Milorad Dodik se pored aktuelnog visokog predstavnika Valentna Inzka u svom izlaganju okomio i na njegove prethodnike, a osobito je bio kritičan prema Paddy Ashdownu i Carlosu Westendorpu.
“U anexu 10 (Dejtonskog sporazuma) navedeno je da visoki predstavnik tumači provedbu civilnog mirovnog sporazuma, a visoki predstavnik je sebi dao za pravo da ima izvršnu sankciju za neke stvari”, rekao je, pored ostalog, jučer Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH u 90-minutnom obraćanju Narodnoj Skupštini RS. Govoreći o ulozi OHR-a i Visokog predstavnika Dodik je kazao:”Od izuzetnog zunačaja je da se NSRS upozna sa svim aspektima produženja mandata visokog predstavnika, a sada imamo dva kandidata, Nijemca i Kanađanina. Ovi stavovi nisu vezani za personalna rješenja, niti u vezi sa predloženim kandidatima. Samo želim reći da smo mi za poštivanje izvornog slova Dejtonskog sporazuma”.
Milorad Dodik se pored aktuelnog visokog predstavnika Valentna Inzka u svom izlaganju okomio i na njegove prethodnike, a osobito je bio kritičan prema Paddy Ashdownu i Carlosu Westendorpu. Za Westendorpa je rekao da je bez ikakvog legitimiteta, protivno Daytonskom sporazumu, osigurao sebi tzv. Bonske ovlasti pomoću kojih je sa političke scene uklanjao ljude koji su se protivili zloupotrebama predstavnika međunarodne zajednice.
DODIKA SU USTOLIČILI STRANCI
Napadom na španjolskog diplomatu, bivšeg visokog predstavnika Westendorpa Milorad Dodik je nastavio svoju praksu napadanja i cipelelarenja ljudi u politici, ali i van nje, koji su mu pomogli u nekom dijelu njegove karijere. Tako je bilo sa posljednjim premijerom Jugoslavije Antom Markovićem u čijem je Savezu reformskih snaga Dodik bio jedan od najistaknutijih članova, na taj je način se “zahvalio” Slobodanu Miloševiću, srbijanskom diktatoru koji ga je 1998.godine odabrao za predsjednika Vlade RS. Tako se, nezahvalno i nedžentlmenski, konačno Dodik ponio i prema Zoranu Đinđiću, Borisu Tadiću, Tomislavu Nikoliću, ali i brojnim stranim diplomatama koji su ga podržavali u različitim fazama i periodima njegovom političkog uspona.
Visoki predstavnik u BiH Carlos Westendorp u jednom intervjuu prije 3-4 godine je kazao kako je on osobno pomogao Dodiku da 1998. godine postane predsjednik Vlade RS. “On je tada bio lider jedne socijaldemokratske partije i zagovarao je ponovno ujedinjenje BiH. Govorio je, pa i radio sve ono što se očekivalo od normalnog lidera jedne multietničke stranke. Imao sam sa njim mnogo sastanaka i sve što mi je rekao bilo je sasvim ispravno. Dodik je bio saveznik međunarodne zajednice”, kazao je Westendorp u razgovoru za “Dnevni Avaz”(6.juni 2018.) On je priznao i da se međunarodna zajednica Dodiku odužila za kooperativnost tako što mu je pomogla da bude izabran, ali i da ostane na položaju poremijera Vlade RS.
Dodik je, dakle, 1998. uz pomoć međunarodne zajednice, pa i tenkova tadašnjeg SFOR-a izabran za predsjednika Vlade RS u Narodnoj Skupštin i RS u kojoj je imao samo dva poslanika!
No, na izborima održanim krajem te godine građani RS za predsjednika tog entiteta biraju Nikolu Poplašena, kandidata Šešeljeve Radikalne stranke. Jedan od prvih poteza koje je nakon izbora povukao Poplašen bila je smjena Vlade RS predvođene Dodikom. Za novog premijera on predlaže Branu Miljuša, bivšeg omladinskog funkcinera u BiH. OHR tada intervenira i traži od Poplašena da povuče odluku o smjeni Milorada Dodika, što je novi predsjednik RS rezolutno odbio. Zbog toga Carlos Westendorp 5. marta 1999. smjenjuje Nikolu Poplašena uz obrazlože nje da je on “odbio zahtjeve Visokog predstavnika u vezi sa njegovim nezakonitim nastojanjima da smijeni premijera Vlade Republike Srpske Milorada Dodika”.
