Akademik Slavo Kukić, izvrstan poznavalac političkih prilika u Bosni i Hercegovini, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o turbulentom razdoblju koje nas očekuje, ali i o očajničkim pokušajima lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića da konačno ostvari svoj naum i uz pomoć strateških partnera izmijeni Izborni zakon u BiH.
Novi gradonačelnik Mostara Mario Kordić našao se iznenada na udaru dijela medijske javnosti u gradu na Neretvi. Kordić se našao na istom mjestu s legalno izabranim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem prilikom otvaranja kapitalne energetske investicije „Podveležje 1“ na obroncima Mostara, ali je taj čin dočekan na nož od medijske mašinerije Dragana Čovića. Što se to iza brda valja u vrhuški HDZ-a BiH?
-Ništa prirodnije do da se prvi čovjek Mostara nađe na otvaranju tako kapitalne investicije kao što je vjetropark „Podveležje 1“ bez obzira tko mu je tamo činio društvo – tim prije ako su se tamo našli prvi ljudi sa samog vrha državne piramide. Ako je to doktor Kordić napravio na svoju ruku, zato što je sudjelovanje u jednom takvom činu smatrao obvezom koja ide uz funkciju koju obnaša, to bi mogao biti dobar znak za mandat kojeg je tek počeo konzumirati. Ali, pitanje je što ta promjena, ako se o promjeni uopće radi, treba značiti. Ili, kako u pitanju sami rekoste, što se to iza brda valja.
Najjednostavnije, ništa. Priča koja se dosad ponovila na stotine puta. Još konkretnije, isključiti nikako ne treba mogućnost da siroti doktor na otvaranje vjetroparka nije otišao mimo zelenog svijetla, možda i naloga vlastitoga partijskog šefa, i da razloge za takve sugestije „prvog u Hrvata“ treba tražiti ne u istinskoj želji da se podrži jedna pozitivna lokalna gospodarska priča nego u planovima da se preko nje sasvim drugo značenje pokuša pripisati akcijama koje tek trebaju uslijediti. Da se, hoću reći, za igre koje tek predstoje pokuša izazvati percepcija – u međunarodnim krugovima prije svega – kako spremnost za normalniju budućnost postoji kod njega i onih koje on personificira, ali da je problem kod drugih, njihovih bošnjačkih dvojnika prije svega. To je, uostalom, logika koju, i od „prvog u Hrvata“ i od njegova bošnjačkog pandana, svjedočimo zadnjih najmanje desetak godina.
Dragan Čović je, također, biran za člana Predsjedništva po istim zakonskim i ustavnim osnovama, a i sam HDZ BiH i HNS su legalizirali izbor Komšića pristavši na učešće u izbornoj utrci. U čemu je problem?
-Problem, dakako, nije jednoznačan. Naprotiv. Problem je, prvo, u potrebi da se vlastiti izborni neuspjeh opravda zakonskim rješenjima kojima se, tobože, u potpuno diskriminirajuću poziciju gura čitav jedan narod. Iako, pri tome se nijednog momenta nije pokušalo objasniti zašto ta rješenja nisu bila diskriminirajuća u izbornim ciklusima kad su na poziciji člana državnoga Predsjedništva bili ljudi iz HDZ-a – u dva navrata Dragan Čović i jednom Ivo Miro Jović.
S druge strane, ni jednom od izbora 2018. godine javnosti se nije ni pokušalo objasniti u čiji koš su se, u izborima za člana Predsjedništva iz reda Hrvata slili glasovi birača iz Drvara, Grahova, Glamoča, Bosanskog Petrovca, glasovi mostarskih Srba, da ne nabrajam. I daju li oni legitimitet kandidatu za člana Predsjedništva iz reda Hrvata. Jer, Bože moj, ti su glasovi išli za „istinskog“ tumača interese Hrvata, a takav može biti jedino onaj koji je izraz volje HDZ-a ili, što je još vjerojatnije, čovjeka koji je zajahao i sam HDZ.
