Dodikova nervoza, galama i vrijeđanje pokazuju da je dostigao fazu u kojoj nema nazad.
Piše: Amra Vrabac
Izliv bijesa, nekulture i napada na državu koju bi trebao da predstavlja i štiti najkraći je mogući opis monologa Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a na jučerašnjoj sjednici Narodne skupštine RS-a.
Dodikova nervoza, galama, vrijeđanje pokazuju da je dostigao fazu u kojoj nema nazad. Njegov put može se okončati na dva načina. Ili da ode na smetljište historije ili će izazvati sukob unutar BiH, prizivajući u pomoć Srbiju koja je već upisana u historijske fakte kao agresor.
Njegov govor u Narodnoj skupštini RS imao je sve elemente napada na državu BiH najavljujući ofanzivu za koju je tražio podršku NS RS. I nije se Dodik samo počeo obračunavati sa državom koja mu je omogućila luksuz kakav nigdje na svijetu ne bi imao, već i sa Evropskom unijom, Sjedinjenim Američkim Državama, braneći Rusiju i Kinu.
Čovjek koji se hvali da je učestvovao u odbrani ratnog zločinca Radovana Karadžića ne može biti na čelu države BiH. Možete li zamisliti šta bi se desilo da Merkel samo spomene Hitlera u bilo kakvom kontekstu osim da osudi i ogradi se od njegovog zločina.
Previše je vremena Dodiku dato za sijanje mržnje, straha, pozivanja na nemire bez ikakvih sankcija i kazni. Iako se krije iza srpskog naroda u BiH, treba isticati da nisu svi njegovi istomišljenici. Jer da jesu BiH bi odavno bila u borbenoj gotovosti. Dok god iole ima hladnih glava i želje za normalnim životom Dodikova politika neće preći s riječi na djela. Ali atmosfera straha i neizvjesnosti već tjera normalne građane van BiH.
Dok govori da RS ne provodi secesiju, istovremeno poziva na razgovore o mirnom razlazu. Svima nam je jasno da mirnog razlaza ne može biti niti smije ikome pasti na pamet pristati na takvu ideju.
Dodiku se mora staviti jasno do znanja da za svoje secesionističke snove nema zainteresiranu drugu stranu, pa nadati se ni u svom prijatelju Draganu Čoviću i HDZ-u koji i dalje mašta o vlastitom entitetu.
Istovremeno kada govori da se ne poduzima nijedan korak koji bi išao da se ugrozi teritorijalni integritet BiH on poziva na mirni razlaz. Ulazimo skoro u polovinu godine, a BiH nema budžeta isključivom krivicom Milorada Dodika. Smeta mu što pola budžeta ide na potrebe Oružanih snaga čiji je vrhovni komandant zajedno sa još dva člana Predsjedništva BiH. Bojkot u institucijama BiH već je najavio, a uz pomoć HDZ BiH država će biti u potpunosti blokirana.
Nijednu izgovorenu riječ ne treba banalizirati jer Dodik ima cilj. Razočaravajuće je da ni Evropa ni Amerika nisu otišle dalje od izjave da nema nikakvih teritorijalnih podjela u BiH. Već smo se uvjerili da to neće zaustaviti Dodika.
Očiti fašizam koji ispoljava Dodik u najvećem obimu posljednjih mjeseci upravo se i može pripisati mlakoj reakciji međunarodnog faktora koji je zadeveran promjenom prvog čovjeka OHR-a i unutrašnjima previranjima unutar EU.
“Normalna Bosna je ona koje nema”, izgovorio je Dodik po ko zna koji put. Ne mogu ni zamisliti šta bi se desilo kada bi bilo koji predsjednik u svijetu ovako odnosio prema državi na čijem je čelu.
Dodik ucjenjuje državu na čijem je čelu. Ucjenjuje je razgovorima o mirnom razlazu. Ako to nije jasan signal za pravosudne organe i reakciju onda je reforma pravosuđa zaista promašen projekat međunarodne zajednice.
(NAP)