SUZANA I ELDIN HUSEINBEGOVIĆ: ‘ŠTO SE VIŠE RADUJEMO TUĐEM USPJEHU, TO SE SVE VIŠE VRAĆA’

Gledam da mi muzika nikad ne bude na prvom mjestu, nego porodica i ovaj naš rahatluk. Tek kad odem negdje daleko, na nekoliko dana, shvatim čemu se vraćam i šta sam ostavio iza sebe. Sad gledam da sve to što prije završim, kako bih se prije vratio kući. Rastanci bi s vremenom trebali biti lakši, ali meni postaju teži – kaže naš poznati kantautor, koji je ekipu našeg magazina ugostio u svom novom porodičnom domu.

Kada smo pozvali Eldina Huseinbegovića da s njim radimo priču za naše specijalno izdanje Family, gdje bismo razgovarali o porodičnim vrijednostima, njegovoj lijepoj supruzi Suzani i onome najvrednijem što imaju, 20-mjesečnoj kćerkici Asji, obradovao nas je informacijom da su se prije nešto duže od tri mjeseca uselili u svoju novu kuću. Nažalost, zbog poslovnih obaveza, Eldin nas nije mogao ugostiti u vrijeme kada je nama to trebalo, pa smo naš sastanak pomjerili za narednu sedmicu. Nije zaboravio i mnogo nas je obradovala njegova poruka na viberu: “Suzana i ja se radujemo da budete naši gosti”. I koliko god krenuli ranije na zadatak, moje totalno nepoznavanje sarajevskih mahala i njenih uskih uličica, uprkos navigaciji i instrukcijama mojih saputnika, šminkerice Anele i fotografa Edvina, uzelo je svoj danak, piše “Hayat“.
Kasnili smo duže od akademskih 15 minuta, a Eldin nas je, ipak, s osmijehom čekao ispred kuće, sa širom otvorenim vratima od garaže da se možemo parkirati. Ne pamtim kad sam se toliko izvinjavala zbog kašnjenja dok smo se u isto vrijeme sa svom fotografskom opremom i stvarima koje smo teglili, spuštali dva sprata niže. Tek poslije ćemo shvatiti u kako ukusno uređenom domu se nalazimo. Za interijer se, kaže Eldin, pobrinula Suzana, a njegov zadatak bila je komunikacija s majstorima.

Ugao za gitaru

Od trenutka kada su izlili temelje do useljenja prošlo je rekordnih godinu i po. No, kako je sve počelo?

– Moja supruga uvijek nešto gleda po PIK-u…(smijeh), pa je tu našla i plac. Sjećam se da je bio sunčan i lijep dan kad smo došli da ga obiđemo, bila je jesen, mir i tišina, čuo se samo cvrkut ptica. Olakšavajuća okolnost bila je ta što je plac već imao sve dozvole za izgradnju. I kupili smo ga. Tada smo mislili: kupit ćemo plac, pa ćemo kuću praviti kada budemo mogli. Ali, eto, još jednom sam svjedočio onom vjerovanju da nafaka dođe kad počneš graditi kuću i kad dobiješ prvo žensko dijete. Tako kažu stari ljudi. I zaista je tako, jer nije bilo šanse da sve ovo napravimo po toj mojoj računici. Ali, dragi Bog otvori vrata odakle se i ne nadaš. I sve smo završili bez ikakvih opterećenja – priča nam Eldin dok hvalimo način na koji su sparili boje u dnevnom boravku i trpezariji, divimo se pogledu s terase i biramo najbolje uglove kuće za fotografiranje. Naravno, pogled nam se zaustavlja na Eldinovoj gitari, koja je počasno mjesto dobila u jednom uglu dnevnog boravka.

– Moram priznati da smo bili nestrpljivi kad ćemo useliti. Ima jedan dio u mevludu koji kaže: “Sve što želim hoću dočekati, samo valja nekoliko pričekati”. Tako smo i mi maštali o tome kako bismo voljeli imati svoju kuću, pa kad bismo imali ovo, kako bismo je uredili… Ali, jedan tren prođe i sve dragi Bog da. Imao sam baš dobru ekipu majstora. Ne znam kako da kažem, a da ne zvučim prepotentno, majstori su došli s poštovanjem. Nastojali su da sve urade kako treba, govoreći: “Znamo, kod tebe će dolaziti puno svijeta, pa nam je i to reklama”. I studio mi je tu u kući i obično sam u njemu poslijepodne. Asja ima svoju sobu i ima još soba koje čekaju da neko dođe u njih, ako Bog da – uz osmijeh će Eldin.

