“Ramiz Delalić Ćelo bio je ikona rata, pa su se pojavili strahovi u Sarajevu da postoji služba koja ubija oslobodioce ratnog Sarajeva koji su počinili zločine nad Srbima i Hrvatima za vrijeme rata, pa se to htjelo zataškati”
Piše: SENAD. AVDIĆ
Ovako je Fahrudin Radončić u oktobru 2016.godine na sudu u Prišitini, svjedočeći u procesu protiv Nasera Keljmendijagovorio o Ramizu Delaliću. Tužilaštvo u Prištini, da podsjetimo, tereti Kelmendija da je kao pripadnik “zločinačke organizacije”, kojoj je pripadao i Radončić naručio Delalićevu likvidaciju u julu 2007.godine u Sarajevu.
Tokom maratonskog, trodnevnog svjedočenja, lider SBB-a je kazao da je sa Delalićem imao korektne odnose, te da se nisu sreli od (ratne) 1993.godine.
Jedan dokument Službe državne bezbjednosti Sarajevo iz te, 1993.godine., koji je bio korišten i na suđenju u Haagu nekadašnjem komandantu Armije BiH Seferu Haliloviću, pokazuje da odnosi Radončića i Delalića nisu nimalo bili “korektni”. Naprotiv!
U dokumentu kojim raspolaže “SB” sačinjen je stenogram razgovora koje je 6.novemba 1993. godine Enver Mujezinović, načelnik sektora SDB-a Sarajevo obavio sa Fahrudinom Radončićem, tada već bivšim šefom kabineta smijenjenog komandanta Sefera Halilovića.
Da bi se bolje razumio kontekst u kojem je razgovor vođen, podsjetit ćemo da je desetak dana ranije u Sarajevu provedena vojno-policijska operacija “Trebević” protiv “odmetnutih komandanata” Armije BiH Mušana Topalovića Cace i Ramiza Delalića Ćele. Topalović je pod nerazjašnjenim okolnostima u toj akciji ubijen, a Delalić je nakon predaje završio u zatvoru. Nakon toga smijenjen je Sefer Halilović za kojeg se tvrdilo da je kontriolirao “odmetnute komandante”, pa čak i da je pripremao vojni puč. Haliloviću je tada odeđen kućni pritvor, saslušavan je u sigurnosnim službama, a sa njim i njegovi saradnici. Fahrudin Radončić je bio jedan od najbližih Halilovićevih suradnika.
DELALIĆEVE PERFIDNE UCJENE SVASTIKE I SUPRUGE
Enver Mujezinović, šef SDB Sarajeva, u prilično opuštenom razgovoru, koje nekad izgleda kao prijateljsko ćaskanje, traži od Radončića da se prisjeti jednog susreta u kabinetu Sefera Halililovića, na kojem su pored njih dvojice prisustvovali Ramiz Delalić Ćelo i “još jedan, četvrti čovjek”. Tada se razgovaralo, prema Mujezinovićevim informacijama, “o tenzijama između MUP-a i Vojske”. Mujezinović dalje podsjeća Radončića:
“Tada je Sefer njemu rekao “ti pripazi, ali mi imamo plan za prevazilaženje”, U jednom trenutku se tebi obratio i pitao: “hoćemo li mu pokazati, ili reći za plan“.
(Riječ je, vjerovatno, o tajnom planu Armije BiH u eventualnom konfrontiranju sa MUP-om)
Fahrudin Radončić, koji očito sumnja da je sadržaj razgovora u Halilovićevom kabinetu Mujezinoviću, odnosno SDB-u “provalio” Ramiz Delalić, ne može sjetiti tog susreta jer je, kako kaže “Ćelo dolazio (u Halilovićev kabinet, op.SB) dva puta nedjeljno”.
Radončić nakon toga otkriva Mujezinoviću kako “ima jedna sveta stvar u kabinetu”, pa nastavlja:
“Ja, evo, recimo imam lični animozitet prema Ćeli Delaliću. Mogu ti reći, ali neozbiljno bi bilo da ga pričam…Žena sa kojom ja živim, njen brat je prije 18 mjeseci, 15.maja, zarobljen od četnika. Ćelo je, recimo, natjerao njenu sestru, ili i nju čak, to da, prije nego što je postojao Fahrudin Radončić, na bazi perfidne ucjene. “Neka dođe jedna da legne, brat će vam biti izvučen”.
Potom se Radončić obraća Mujezinoviću riječima: “Zamisli da ja budem među četnicima i da moja sestra mora leći s tobom da bi mi ti, tobože, pomogao”. Ja prema njemu gajim taj… (animozitet). Zato te pitam namjerno je li to taj čovjek? Ja nisam siguran da taj čovjek govori istinu, jer ja bih se sjetio tog detalja“.
“DELALIĆ OTIMA OD NARODA, ON JE KRIMINALAC”
U daljem toku razgovora Enver Mujezinović pita Radončića šta zna o hapšenju i mučenju hodže Muhameda Tabaka koje su u septembru 1993.godine, navodno po nalogu Sefera Halilovića izveli pripadnici jedinice Ramiza Delalića u Jablanici. Budući da je hodža Tabak bio važna karika u logističkom lancu Armije BiH (čovjek od povjerenja Halida i Hasana Čengića) za taj slučaj se zainteresirao bošnjački državni vrh, pa i Služba državne bezbjenosti.
Radončić odgovara da je o tome tek kasnije saznao od Sefera, te kaže da je u Halilovićevom kabinetu održan sastanak na kome je bio i izvjesni Nihad.(Vjerovatno misli na Nihada Bojadžića, zamjenika komandanta jedinice “Zulfikar”, kojeg je Sud BiH osudio na 13 godina zatvora zbog zločina nad Hrvatima u Trusini). Radončiću nije bilo dopušteno prisustvo na tom sastanku, tokom kojeg je on razgovarao sa osobom koju zove “Džin”. Vjerovatno se radi o Izetu Jukiću, mesaru iz Vogošće, koji je bio logističar u 9. Brdskoj brigadi Armije BiH i desna ruka njenog komandanta Ramiza Delalića.
“Mene Džin pita: šta misliš o Ćeli?”, prepričavao je Radončić taj razgovor Mujezinoviću. “Ja mu kažem: to je stvar tvoje ozbiljnosti hoćeš li me denuncirati kod njega, pa da dođe ovdje da se bijemo, ili da me bije, bolje rečeno.
On je kriminalac. Jebe se meni što on krade pare od naroda, tobože za Armiju, a u stvari od jednog lopova, od njih, te pare idu kod njega”.
Eto, tako je u novembru 1993. godine Fahrudin Radončić, u službenim prostorijama SDB , Sarajevo, govorio o Ramizu Delaliću Ćeli, koje ga će skoro četvrt vijeka kasnije, na sudu u Prištini, titulirati kao “ikonu odbrane Sarajeva” i, maltene “svog prijatelja” sa kojim je imao “korektne odnose”.