DODIK HVALI BONSKE OVLASTI ZBOG SMJENE POPLAŠENA
Kako je rečeno u obrazloženju za smjenu Poplašena, Carlos Westendorp je “koristeći svoje ovlasti koje su mu date člankom 5 Aneksa 10 Općeg sporazuma za mir u BiH prema kojem je visoki predstavnik “na teritoriju njegovog djelovanja konačan autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog sporazuma” i člankom II (1)(d) tog istog Aneksa kojim se visokom predstavniku daju ovlasti da “pomogne kada visoki predstavnik to smatra potrebnim u rješavanjuu svih poteškoća koji se javljaju u vezi sa civilnom provedbom”. U obrazloženju za smjenu Poplašena se citira i članak 1 i Aneksa 10 u kojem se precizira da termin “civilna provedba” naročito obuhvata “uspostavu politčkih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini”.
(Foto: shutterstock.com)
Također OHR je u saopćenju naveo da je Vijeće za provedbu mira na konferenciji održanoj u Bonnu 10.decembra 1997. godine “ovlastilo visokog predstavnika da poduzme mjere protiv osoba na javnim dužnostima za koje se ustanovi da krše pravne obaveze preuzete oprema Mirovnom sporazumu ili uvjetima njene provedbe”. Riječ je, dakle, o onome što će u poltički rječnik ući kao Bonske ovlasti Visokog predstavnika koje su potvrđene i godinu dana kasnije na sjednici Vijeća za provedbu mira u Madridu 16. decembra 1998.godine kada je donesena tzv. Madridska deklaracija.
Dakle, u obrazloženju za smjenu Nikole Poplašena Carlos Westendorp, odnosno OHR, pozvao se na sve one odredbe Dajtonskog sporazuma, prije svega Aneks 10, kao i ovlastima koje je visoki predstavnik dobio odlukama Vijeća za implementaciju mira na sjednicama u Boinnu i Madridu. Riječ je o odredbama koje je Milorad Dodik najviše i najoštrije kritizirao u svom jučerašnjem obraćanju poslanicima u Narodnoj Skupštini RS i koje je odbacio kao “antidejtonske” i usmjerene “protiv RS i srpskog naroda”.
A sada da pogledamo kako je Milorad Dodik u martu 1999.godine komentirao smjenu Nikole Poplašena i šta je mislio o legalnosti odluke Carlosa Westendorpa.
“Pravo je Visokog predstavnika da posegne za tom odlukom koje je dobio po Dejtonskom sporazumu u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta”, kazao je Dodik egzaltiran što mu je OHR “spasio glavu”, odnosno ostavio ga u fotelji predsjednika Vlade RS. Potom je objasnio: “Nije Westendorp diskvalifikovao Poplašena, već se Poplašen sam diskvalifikovao u proteklih pet mjeseci, vršeći funkciju na samo njemu svojstven način. On je ugrožavao demokratski razvoj RS i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao”, zaključio je slavodobitno Milorad Dodik u izjavi od 13. marta 1999.
Da su OHR i visoki predstavnici BiH svojedobno smjenjivali ljude, hapsili, slali u zatvor, oduzimali im ljudska i građanska prava kako bi pomogli Miloradu Dodiku u eliminiranju političke konkurencije, svjedočio je jučer u Narodnoj Skupštini RS Mirko Šarović, lider SDS-a i bivši član Predsjedništva BiH koji je prošao kroz pravi pakao zbog optužbi za kriminal u fabrici “Orao” iz Bijeljine. I za njegovo eliminiranje, kao i Nikole Poplašena, OHR i visoki predstavnici imali su javnu, ili prećutnu podršku Milorada Dodika.
(“SB”)