Studenti su zapitkivali svog profesora zašto nikad nije imao suprugu. “Vi ste tako mudri i iskreni. Svi vas poštuju, žele da vas oponašaju i slijede. Ali ipak, sve nas jako zanima jedna stvar, zašto se još uvijek niste oženili?“ Profesor, zatečen ovim pitanjem, u početku se stišao, ali ubrzo je počeo da se otvara.
– Vidite, ja sam uvijek tražio savršenu ženu – uzvratio je.
– U tom traženju, proputovao sam mnogo zemalja. Jednom sam volio jednu prelijepu djevojku. Bila je nevjerovatno, nevjerovatno lijepa. Nijedan muškarac nije mogao da odoli njenoj ljepoti. Ali nažalost, njena duša nije imala takvu ljepotu, pa smo se nakon izvjesnog vremena i razišli – nastavio je profesor.
– Poslije toga sam sreo još jednu mladu djevojku. Ona je bila i lijepa i pametna i obrazovana. Ali nažalost, karakteri su nam bili potpuno različiti i morali smo prekinuti našu vezu. Vidio sam od tada mnogo predivnih žena, ali ja sam još uvijek tragao za onom svojom savršenom – zbunio je studente ovakvim odgovorom.
– I šta se dogodilo, zar niste nikada sreli takvu? – upitali su ga ponovo.
– Jesam. Sreo sam je! Jednog dana pojavila se baš takva: savršena žena – pametna, lijepa, očaravajuća, produhovljena, elegantna, dobra…prostim riječima savršenstvo – rekao je profesor.
– I tada ste se oženili?! – oduševljeno i nestrpljivo upitaše studenti.
– Ne! Na moje veliko razočarenje, ispostavilo se da ona traži savršenog muškarca. Mnogi traže savršenstvo kod drugih, ali ne rade na svom savršenstvu – zaključio je on.