Prostor za utjecaj Rusije na stari sovjetski prostor može biti ograničen novom realnošću: sve većim brojem regionalnih igrača, uključujući Kinu, Tursku, Ameriku i EU. I trenutnim statusom Moskve kao bivše imperije.

 

 

Brojne države i regioni gdje je Rusija neprikosnoveno širila svoj utjecaj sada doživljavaju velike promjene, koje Moskvi ne idu na ruku.

 

“Tradicionalno je Rusija ta koja garantuje stabilnost u ovom regionu”, kaže ruski vojnik u Dadivanku za BBC.

 

Dadivank se nalazi u okrugu Kalbadžar, jedno od nekoliko područja koje je Armenija sada vratila Azerbejdžanu prema sporazumu o prekidu vatre u Nagorno-Karabahu uz posredovanje Kremlja.

 

Moskva pozdravlja sporazum kao dokaz da Rusija ostaje utjecajna sila na Južnom Kavkazu, ali nedavni šestonedeljni rat takođe je otkrio ograničenja dosega Rusije u njenom bivšem carstvu.

 

 

“Važno uporište za Tursku”

 

Turska se pojavila kao suparnički igrač u dvorištu Moskve. Upravo je vojna podrška Ankare pomogla Azerbejdžanu da pobijedi tradicionalnog ruskog saveznika u regionu, Armeniju. Sada je Moskva pristala da vojni posmatrači iz Turske – zemlje NATO-a – budu na Južnom Kavkazu kako bi nadzirali prekid vatre.

 

“Ono što se dogodilo u Karabahu zaista je geopolitička katastrofa za uticaj Moskve, ne samo na Južnom Kavkazu, već i na onom što je ostalo od postsovjetskog prostora”, zaključuje politički komentator Konstantin fon Egert.

 

Kako je rekao, vidjeli smo kako je armensku vojsku, koju je Rusija obučila i naoružala, porazila azerbejdžanska vojska koju su obučili i naoružali Turci.

 

“Turska predsjednika Erdogana stekla je veoma važno uporište u regionu. Zaključci koje će regionalni igrači poput Turske, Kine i Irana izvući iz ovoga bit će da će moći dalje da uđu u region, u Centralnu Aziju i na Južni Kavkaz, bez previše savjetovanja sa Moskvom ili straha od reakcije Kremlja”, kaže on.

 

Karabah, koji kontrolišu Armeni, udaljen je 15 minuta vožnje od Dadivanka. Tu su i ruski mirovnjaci. Oni štite etničko armensko stanovništvo. Ali u selu Getavan ljudi nisu uzbuđeni što ih vide.

 

“Mi Armeni smo uvijek mislili da je Putin dobar momak i da je na našoj strani. Ali u jednom potezu, ovim dogovorom, toliko je poklonio Azerbejdžanu. To je tako pogrešno”, kaže jedan Armen za BBC.

 

Ne dijele svi taj stav. Neki armenski vojnici koji su se povlačili iz Karabaha, rekli su da su zahvalni Rusiji što je okončala borbe.

 

“Da se ​​ovaj rat nastavio, svi bismo bili ubijeni. Azerbejdžan ima više novca, naoružanja i vojne opreme od nas”, priznao je jedan borac.

 

 

Rusija se suočava sa izazovima u susjedstvu

 

Za Rusiju 2020. bila je godina geopolitičkih izazova širom bivšeg Sovjetskog Saveza.

 

U Bjelorusiji – najbližem savezniku Rusije – narodna snaga izaziva diktatora kojeg Moskva podržava.

 

Uprkos znacima da Kremlj postaje nestrpljiv prema Aleksandru Lukašenku, njegova odluka da ga zasad podrži izazvala je određeni nivo antimoskovskih osjećanja koja se rijetko viđaju u Bjelorusiji.

 

U oktobru je revolucija u Kirgistanu zatekla Rusiju.

 

A prošlog mjeseca Kremlj je podržao gubitnika na predsjedničkim izborima u Moldaviji. Prozapadna političarka Maja Sandu pobijedila je pro-moskovskog aktuelnog predsednika Igora Dodona.

 

Ipak, primjer Moldavije pokazuje da, uprkos zastojima, Rusija i dalje ima načina da vrši uticaj na neke od svojih susjeda.

 

Rusija ima trupe u Moldaviji. Tačnije u dijelu zemlje koji se odvojio i proglasio nezavisnim: Pridnjestrovlju.

 

Ruski vojnici su zvanično tamo kao mirovnjaci. Ali oni daju Kremlju političku polugu u slučaju da moldavsko rukovodstvo pokuša da se odmakne od sfere utijeaja Moskve.

 

“Naš cilj je da se približimo EU i nadamo se da ćemo jednog dana postati član Evropske unije”, kaže Sandu za BBC.

 

Ali da li bi Rusija to dozvolila?

 

“To je naš izbor. Na kraju je suverena odluka naše zemlje koji model razvoja želi da odabere”, kaže ona.

 

Rusija ima 1.500 vojnika u Moldaviji, ali Sandu kaže da će zahtjevati njihovo povlačenje.

 

 

“Pustite ove zemlje”

 

Da li postoji stvarna korist za Rusiju da održava zonu utjecaja u svom susjedstvu?

 

“Ako bismo izračunali koliko resursa Rusija ulaže da bi zadržala ovu periferiju u svojoj sferi utjecaja i koliko bi Rusija dobila od ekonomskih povraćaja, trgovine, i investicija…, ja mislim da bi jednačina govorila da treba da ostavi ove zemlje”, kaže Aleksandar Gabuev, stariji saradnik u moskovskom Karnegi centru.

 

Međutim, kako je rekao, one za Kremlj imaju drugačiju vrijednost.

 

“One za Kremlj imaju emocionalnu vezu. U Kremlju dominiraju ljudi iz kontraobavještajne pozadine koji vide prijetnje svuda, zapadnog špijuna ispod svakog drveta. Tako da na ove zemlje gledaju kao na sigurnosni pojas”, kaže on.

 

Na kraju, prostor za utjecaj Rusije na stari sovjetski prostor može biti ograničen novom realnošću: sve većim brojem regionalnih igrača, uključujući Kinu, Tursku, Ameriku i EU. I trenutnim statusom Moskve kao bivše imperije.

 

“Značajan dio ruskog društva još uvijek je vezan za ideju da i dalje živi u nekoj vrsti carstva. Ali morat će da se oprosti od toga vrlo brzo. Sama Rusija prolazi kroz tranziciju iz carstva u nacionalnu državu i ovo je neizbježan proces”, kaže Fon Egert.

 

(SB)

GODINA KATASTROFE ZA RUSIJU: Putin na mukama, sve više gubi utjecaj u sopstvenom dvorištu, a to koriste NOVI IGRAČI