Pokušaj urušavanja države: Zašto je Dodiku u interesu odlazak stranih sudija

Ili odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ili će država biti blokirana. Posljednja je to u nizu prijetnji političkih opcija iz entiteta RS, predvođenih Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kojim nastoje urušiti ustavni poredak BiH zasnovan na Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Političke strukture iz entiteta RS insistiraju na usvajanju zakona o Ustavnom sudu BiH, koji bi podrazumijevao odlazak stranih sudija iz te institucije. Pri tome svjesno zanemaruju činjenicu da je status stranih sudija u Ustavnom sudu BiH ustavna kategorija, koja se ne može regulirati “običnim” zakonskim rješenjem, već iziskuje zahvate na Ustavu BiH, odnosno dvotrećinsku podršku Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Član 6. Ustava BiH, podsjećanja radi, propisuje strukturu Ustavnog suda BiH, u kojem četiri člana bira Zastupnički dom Parlamenta FBiH, dva člana Narodna skupština RS-a, dok tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava uz konsultacije sa Predsjedništvom BiH.

Dakle, uloga stranih sudija u BiH je ustavna kategorija, koju zvaničnici iz entiteta RS nastoje osporiti stavom iz istog člana Ustava, odnosno njegovom pogrešnom interpretacijom. Zvaničnici iz entiteta RS, naime, tvrde da je mandat stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH trebao prestati pet godina od prvog imenovanja, te da im se, kako tvrde, nezakonito produžava mandat bez odluke Parlamentarne skupštine BiH.

Činjenice govore suprotno. Član 6. stav (d) govori da za imenovanje sudija nakon pet godina od prvog imenovanja Parlamentarna skupština BiH može zakonom utvrditi drugačiji način izbora trojice sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.

Dakle, Parlamentarna skupština može, ali i ne mora, posebnim zakonskim rješenjem utvrditi način izbora trojice stranih sudija, odnosno može zakonom regulirati način njihovog izbora, ali ne i njihovu ulogu u Ustavnom sudu BiH. Tri strane sudije ostaju u Ustavnom sudu BiH sve dok se ne izmijeni Ustav BiH, koji propisuje tu obavezu.

Ustavni sud BiH je jedna od ključnih institucija koja je nadležna za provođenje Ustava BiH, a o opravdanosti njegove uloge svjedoče i različita tumačenja Ustava BiH, odnosno specifične interpretacije tog dokumenta u entitetu RS.

Postojanje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH je u Dejtonski sporazum inkorporirano s ciljem stvaranja svojevrsnog balansa sa takozvanim etničkim glasanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ukoliko bi etničko glasanje ostalo, a strane sudije otišle, taj balans bi bio narušen, odnosno bio bi urušen Dejtonski sporazum, te funkcionalnost države BiH.

U entitetu RS idu i korak dalje, te princip etničkog glasanja nastoje nametnuti i kao okvir za donošenje odluka u Ustavnom sudu BiH. Bez stranih sudija, te sa etničkim glasanjem koji bi podrazumijevao obavezu podrške sudija iz svih etničkih skupina, sve neustavne odluke vlasti u entitetu RS, koje su pred tom institucijom osporene u posljednjim godinama, bi dobile legitimitet, odnosno ne bi mogle biti osporene.

Sa takvim okvirom, primjera radi, posljednja odluka Ustavnog suda BiH o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu RS-a, ili ona iz 2012. godine o državnoj imovini, ne bi bila moguća, što bi seperatističkim strukturama, oličenim u Miloradu Dodiku, otvorilo dodatni prostor za stvaranje svih pretpostavki za pokušaj otcjepljenja entiteta RS.

Zvaničnici iz entiteta RS, ali i njihovi partneri iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), kao argument za svoje težnje koriste i fragment prioriteta koje je Evropska komisija navela u svom Mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji. Međutim, ti prioriteti ne podrazumijevaju neminovno i odlazak stranih sudija.

– Temeljno unaprijediti institucionalni okvir, uključujući i na ustavnom nivou, kako bi se reformirao Ustavni sud, uključujući i rješavanje pitanja međunarodnih sudija i osiguralo provođenje njegovih odluka – navodi se među prioritetima.

Rješavanje pitanja stranih sudija ne znači nužno njihov odlazak iz Ustavnog suda BiH, ali čak i da znači, to “rješavanje pitanja stranih sudija” se ni u kom slučaju ne može posmatrati odvojeno od ostalih prioriteta Evropske komisije.

Tako se, između ostalog, nameće obaveza uvođenja klauzule o zamjeni kako bi se državi nakon pristupanja omogućilo privremeno ostvarivanje nadležnosti drugih nivoa vlasti radi sprječavanja i otklanjanja povreda prava Evropske unije, zatim uspostavljanje pravosudnog tijela kojem bi bilo povjereno osiguravanje dosljednog tumačenja prava u cijeloj BiH, odnosno formiranja vrhovnog suda BiH kojem se protive stranke iz entiteta RS, te uklanjanje prava veta u procesu donošenja odluka.

S tim u vezi, jedino cjelokupna ustavna reforma, a ne parcijalna, stvara pretpostavke da BiH pređe iz takozvane “dejtonske” u “briselsku fazu”, odnosno stvara pretpostavke za potpuno funkcionalnu državu. Eliminiranje jedne ustavne odredbe, poput stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, a zadržavanje etničkog veta u praksi bi značilo širom otvoren prostor za potpuno opstruiranje bilo kakvog napretka, pa čak i funkcioniranja države.

Izvor: Faktor