Na koncu, razlog galami o diskriminiranju Hrvata je i u očekivanju da bi se time mogao izvršiti pritisak kako bi se pristalo na ustavne i zakonske promjene koje HDZ-u jamče sljedećih barem 20 godina neupitnost i kod izbora člana Predsjedništva i kod strukturiranja Doma naroda na federalnoj i državnoj razini kojom će moći u poziciji totalnog ucjenjivanja držati čitavu državu. Zar mislite da bi se izmjene jednog zakona, poput onog o igrama na sreću, mogle blokirati bez paketa kojim se ima apsolutna kontrola i na entitetskoj i na državnoj razini – i da bi se na razinu nacionalnog interesa mogao izdizati zakon kojim se ne štite nacionalni interesi nego interesne skupine u pljački i države i društva? I vlastita naroda dakako.
Je li moguće da će sujeta Dragana Čovića presuditi HDZ-u BiH na narednim općim izborima u BiH?
-Bilo bi dobro kad bi se to dogodilo – i za BiH i za Hrvate koji u njoj žive. No, nisam siguran da su uvjeti za to još sazreli. Kao što nisu sazreli uvjeti ni za presudu Čovićevim bošnjačkim i srpskim „suborcima“. U prilog mojoj sumnji, nažalost, svjedoči masa detalja. Da takvi uvjeti postoje, zar mislite da bi SDA u državnom Parlamentu spašavao HDZ ministra koji odbija izvršiti odluku Ustavnoga suda BiH o upisu ANUBiH u Registar državnih institucija. Ili, da bi se pri zvaničnoj posjeti državnika druge zemlje BiH – Vučića jučer prilikom predaje milostinje i pokazivanja svijetu da je u ovoj regiji državnik on, a svi ostali obične figure na šahovskoj ploči – Milorad Dodik ismijavao sa ministricom vanjskih poslova vlastite zemlje. Jer, nije to ismijavanje s osobom nego s državom i njezinim institucijama. Sve to, hoću reći, svjedoči da su nacionalističke oligarhije na sve tri strane tijekom prethodnih 30 godina razvile mreže svoje neupitnosti. I da mogu raditi što im volja, spašavajući i sebe i svoje koalicijske partnere koji se s ovom zemljom poigravaju u ime tobožnje obrane interesa čitavih naroda. Zašto? Zato što su, kao prvo, građanima sebi lojalnima popunile državnu administraciju, javna poduzeća, državne agencije, privatne kompanije koje su nastale i razvile se zahvaljujući njihovu blagoslovu. A kad se njima pribroje i članovi njihovih obitelji, u pitanju je respektabilna masa koja za „branitelje“ nacionalnih interesa glasuje iz sasvim pragmatičnih razloga – zbog uvjerenja da time čuvaju vlastita radna mjesta, ali i stvaraju pretpostavke za zapošljavanje vlastite djece.
Zato što, potom, zbog njihove politike mladi ljudi, koji ne pripadaju tom interesnom krugu, u pravilu pakiraju kofere i odlaze iz BiH s kartom u jednom smjeru – i to ne sami nego s čitavim obiteljima. I da radikalno gube interes za ono što se ovdje događa, pa i u vrijeme izbora. A time se postojeće stanje, koje je dominantno od 1996. godine, još više učvršćuje. I teško je pretpostaviti da se ono domaćim potencijalima preko noći može promijeniti – i što se HDZ-a i što se drugih dominantnih nacionalističkih filozofija u BiH tiče.
Izjave pojedinih visokih dužnosnika EU, kako je došlo vrijeme za ukidanje diskriminacijske politike i načela konstitutivnosti naroda u BiH, odjeknule su i u Hrvatskoj. Svjedočili smo napadima lidera MOST-a Nine Raspudića na glavnog sekretara Vijeća Europe Mariju Burić-Pejčinović, optužujući je da šteti hrvatskim nacionalnim interesima. Je li vrijeme za konačni zaokret politike EU prema BiH i koga bi najviše pogodile takve promjene?
