Nevladine organizacije “Crnogorski obraz”, “Komitski pokret” i “Crnogorske patriote” uputile su pismo diplomatskim misijama i organizacijama, kao i stranim diplomatskim i konzularnim predstavništvima u Crnoj Gori, u kojem traže pomoć u očuvanju državnog integriteta.
Kao povod za obraćanje istaknuli su konferenciju potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, koji je optužio bivšeg direktora Agencije za nacionalnu sigurnost Dejana Peruničića za iznošenje tajnih podataka portalima “Udar” i “Aktuelno” o političarima, novinarima i ljudima s javne scene koje je, kako tvrde, tajna služba prikupljala po njegovom nalogu.
Pismo tri NVO-a prenosimo u cijelosti:
– Poštovane Ekselencije,
Kao tri nevladine organizacije predane ideji slobodnog građanstva i esencijalnog multietničkog i multikonfesionalnog tkiva Crne Gore, obraćamo vam se u nadi da ćete biti otvoreni da neposredne probleme našeg društva sagledate iz naše perspektive i da nam pomognete u nastojanju da očuvamo državni integritet.
Inicijativu ovog obraćanja pronalazimo u izjavi potpredsjednika Vlade Crne Gore, g. Dritana Abazovića, u kojoj se obrušio na portal ”Udar” zbog toga što je ovaj portal iznosio tajne podatke koji su bili u posjedu Agencije za nacionalnu bezbjednost, a sam potpredsjednik Abazović iste i potvrdi kao tačne. Činjenica je, pak, da su se isti podaci ticali ličnosti koje su radile za strane obavještajne službe, a protiv crnogorske državotvornosti. Dakle, Abazović ovom izjavom zapravo priznaje da je trenutna većina na vlasti oduvijek bila upoznata sa istim tendencijama koje nije pokušavala obuzdati u cilju odbrane države.
Naime, hibridni rat protiv državnog integriteta Crne Gore koji je započeo decembra 2019. godine vođen je pod otvorenim pokroviteljstvom države Srbije, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve (SPC), a inicirao ga je, navodno, novousvojeni Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Kao što vam je poznato, ni jedna druga vjerska organizacija nije se pobunila protiv ovog zakona, koji je uz to urađen u najbližoj saradnji sa i uz odobrenje Venecijanske komisije. Dakle, ovaj zakon nije bio problematičan alije lukavo iskorišten za promovisanje anti-evropske politike i velikosrpskog projekta, takođe poznatog pod sloganom ”Srpski svet.” Srpska pravoslavna crkva, nošena krilima svetosavskog kulta, ulazila je u crnogorske kuće i podizala narod na ustanak protiv, navodno, ovog zakona, osnažujući svoju retoriku idejom o ”otimanju svetinja” (da napomenemo, od naroda koji je te svetinje sagradio). Uz ovu aktivnost, SPC se nije libila da neoprostivo zloupotrebljava djecu u propagandne svrhe, o čemu je svjetska javnost već informisana. U suštini, njen rad uticaoje na dramatičnu podjelu naroda na vjernike, koji mogu biti samo Srbi, i nevjernike, koji su svi ne-Srbi, time utičući na marginalizovanje i segregaciju svih državljana Crne Gore koji se osjećaju slobodnim građanima i ne definišu se nacionalnom ili vjerskom pripadnošću.
Uočavajući da vjerska ili nacionalna pripadnost treba da ostane u privatnom domenu i ne treba da bude pitanje slobodnog društva, mnogi su se građani aktivirali kroz nevladin sektor, a u cilju očuvanja anti-fašističkog, evropskog i inkluzivnog duha našeg društva. Ovakvo aktiviranje, pak, provociralo je sve intenzivniji otpor prosrpski orjentisanih snaga i otkrilo krajnji cilj njihovog rada — poništenje svega crnogorskog i konačno brisanje granica između dvije države, tj. aneksiju Crne Gore.
