Negdje na svijetu ima još narodâ i stadâ, ali ne kod nas, draga braćo: u nas ima državâ. Država? Šta je to? Evo! Otvorite uši, jer ću vam sada reći svoju riječ o smrti narodâ.
Državom se naziva najhladnije od svih hladnih čudovišta. Hladno, i laže; a evo ova laž gmiže iz njegovih usta: “Ja, država, ja sam narod.“
To je laž! Tvorci su bili koji su stvorili narode, i razapeli nad njima jednu vjeru i jednu ljubav: tako su služili životu.
Razornici su, koji namještaju klopke za mnoge a nazivaju ih državom: oni nad njima mač vješaju i stotinu pohlepnih želja.
Gdje još ima naroda, nema razumijevanja za državu, ona je omražena, kao pogled od uroka, i grijeh prema običajima i pravima.
Dajem vam ovaj znak raspoznavanja: svaki narod govori svojim jezikom dobra i zla: njega ne razumije susjed. Svoj je jezik narod pronašao u običajima i pravima.
A država laže na svim jezicima dobra i zla; i štogod govori, laže – i sve što ima, ukrala je.
Sve je lažno na njoj; ukradenim zubima ujeda, zajedljivica. Lažna joj je čak i utroba.
Zbrka jezika dobra i zla: taj vam znak za raspoznavanje dajem kao znak države. Zaista, iz tog se znaka daje čuti volja za smrću! Zaista vam kažem, on je stvoren za propovijednike smrti!
Mnogi se rađaju: za izlišne pronađena je država!
Vidite samo kako ih sebi mami, te mnoge premnoge! Kako ih guta i žvače i prežvače!
“Na zemlji nema ništa veće od mene: ja sam prst Božji koji pravi red! – tako urliče neman. I ne samo dugouhi i kratkovidi padaju na koljena pred njom!
O, i u vas, velike duše, mumla ona potmulo svoje mračne laži! O, ona pogađa gdje su srca obilja, koja se rado rasipaju!
Da, pogađa ona gdje ste, pobjedioci staroga Boga! Umoriste se u borbi, i sad vaša umorenost služi još i novom lažnom bogu!
Heroje i poštenjake htio bi da poreda oko sebe, novi lažni bog! Rado se sunča na suncu čistih savjesti – hladna neman!
Sve će dati vama, ako ga obožavate, novi lažni bog: tako kupuje za sebe sjaj vaših vrlina, i pogled vaših ponosnih očiju.
Hoće da s vama hvata na udicu mnoge premnoge! Da, on je igračka i pronalazak pakla, trojanski hat smrti iz kojeg zveči nakit božanskih časti!
Da, to je pronalazak da bi se njima umorili mnogi, dok on sebe veliča kao život: zaista vam kažem, najbolja usluga svima propovijednicima smrti!
Ja zovem državom gdje se svi opijaju otrovom, dobri i zli: državom, gdje niko ne zna za sebe sama, ni dobri ni zli: državom, gdje se lagahno samoumorstvo svih naziva – “životom“.
Pogledajte samo te izlišnike: Kradu za sebe djela pronalazača, i blaga mudraca. Obrazovanošću zovu oni krađu – sve im se pretvara u bolest i muku.
Pogledajte samo te izlišnike! Uvijek su bolesni, bljuju svoju žuč, i to zovu novinama. Gutaju jedan drugoga, a nisu u stanju da se svare.
Pogledajte samo te izlišnike! Stiču bogatstva a utoliko su siromašniji. Traže silu, prije svega polugu sile, mnogo novaca, – ti nemoćnici!
Gledajte kako se veru, ti hitri majmuni! Veru se jedan preko drugoga i vuku se tako u blato i ponor.
Svi hoće prijestolu: to je njihovo ludilo, – kao da sreća sjedi na prestolu! Često sjedi blato na prijestolu – a često i prijesto na blatu.
Svi su oni za mene sumanuti, i majmuni što se veru, i vrele glave. Zaudara mi njihov lažni bog, hladna neman; zaudaraju mi svi skupa, ti poklonici lažnog božanstva.
Draga braćo, zar hoćete da se zadavite u pari iz njihovih ždrela i pohota? Ta bolje razbijte prozore, i skačite napolje.
Uklonite se ispred smrada! Klonite se dima od tih ljudskih žrtava!
Još je zemlja otvorena velikim dušama. Prazna su mnoga mjesta za pustinjake, same i udvoje, a oko njih širi se miris tihih mora.
Još je velikim dušama otvoren slobodan život. Zaista vam kažem, ko malo ima, manje opsjednut: slava maloj siromaštini!
Ondje gdje prestaje država tu tek počinje čovjek koji nije izlišan: tu počinje pjesma potrebnoga, pjesma neponovljiva i nezametljiva.
Ondje gdje država prestaje – eto, pogledajte samo, draga braćo! Zar je ne vidite, dugu, i mostove natčovjekove?
Tako je govorio Zaratustra.
(Global CIR/Odlomak iz djela Tako je govorio Zaratustra Friedricha Nietzschea)