-Izjave hercegovačkih radikala u hrvatskim institucijama ne želim komentirati. Jer, one su konstanta od devedesetih do danas onih koji se ne mire s činjenicom da je BiH meunarodno priznata država. Što se, pak, EU i njezina zaokreta prema BiH tiče, vrijeme za takav zaokret je bilo davno. No, nisam previše optimista što se očekivanja, a i mogućih zaokreta EU prema BiH tiče. Jer, EU nije nikakva homogena struktura koja takva očekivanja i zaokrete čini realnima. Naprotiv, u pitanju je konglomerat vrlo različitih interesa koji ne ulijeva nadu. Ako se, dakle, izvana i može očekivati neka vrsta pritiska, on neće doći iz EU, i može ga se očekivati jedino iz administracije današnjega američkog predsjednika. Ali, i u vezi s tim se mora biti objektivan. Nije, naime, realno očekivati da će posao za nas, koji sreću donosi nama samima, odraditi itko drugi osim nas samih, i da je na nama tek da kibiciramo što to stranci rade kako bi nama bilo dobro. Ni Bog ni car ti ne mogu na stol servirati sreću ako za nju i sam ništa ne učiniš. A mi bi, kako stvari stoje, baš to htjeli. Neće ići. Naprotiv, s takvom ćemo pameću biti osuđeni na tavorenje, možda i ekstremnije nego danas, i u budućnosti.
Pojedini analitičari iz Hrvatske za ofanzivu EU i moguće ukidanje konstitutivnosti naroda u BiH direktno okrivljuju slugansku politiku Dragana Čovića prema Rusiji i blisku saradnju sa Miloradom Dodikom. Kakav je Vaš stav?
-Nemojmo se zavaravati. U normalnoj zemlji, naime, Čović bi među prvima reagirao na jučerašnje ponašanje Dodika na sarajevskom aerodromu. I tražio smjenu čovjeka koji sa pozicije predsjednika države, a zarad planova drugih, ismijava njezine institucije. No, ništa od toga se nije, niti će se dogoditi. Jer, BiH je društvo sui generis, i nikakva pravila, koja vrijede drugdje, ne mogu se ovdje prenijeti po formuli copy-paste. A što se konkretnog pitanja tiče, ja vam zastupam neku vrstu trećeg puta.
Poznato je, naime, da ne podržavam logiku kako se bh. društvo mora urediti po principu supremacije kolektivnog nad pojedinačnim. Naprotiv, bez sretna pojedinca, i ovdje i drugdje, ne može biti ni sretna kolektiviteta – pa o kojem god kolektivitetu da je riječ. Ali, ne podržavam niti logiku da će dosljedna primjena građanskog, dakle principa građanskih i ljudskih prava i sloboda po automatizmu značiti i zadovoljavanje svih kolektivnih prava, u našem slučaju nacionalnih prije svega. Naprotiv, moramo se vratiti mudrosti koja je na ovim prostorima korištena i u prošlosti – koju su, da budem još konkretniji, prakticirali bosanskohercegovački komunisti. Mudrosti, dakle, kombinacije građanskoga i nacionalnog koja je izvedena na način da nije izvor sukoba nego, naprotiv, homogeniziranja i države i društva. K tome treba dodati još nešto. Za to što su činili, komunisti nisu imali svaki zakon zatrpan rješenjima o nacionalnoj ravnopravnosti, nego samo politiku Partije koja je podrazumijevala kombinaciju principa Hamdija-Branko-Milanko kao modus vivendi. Za razliku, pak, od njih današnji „branitelji“ hrvatskih, bošnjačkih i srpskih interesa ne mogu zamisliti nijedan članak nijednog zakona bez rješenja kojima se osigurava princip nacionalne jednakopravnosti – a ugroženost tog principa je i dalje svakodnevni izvor međunacionalnog sukobljavanja, koje oni sami produciraju.
