putina.
Kadirov je veoma aktivan na društvenim mrežama, pa je tako upravo na svom Telegram kanalu početkom ožujka demonstrirao i spremnost za rat u Ukrajini, izravno se obrativši Putinu s molbom da naredi vojsci da zauzmu Harkiv, Kijev i druge ukrajinske gradove.
‘Bit će brzo, jasno, učinkovito… Druže predsjedniče, vrhovni zapovjedniče, više puta sam rekao da sam ja vaš vojnik, spreman dati život za vas. Ali ne mogu gledati kako ginu moji i naši vojnici, vojnici ministarstva obrane, Nacionalne garde i drugih struktura. Molim vas da zažmirite na sve i dozvolite im da za dan-dva završe ono što se tamo zbiva’, poručio je. U međuvremenu, Putin ga je unaprijedio u general-pukovnika.
Guardian piše da neki od posljednjih slikovnih zapisa Kadirova zapravo nisu snimljeni na bojnišnici, što bi značilo da Čečeni barem podjednako sudjeluju i u propagandnom ratu protiv Ukrajine. Prisutnost Kadirovih ljudi, poznatih po ekstremnoj brutalnosti, na ukrajinskim bojišnicama mogla bi biti usmjerena i na širenje straha kod protivnika, iako se spekulira da su preuzeli još neke zadaće, poput patroliranja iza borbenih linija i obračunavanja sa dezerterima ili ispitivanja civila, uz primjenu poznatih metoda mučenja i zlostavljanja.
Vođa proruskih separatista, zapovjednik bojne Vostok Aleksandar Kodakovski, u jednom video intervjuu rekao je da se od Čečena ne očekuje da se bore na prvim crtama i da su oni zapravo zaduženi za ‘operacije čišćenja’ osvojenog terena oko Mariupolja. Kasnije se ispričao Kadirovu zbog potcjenjivanja srčanosti njegovih boraca.
Za samog Kadirova, neovisno o ulozi njegovih snaga u Ukrajini, rat je šansa da pokaže odanost Putinu, o kojemu ovisi i njegov vlastiti, krvlju umrljani autoritet. No nije sve išlo glatko kod kuće. Muškarce je morao regrutirao po sportskim klubovima, osobito onima za borilačke vještine, a u posljednjem nastojanju da osigura ljudstvo za rat u Ukrajini otvorio je i vrata zatvorskih ćelija.
Ipak, Kadirov koristi ratna zbivanja prvenstveno za vlastitu promociju, kako bi se prikazao u svjetlu predanog borca, dok njegovi ljudi svoju lojalnost poklanjaju njemu, prije nego Rusiji. U tu svrhu, spreman je otići i korak dalje od Moskve, pa je tako u jednom trenutku mirovnih pregovora, kada je Kremlj obećao smanjiti vojne aktivnosti oko Kijeva, priopćio sljedeće: ‘Moramo završiti ono što smo počeli’.
Kult ličnosti
Čečenski lider poznat je po njegovanju kulta ličnosti, pa je tako na jednu od svojih rođendanskih proslava u Grozni doveo i Oscarovku Hillary Swank. Zgrožena holivudska elita osudila je glumicu, koja je odmah otpustila dugogodišnjeg menadžera i duboko zažalila zbog svoje odluke da za honorar uveliča party ozloglašenog diktatora, dok su nešto bolje prošli ostali slavni uzvanici: zvijezda akcijskih filmova Jean-Claude Van Damme, violinistica Vanessa Mae i pjevač Seal.