Poučen ranijim iskustvom, Eldin i Suzana bi voljeli svoju privatnost sačuvati za sebe. Saglasni su u mišljenju da sreću treba sačuvati. No, zbog ranijih dobrih odnosa s našim magazinom, odlučio nas je ugostiti. Zahvalnost je obostrana.

– Kad si me zvala da ovo radimo, bilo je dvoumljenja, jer sam kroz čivot naučio da ima ljudi koji vole da vide tuđu sreću, ali u posljednje vrijeme mnogo je više onih koji to ne vole. Zbog toga ne mogu svoju sreću naći. Po meni, jedna od najljepših definicija sreće kaže: “Sreća je kad je čovjek sretan u sreći drugih”. Kad ljude oko sebe vidi da su sretni i kad drugima žele isto što i sebi. A, ako žele drugima više sreće nego sebi, onda je to još jedna nadogradnja. Mi svoju sreću i ovaj lijepi hal koji imamo, gradimo na tome, da nam je sreća svakoga bitna i draga i da se puno radujemo svačijem uspjehu. Da se radujem uspjehu kolega, prijatelja, komšija. Jer, kad se radujete tuđoj sreći, sve vam se recipročno vraća.

A čovjek, tokom života, boluje od raznih bolesti. I ja sam bolovao od bolesti ljubomore, zavisti…Davno… kad neko izađe prije mene da pjeva, pa dobije ovacije, a ja ne dobijem ništa, bude mi krivo. A to je put kako ne treba da se osjeća. Kad sam to okrenuo u srcu i kad sam se počeo radovati uspjehu kolega, kad mi je bilo drago što je moj prijatelj objavio dobru pjesmu, kad napuni koncertnu salu, kad vidim da ga ljudi vole, onda se to i meni počelo vraćati i još puno više. I što se više radujem tuđem uspjehu, to se sve više vraća. To je jedan od recepata za lijep i dobar život. Volio bih da svoju intimu sačuvam za sebe, ali vi ste uvijek bili uz mene i kada je bilo teško i kada je bilo lako, pa nemam ni obraza da kažem: “Ne mogu”. Zaista cijenim što ste stali uz mene kad mi je bilo najteže.

Potočić s ribicama

Poznajemo se dugo… Pokušavam se prisjetiti našeg prvog intervjua. One koji Eldina znaju uvijek je fascinirala njegova smirenost, strpljenje… isto tako djeluje na ljude oko sebe. Sjećate li se one naše trke s početka priče? Nestala je u sekundi. Razgovarajući s njim i Suzanom podsjećamo se na ono što je jedino važno u životu svakog od nas: porodica i djeca.

– Gledam da mi muzika nikad ne bude na prvom mjestu, nego porodica i ovaj naš rahatluk. Tek kad odem negdje daleko, na nekoliko dana, shvatim čemu se vraćam i šta sam ostavio iza sebe. Sad gledam da sve to što prije završim, kako bih se prije vratio kući. Rastanci bi s vremenom trebali biti lakši, ali meni postaju teži. Suzana i ja nastojimo što kvalitetnije iskorisiti vrijeme s Asjom. Ljudi danas brzo žive, djeca brzo odrastaju, a roditelji često ne znaju ni kad ni kako su djeca izrasla u zrele ljude. Nažalost, najmlađi danas mnogo vremena provode uz crtane i uz internet, a mi to svodimo na najmanju moguću mjeru. Puno je ljepše da izađemo i prošetamo, blizu su nam Faletići, blizu nam je i Trebević. Posao mi dozvoljava da imam slobodnog vremena i da ga mogu iskoristiti na pravi način. Još nismo sredili baštu, pa da tu možemo provoditi vrijeme, ali ćemo i to uskoro završiti. Obećao sam Asji da ću joj napraviti jedan potočić i da ću joj tu staviti ribice. Voli puno životinje, cuke i mace, kao i svako dijete.

Asja je zdrava i slatka djevojčica. Velikodušno nam je pokazala svoje igračke, dok joj je u isto vrijeme pažnju skretao blic fotoaparata. Eldin i Suazana kažu da je mirna i da nisu imali tegoba kada je u pitanju rast zubića ili stomačni grčevi.

