UZBUNA U HRVATSKOJ: Želi li Srbija u Trebinju, blizu Dubrovnika, stvoriti... - Sarajevograd.CLICK

stratešku vojnu aviobazu?

Aerodrom Trebinje, u kojeg ulaže Srbija, trebao bi postati zračna luka veličine i opremljenosti kakvu imaju Beograd, Zagreb, Ljubljana i Dubrovnik, ali u krugu od 60-ak kilometara nalaze se četiri međunarodna aerodroma.

Iako je u proteklih godinu dana zračni promet zabilježio najveći pad u svojoj cjelokupnoj historiji, investicije u infrastrukturu i nove avione te najave novih linija i dalje su na rekordnom nivou. Hrvatska, a i cijela regija, bilježili su u proteklih nekoliko godina dvocifrene brojke rasta, a bili smo svjedoci da je i Zagreb napokon dobio savremenu zračnu luku, kakva i dolikuje jednom velikom gradu, piše Poslovni.hr.

Istodobno su obnovljeni i prošireni kapaciteti zračnih luka u Dubrovniku i Splitu te je isto najavljeno i za Zadar. Ove godine je i najveći aviooperater u Europi, niskobudžetni “Ryanair” odlučio otvoriti svoju bazu u Zagrebu, a ukupno iz naše zemlje najavljuje 60-ak linija prema europskim destinacijama, što će svakako dovesti do daljnjeg rasta prometa.

Zračni saobraćaj je sve gušći i pristupačniji građanima te gotovo da u Europi nema zemlje koja nije značajno povećala broj zračnih putnika. Iako nisu turističke meke poput Hrvatske, i susjedne zemlje na Zapadnom Balkanu također bilježe velik rast broja putnika, a što se uglavnom temelji na brojnom iseljeništvu koje često dolazi kući.

Procjene su da je u proteklih 30 godina Srbiju napustilo oko milion ljudi, a Bosnu i Hercegovinu te Kosovo po 500.000 stanovnika koji su i dalje vezani uz svoje matične zemlje. To je velik potencijal za rast zračnog prijevoza.

Sve zemlje bivše Jugoslavije imaju relativno brojnu zrakoplovnu infrastrukturu koja se uglavnom temeljila na masovnoj militarizaciji društva i države u razdoblju JNA, koja je raspolagala sa 15-ak operativnih zračnih baza isključivo vojne ili mješovite vojno-civilne namjene.

Gradnja bez ekonomske logike

Gotovo svi današnji aerodromi na ovom području bili su vojni aerodromi. Nakon raspada zemlje i ratova, došlo je i do transformacije cijelog sistema ratne avijacije i zračne infrastrukture te danas gotovo više i nema vojnih aerodroma – izuzetak su Batajnica u Srbiji te Cerklje u Sloveniji.

Zagrebački Pleso je zračna luka dvojne namjene, ali je očito da će s rastom broja putnika te planiranom nabavkom novih borbenih aviona, vojska ipak trebati potražiti neku drugu specijaliziranu zračnu luku, a svojedobno se govorilo o području Požeške kotline.

Svi ostali aerodromi pretvorili su se u civilne zračne luke sa perspektivnim rastom prometa. Svaka zemlja regije ima nekih svojih specifičnosti – Hrvatska ima veliki broj međunarodnih zračnih luka zbog turističke orijentacije, dok je u Srbiji fokus na jednoj velikoj zračnoj luci, onoj u Beogradu, a sve ostale se, zapravo, umjetno održavaju na životu.

Bosna i Hercegovina je sada opet došla u centar pažnje javnosti zbog planova sa zračnim prometom. Osim svoje glavne zračne luke u Sarajevu, ta podijeljena zemlja ima još međunarodne zračne luke u Tuzli, Banjoj Luci te u Mostaru, koje su uglavnom orijentirane na niskobudžetne operatere, ili pak u slučaju Mostara, na vjerski turizam.

Ono što je zagolicalo stručnu javnost u regiji je najava da će se u vrlo bliskoj budućnosti, štoviše planovi i dio dokumentacije već postoje, izgraditi još dvije potpuno nove zračne luke, i to u Bihaću i Trebinju. Niti jedan stručnjak za civilno zrakoplovstvo ne vidi nikakvu ekonomsku logiku za ova dva projekta.

Bihać trenutno ima manju sportsko-poslovnu zračnu luku, ali planira se izgraditi veliki međunarodni aerodrom.

Slučaj Trebinja je puno intrigantniji. Riječ je o gradiću od 30-ak hiljada stanovnika u istočnoj Hercegovini, u neposrednoj blizini Dubrovnika, i regiji s vrlo skromnim gospodarskim, i nešto većim turističkim kapacitetima.

Usto, u krugu od 60-ak kilometara nalaze se čak četiri međunarodna aerodroma s uhodanim poslovanjem – Dubrovnik, Tivat, Mostar i Podgorica, a od kojih samo Dubrovnik tokom ljetnih mjeseci ima promet koji je na granici njegovih gornjih mogućnosti.

Planiraju i najveće avione

Planovi su za Trebinje da to bude zračna luka veličine i opremljenosti kakvu imaju Beograd, Zagreb, Ljubljana i Dubrovnik, čak i više od toga po pitanju prijema najvećih aviona. Kome treba taj aerodrom čija bi procijenjena cijena izgradnje i opremanja bila 200-250 miliona eura?

Tu dolazimo do glavnog problema, odnosno interesa za Aerodrom Trebinje. Investitor u taj projekt je Vlada Republike Srbije.

Trebinje se nalazi na prostoru entiteta Republika Srpska, a u složenim odnosima u BiH entiteti su, zapravo, države u državi. Kada bi se takav aerodrom, i u opsegu kako se planira, zbilja i izgradio, vrlo je izvjesno da on ne bi imao civilnu nego prije svega vojnu namjenu.

Vrlo je zamislivo da bi u nekom trenutku bilo objavljeno da su investitori, srpski entitet u BiH te država Srbija, shvatili da aerodrom nema ekonomske logike te da su studije bile pogrešne i da se odustaje od njegove primarne civilne primjene, ali kako bi se opravdala visoka ulaganja u njega, bit će prenamijenjen ili barem dopunjen vojnom komponentom.

Bosna i Hercegovina je upitno funkcionalna zemlja po svim kriterijima te nije nezamislivo da Republika Srpska u Trebinju bazira svoju eskadrilu lovaca i jurišnika koje će im možda donirati Srbija ili čak Rusija. Naravno, niti Republika Srpska niti Srbija nemaju velike transportne vojne, a uglavnom niti civilne avione te strateške bombardere, ali ih zato ima Rusija.

Već postoji presedan da je Srbija na svom primarno vojnom aerodromu u Nišu otvorila Srpsko-ruski humanitarni centar koji ima dosta osobina strane vojne baze te nije nezamislivo da je to ili nešto slično plan i s Trebinjem.

Ne treba niti spominjati koliko bi takva baza, uz hrvatsku granicu i 20-ak kilometara od mora, imala stratešku važnost u NATO okruženju te bila destabilizirajući čimbenik, kako za samu BiH, tako i za čitavu širu regiju, zaključuje hrvatski portal.