ZA OPORAVAK ĆE TREBATI MNOGO VIŠE OD ANTITIJELA: Kako će izgledati naši gradovi, poljupci, zagrljaji i rad kada se sve ovo završi?

Pandemija je promijenila ljudske navike, ali i izgled samih gradova.

Šest britanskih autora lista “Observer” Rowan Moore, Sonia Sodha, Robin McKie, Gaby Hinsliff, Tim Adams i Torsten Bell procjenjuju kako će se postpandemijski svijet pretvoriti u novu normalu. Ovo su njihove projekcije ključnih segmenata života jednom nakon što pobijedimo ovaj virus.

Gradovi

Pandemija je promijenila ljudske navike, ali i izgled samih gradova, piše The Guardian. Rowan Moore primijetio je da se onima naviknutim na rad na daljinu, dosadašnje putovanje na posao pokazalo kao dehumanizirajuće crpljenje energije i resursa. Osim toga, istaknuta je i važnost odgovarajućeg životnog prostora i pristupa otvorenom prostoru. Njihovim je odsustvom obnovljeno uvažavanje socijalnih kontakata i velikih okupljanja, prenosi Net.hr.

Ako više ne morate svakodnevno odlaziti u ured, možete živjeti dalje od grada u kojem je smješten. Takve bi promjene mogle pomoći u rješavanju neravnoteže u stambenom prostoru države prije Covida. S jedne strane nalaze se prenapučene tržnice u Londonu, Bristolu, Manchesteru, Edinburghu i drugdje, a s druge strane nalaze se gradovi i manji gradovi s dobrim stambenim fondom, naslijeđenom infrastrukturom parkova i građanskih zgrada i laganim pristupom prekrasnom krajoliku koji zbog svog položaja trpi zbog nedovoljnih ulaganja i depopulacije. Postoji šansa da bi “muke 2020.” mogle dovesti do zdravijeg pristupa mjestima u kojima živimo i radimo.

Socijalna interakcija

Prvi poljubac nećakinje Sonie Sodhe bio je gorko-sladak, jer se, kao i tolike interakcije s pandemijom, nije dogodio uživo, već preko kamere na telefonu. Sodha smatra da se možete smatrati sretnima ukoliko se niste morali oprostiti od nekoga na FaceTimeu ili javiti najgore vijesti telefonom. Ako živite sami, mjesecima ste se snalazili bez ljudskog dodira; a ako ste strpani u mali prostor sa svojim partnerom, djecom i roditeljima, možda ste proveli sedmice žudeći za vlastitim vremenom i prostorom.

Potpuno zatvaranje, pa otvaranje, pa ponovno zatvaranje poslužili su kao podsjetnik na to koliko smo prilagodljivi kao ljudi. Pandemija je naglasila do koje mjere digitalna interakcija nije zamjena za stvarnost. Na neki način smo više u kontaktu s ljudima zahvaljujući brojnim WhatsApp grupama koje su postale novi izvor druženja. Ali, virtuelni svijet svejedno ne može zamijeniti osjećaj zagrljaja prijatelja, pažnje koje možete dati nekome koga niste vidjeli godinama ili razgovora koji se temelji ne samo na riječima, već i na raznim gestama.

Ali, povratak u “normalan” život neće prikriti emocionalni danak koji je Covid imao na toliko ljudi. Ljudi koji pate od anksioznosti i depresije; žene u nasilnim vezama; djeca koja doživljavaju zlostavljanje ili zanemarivanje od roditelja: proživjela su to najgore, a njihova iskustva izolacije i usamljenosti tokom zaključavanja mogla bi imati posljedice na njihove lične odnose koji neće čarobno nestati s vakcinom . Oporavak od Covida mnogo je više od antitijela: ne može se dogoditi bez podrške onima u društvu koji su doživjeli njegove najgore finansijske i mentalne posljedice.

Nauka

Britanija je imala neugodnu godinu u svojoj bici za obuzdavanje Covida. Neuspjeh u testiranju, praćenju i izoliranju zaraženih osoba omogućio je nagomilavanje mračnog broja smrtnih slučajeva, dok su nedostaci u nabavci zaliha opreme za ličnu zaštitu ostavili bezbroj zdravstvenih radnika izloženih opasnosti i bolestima, primijetio je Robin McKie. Međutim, ti su nedostaci uravnoteženi načinom i zapanjujućom brzinom kojom su se naučnici odvratili od postojećih projekata kako bi svoju pažnju usmjerili na to da pomognu u borbi s Covidom. Njihov rad zaslužio je globalne pohvale zbog svoje brzine i preciznosti.

Nijedna druga zemlja nije se približila tim postignućima. I naravno, dolazak tri učinkovite vakcine protiv bolesti koja je bila nepoznata prije manje od godinu dana, samo je još više poboljšao imidž britanskih naučnika koji su pomogli te još pomažu u bici protiv Covida.