Usprkos svemu tome, međutim, sve sam uvjereniji da priča o sve intenzivnijim vezama Dodika i Čovića sa Moskvom s tim baš i nema neke veze. Naprotiv, njezin izvor je u pokušaju i jednog i drugog da onemoguće promjene koje BiH približavaju društvu evropskih naroda. Jer, takve promjene njima izravno otvaraju vrata zatvorskih ćelija. Naravno, pokušaj da toj priči daju drugačiji predznak naliči na onu „da se vlasi ne dosjete“. I za sada im, moram priznati, to polazi za rukom. Ne vjerujem, međutim, da će sve to ići do vječnosti. Naprotiv. Ali, treba dodati i to, što njihova manipulativna praksa bude duže trajala, veća će biti i cijena koju će platiti obični čovjek. Naravno, za to je i on sam zaslužan. Uostalom, i na zadnjim izborima je glasove dao ljudima i političkim konceptima koji su ga u takvo, dakle, stanje nesreće i doveli.
Lideri SDA i HDZ-a BiH najavili su osnivanje posebnih grupa u pronalasku rješenja za izmjene Izbornog zakona u BiH. Čović je najavio da će sve biti gotovo uskoro. Je li uopće moguć bilo kakav dogovor Izetbegovića i Čovića?
-Ne vjerujem. Naprotiv. Neće se dogoditi ništa. I ništa od toga nije izvan dogovora dvojice lidera. Hoću reći, nikakva promjena ne odgovara ni jednom ni drugom – i trećem, radi li se o razini države dakako. Potpuno suprotno, status quo je bogomdani scenarij za obojicu. Sve drugo je rizik i za njihove partije i za njih personalno. Ali, svjetini treba prodati maglu. I to Izetbegović i Čović čine na način koji je doveden do perfekcije. Stalno, dakle, apostrofiraj nadu kako će rješenje biti postignuto, potom prozivaj onog drugog da se razumnu rješenju suprotstavlja i da time atakira na ravnopravnost naroda u ime kojeg, tobože, ti govoriš itd. A zapravo, sve to je dio dogovora kojeg su iza paravana, izvan dometa javnosti, zajednički usuglasili kako se niša ne bi promijenilo. I kako bi time osigurali sebi poziciju nacionalnog spasitelja i u sljedećim godinama. A, iskreno govoreći, i slobodu zbog progona kojem bi, u slučaju da zaživi pravna država, bili izloženi zbog onoga što su činili zadnjih petnaestak godina.
(Razgovarao: M.ILIČIĆ)
Related posts:
ŽIVOTNA PRIČA ALENA MUHIĆA, DJETETA S**OVANE FOČANKE: “Usvojen sam od strane domara u bolnici, MOJ BIOLOŠKI OTAC je čovjek koji NIJE OSUĐEN ZA RATNI ZLOČIN”
ŠOKANTNO SVJEDOČENJE IVE KOMŠIĆA: “Boban mi je rekao: ‘Muslimani moraju biti Hrvati ili Srbi, ili će biti…
Hadžibajrić: Curi nam država, ode kroz prste… Bakir je tu zbog dinastije, babo-sin, a Fahro se previše bavi Bakirom…
Praljak u Sarajevu nakon rata: ‘Znam da me mrzite, ali ja se ne bojim. A za prst svog vojnika srušio bih tri Stara mosta’
Dokaz o Šabanovoj skromnosti: Ilda je davala prvi intervju poslije očeve smrti, a ovaj detalj u dvorištu svima je promakao!
STEFAN SCHWARTZ ŠOKIRAO HADŽIFEJZOVIĆA: Čović treba zaboraviti “Herceg-Bosnu”, Inzko evnuh a Dodiku…
DUŠAN JANJIĆ ZA „SB“ NAJAVLJUJE; DRAMATIČAN RASPLET: Nakon Bidenove pobjede, Vučić pušta Dodika niz vodu; Povratak STARIH VUKOVA; Šta obavještajna služba Srbije radi u BiH…
TOMO KOVAČ SRUŠIO SRPSKI MIT: “Niko Srbe nije tjerao da napuste Sarajevo. Sami su tako odlučili”
Željko Komšić: “Nema tenkova i granata, ali BiH i dalje napadaju i to kroz institucije”
SENAD AVDIĆ O 1. I 2. MARTU 1992.: Kad sam u 3 ujutro nazvao Nijaza Durakovića da mu kažem da zgradu CK napadaju četnici i pitam gdje drži oružje, on odgovara: “Kakvi, bolan četnici, đe to ločeš?!”
Powered by YARPP.