Antidržavni akteri, koji su prema mišljenju g. Abazovića, trebalo da ostanu tajna, sve više su i sve jasnije prisutni na javnoj političkoj sceni Crne Gore. Među ovim akterima nalaze se kriminalna lica, ratni huškači i lica optužena za ratne zločine devedesetih godina na teritoriji bivših jugoslovenskih republika Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Njihovo glavno oružje je korupcija i zastrašivanje. Njihove akcije praćene su fašističkim vokabularom i označene fašističkim simbolima. Na sjeveru zemlje ovakvi napadi posebno su orjentisani ka bošnjačkom stanovništvu. U Beranamaje inicirano da se jedna ulica nazove po imenu Generala Ratka Mladića kojem se zbog genocida sprovedenog 1990-ih sudilo u Hagu. Drugdje u Crnoj Gori ova lica se izražavaju kao četnici i ”nju ejdž četnici” koji se ne libe slati zastrašujuće poruke da će ”klati” i ”silovati” sve one koji ne pristaju na ovaj režim. Razni primjeri njihovog nasilnog djelovanja posljednjih dana zapisani su na društvenim portalima u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Predizborna atmosfera u Nikšiću, na prvim lokalnim izborima u Crnoj Gori, naglašeno je potresna. Ovi izbori razumiju se kao prekretnica na političkoj sceni u državi, paje rad antidržavnih snaga u Nikšiću ovih dana posebno alarmantan. Napadi na nikšićke Crnogorce i Crnogorke su učestali. U toku prethodne nedjelje napadnuta su dva momka od 21 i 22 godine isključivo zbog njihovog političkog i nacionalnog opredjeljenja. Činjenica da je direktor nikšićke bolnice, dr Ilija Ašanin, inače član Demokratske partije socijalista, napadanut u javnom prostoru grada, pogrdno oslovljavan i čak poliven jogurtom, jasno govori ne samo o nepostojanju građanske svijesti među grupom mladića koji su počinili ovaj napad, već i o isključivoj mržnji prema državotvorno opredijeljenom čovjeku koji je uz to i zdravstveni radnik. Građanska aktivistkinja i članica Liberalne partije, koja je uz to i samohrana majka, gđa Jelena Marković takođe je nemilosrdno napadnuta od strane stanodavca koji je, saznavši daje gđa Marković na balkonu raširila crnogorsku zastavu, nasilno ušao u stan koji je ona plaćala, prijetio joj vikom i muškom silom, oskrnavio najvažniji simbol države tako što ga je bacio i istjerao majku sa troje djece iz stana. Nikšićka policija, uz to, pod stalnim je pritiskom i prijetnjama nove većine u vlasti, čije inscenirane žalbe na policijski tretman prenijete su na sve društvene mreže i javne portale, pa su poznate crnogorskoj javnosti.
Na kraju, u svojim aktivnostima ovi anti-državni operativci ponovo se ne ustručavaju da zloupotrebljavaju djecu. Uz to, zabilježeno je da se nudi od 100 do 600 eura porodicama, u zavisnosti od broja članova, da na izborima ustupe svoje glasove ovim javno deklarisanim neprijateljima Crne Gore. Ne zaboravimo daje u kriznim vremenima lako prevariti i potkupiti gladni i, u velikom broju slučajeva, neinformisan narod.
Zbog svega navedenog, ovim putem izražavamo svoju duboku i obrazloženu zabrinutost za državni integritet Crne Gore — međunarodno priznate nezavisne države, opstanak demokratske svijesti u Crnoj Gori, kao i opšte zdravlje naroda. Narod ne trpi samo posljedice nezabrinutosti i kontradiktorne reakcije iz Ministarstva zdravlja, koje, na primjer, pri alarmantnom rastu broja zaraženih ili preminulih od korone, dozvoljava sveštenicima SPC da ordiniraju klinikama služeći pričešća i ispisuju palcem krst na čelu nepokretnih bolesnika, ali istovremeno ne dozvoljava rodbini da posjeti i pozdravi se od svojih voljenih na samrti. Narod je takođe pod pritiskom stalne strepnje, šoka uslijed neprekidnog niza uvreda i prevara, te straha od nasilja koje smo u prethodnom tekstu objasnili.
Uz sve ovo javno reagovanja Vlade Cne Gore na isto ili izostaje ili je isključivo jednostrano, izraženo u vidu vikanja i takođe prijetnji zatvorskim kaznama i oduzimanjem posla državotvorno orjentisanim individuama. Na ovaj način Vlada dodatno pojačava neizvjesnost i strah u narodu i opasno provocira njegovu istorijsku traumu.
Jučerašnji dan, 05. februar, označen je i kao dan sjećanja na ubijene građane u Sarajevu u periodu od 1992. do 1995. godine, u kojem procesu su učestvovale iste velikosrpske snage. U roku 1425 dana opsade, granatiranja, koje je pratilo i ukidanje vode, struje i plina, ubijena su 11541, od koji je bilo 1601 djece. Ne dozvolimo da se ovaj brutalni scenarijo ponovi.
Pozivamo vas da reagujete na ovu našu zabrinutost i da svoje administracije upoznate sa sve teže podnošljivom situacijom u Nikšiću i Crnoj Gori.
(SB)