Politika

Što se više stvari mijenja, to više ostaju iste. Trenutno se možda ne osjeća tako, ali ako ova pandemija ponovi i druge ključne događaje u našoj nedavnoj historiji, od terorističkih napada 11. septembra do bankarske nesreće 2008-2009., ostavit će politički krajolik potpuno transformiran u nekim pogledima, a u drugima umorno poznat, smatra Gaby Hinsliff, kolumnistica “Guardiana”.

Čini se da pandemija, također, mijenja ono što ljudi traže u vođi. No, Covid je brutalno podsjetio da je u situacijama života i smrti kompetencija sve. Joe Biden nije previše uzbudljiv, ali barem naglas ne nagađa o zaslugama pijenja izbjeljivača. Od novozelandske Jacinde Ardern do njemačke Angele Merkel i škotske Nicole Sturgeon, vođe čiji je ugled ojačala ova kriza, uglavnom su pragmatičari i tragači za konsenzusom, a ne uzbudljivi ratnici kulture.

Optimisti će se nadati da ovo kolektivno iskustvo bliske smrti donosi obnovljeni politički fokus na onome što zapravo čini život vrijednim življenja, od podrške u zajednici do prirodnih ljepota. Pesimisti će se, međutim, brinuti da bi pozivi da se “izgradi natrag bolje” ili resetiranje društva po pravednijim i zelenijim linijama mogli biti rana žrtva teške recesije zbog koje su ljudi usredotočeni isključivo na ekonomski opstanak. Ako je posljednji krah pokrenuo doba radikalizma i pobune, nije nemoguće da će ovaj ostaviti ljude željne mirnog života. Nakon takvih previranja, nemojte podcjenjivati čežnju za povratkom u normalu, čak i ako nestane normalne vrijednosti koju smo nekada znali.

Kultura

Znamo da prostori iz kojih nastaje “kultura” nakon 2020. neće izgledati jednako kao prije. Tim Adams smatra da mnoga pozorišta, knjižare, muzička mjesta i galerije neće preživjeti katastrofu gašenja, a ako se pojave, bit će to sa smanjenim resursima.

Užasna smrtnost, socijalno distanciranje i ekonomske poteškoće proizašle iz epidemije španske gripe 1918.-1919. koja je uslijedila nakon rata oblikovale su snage kako u eksperimentima modernizma, tako i u visokom hedonizmu jazz doba. T.S. Eliot napisao je veći dio pjesama dok je bolovao od posljedica gripe, progonjen, kako je primijetila njegova supruga, strahom da kao rezultat virusa “njegov um ne djeluje kao prije“.

Još se nije pojavilo puno literature ili muzike koja izravno odgovara na trenutnu pandemiju. Zadime Smith u svojoj je kratkoj knjizi eseja opisala događaje ove godine kao “globalno poniženje”.

Kao što je Eliot također primijetio, čovječanstvo “ne može podnijeti puno stvarnosti”. Nakon ove godine u kojoj je mladima uskraćeno toliko njihovih obreda prijelaza – šanse za pjevanje, ples, piće ili ljubav – zasigurno se možemo nadati „postvirusnom“ kreativnom izljevu svih onih stvari koje nas najviše raduju što smo živi.

Rad

“Zamislite da nema putovanja na posao, lako je ako pokušate”, popularni je refren u raspravama o svijetu posla nakon Covida koji predviđa skoru propast ureda. Ponekad se kombinira s tvrdnjom da se gostoljubivi i rekreativni poslovi s niskom zaradom koji su presušili sredinom pandemije neće povratiti.

Torsten Bell primjećuje da je pandemija napravila je velike promjene u svijetu rada. Zamišljanje svijeta bez zatvaranja najbolje je učiniti usredotočenjem na pandemijske trendove koji jačaju, a ne suprotstavljaju se uzorcima vidljivim prije krize.

Dakle, očekujte da će se nastaviti trend maloprodaje putem interneta – bit će manje blagajnika i više vozača dostave. Dvostruko je veća vjerojatnost da će radnici u sektorima poput ugostiteljstva ostati bez posla jer je pandemija omogućila da trošimo više na kupnju stvari nego na izlaske, ali dugoročni je trend suprotan: hoteli i restorani činili su petinu porasta zaposlenosti prije pandemije. Rad od kuće velika je promjena za profesionalnu Britaniju. Samo jedan od 20 radnika radio je potpuno udaljeno prije krize. Kombinirani rad koji uključuje rad kuće i rad iz ureda je budućnost. No, potrebno je biti oprezan pretpostavljajući da ovo transformira ekonomske praznine: neki će imati koristi od više izbora o tome gdje živjeti, ali uredi u siromašnijim područjima, umjesto onih u središtu glavnog grada, mogu biti oni koji na kraju ostanu prazni. I ne zaboravite, ovdje govorimo samo o djeliću radne snage.

Uz predviđanje budućnosti, trebali bismo je i pokušati oblikovati. Veće plaće i veća sigurnost za slabo plaćene radnike koji su suočeni s najvećim zdravstvenim i ekonomskim rizicima iz ove krize, bilo bi dobro mjesto za početak.

(Net.hr)