– Kažu da je ovo doba u odrastanju djeteta najinteresantnije, kada počinje pričati, kad prohoda i kada je sve zanima. Zbog nje sam naučio više biti odgovoran prema ljudima. Kako se Asja rodila, još sam odgovorniji i više pazim da nekome ne učinim nažao. Kad je čovjek sam na svijetu, pa nekome našteti na bilo koji način, dragi Bog će to njemu vratiti. Ali teško je ako ti vrati na onome ko ti je najmiliji. Zato sam postao još oprezniji – kaže Eldin, dok odgovara na naše pitanje o tome kakvim vrijednostima uči Asju.

– Prije, kad bismo pitali ljude kad treba početi s odgojem djece, oni bi rekli 20 godina prije njihovog rođenja. Tako da i otac i majka moraju biti primjer. Dijete sebi traži uzora, a ako ga ne nađe u ocu i majci, dijete će uzora tražiti u nekom drugom. A u doba u kojem živimo, kada mediji nameću uzore, vrlo često pogrešne, dijete se povede za nekim ko mu se u tom trenutku nudi i ko mu se učini interesantnim. Mi se trudimo da imamo obraza da joj nešto kažemo, a da smo i sami takvi.

Eldin je nedavno svoju publiku obradovao novom baladom “Biser”, čiji stihovi i poruka nikoga nisu ostavaili ravnodušnim, a neke su čak i rasplakali. Eldin je, naime, pjevao o roditeljima koji se razilaze, a u svemu tome najviše trpe njihova djeca. U pjesmi ih naziva biserima.

– Reakcije na pjesmu su kao ni za jednu do sada. Sudeći prema posjetama na mojoj YouTube stranici, za tri dana je bilo gotovo pola miliona posjeta i deseci hiljada lajkova, stotine komentara. Nikad mi se još nije desilo da za pjesmu nisam doživio nijedan negativan komentar. Ipak, uprkos statistici, pobjeda ove pjesme bi bila, ne da napuni neku koncertnu dvoranu, nego da nekoga ko planira da donese tešku odluku u životu, natjera da ono svoje JA pokuša gurnuti ustranu i da ta odluka ode u nekom ljepšem pravcu, baš zbog tih bisera koji ostaju iza nas. Bog nam je dao te bisere na poklon, to su djeca i naša je dužnost da ih čuvamo. A puno je lakše i ljepše kada dijete raste u porodičnoj harmoniji, uz istovremenu pažnju oba roditelja. Zato kažem, kada bi ova pjesma barem jednog čovjeka, koji kani donijeti tu tešku životnu odluku, nagnala na razmišljanje, da svoje JA malo stavi ustranu, ona je ostvarila svoj cilj.

Na pisanje ovih stihova podstakla ga je porazna statistika o sve većem broju razvoda u našoj zemlji.

– Druga strofa u pjesmi kaže: “Nit’ me nebo dotakne kad me ponese, nit’ me u očaj baci kada potonem. TVOJE riječi su mi lijek i za suze i za smijeh”. Život je kao sinusoida kod svakog od nas. Čovjek nekad krene s uspjehom, pa dođe na vrh, a onda uslijede teški trenuci. Najbitnije je očuvati jednu konstantu u toj sinusoidi. Ne u smislu da budete flegman, nego da pronađete sreću u svemu što se dešava – poručuje nam Eldin. Trebali bismo ga poslušati…

Koncert u Sarajevu

– Nikad nemam neke dugoročne planove, nego radim po osjećaju. Muzika nije na prvom mjestu u mom životu. Kad osjetim da trebam nešto uraditi i da trebam nešto lijepo i kvalitetno ponuditi publici, onda to učinim. Imam od 50 do 60 koncerata godišnje. Žao mi je što je 95 posto koncerata izvan BiH, volio bih da to promijenim. Možda će ova godina otvoriti neka vrata koja su mi se činila nemogućim, kao, naprimjer, jedan veliki koncert u Sarajevu. Mnogo ljudi me pita za taj koncert. Bilo bi to veliko zadovoljstvo za mene. Nije mi važno u kojem prostoru bih pjevao, ni hoće li biti puno, samo bih volio da ljudi s mog koncerta kući odu s novim shvatanjem i pogledom na život, drugačijim razmišljanjem. Kad bi jednog čovjeka moje pjesme nagnale na razmišljanje u životu, bio bih sretan. To je moja pobjeda. Koncerti budu i prođu, a ove stvari su važne – kaže nam Eldin.