Uvriježeno je mišljenje da su u Njemačkoj plaće visoke, a upravo zbog toga brojni Hrvati zadnjih pedesetak godina odlaze na rad u ovu zemlju.
No, kolike su zapravo njemačke plaće, odnosno koliko na kraju mjeseca prosječni radnik dobije, a koliko mu uzme država?
Za početak, upozorava Deutsche Welle u iscrpnom članku o ovoj temi, kada u Njemačkoj pitate ljude kolika im je mjesečna plaća, dobit ćete odgovor o bruto, a ne neto iznosu. U Hrvatskoj je običaj kazati samo neto iznos, odnosno onaj novac koji sjedne na račun. Davanja državi dobar dio Hrvata ne doživljava kao plaću.
Statistike, pak, govore da je prosječna mjesečna bruto plaća u Njemačkoj 2018. iznosila oko 2950 eura. Usporedbe radi: prosječna mjesečna bruto plaća u Hrvatskoj je u prvoj polovici ove godine iznosila je oko 916 KM ili 410 eura.
Prosječna neto plaća isplaćena zaposlenicima u Njemačkoj je, međutim, bila znatno niža, tačnije, 33 posto niža – i iznosila je 1945 eura. Iza tih više od hiljade eura razlike između bruto i neto iznosa stoje davanja državi u vidu poreza i doprinosa za razna osiguranja. Visina poreza koji se mjesečno odbija od plate pritom ovisi o poreznoj klasi zaposlenika (1-6), koja pak ovisi o tome živi li u on bračnoj zajednici, je li samohrani roditelj, radi li njegov/a suprug/a, zarađuje li jedan bračni partner znatno više, radi li više poslova…
Neto i bruto plata u Njemačkoj
Deutsche Welle je, primjera radi, izračunao neto plaću u dva slučaja: za jednog bračnog partnera koji više zarađuje od drugog, ima dvoje djece i prosječnu njemačku plaću od 2948 eura mjesečno i za samca bez djece koji ima istu toliku plaću.
Ocu ili majci dvoje djece će – nakon što mu se odbije 167 eura poreza, 215 eura (7,65 posto) doprinosa za zdravstveno osiguranje, 274 eura (9,2 posto) za mirovinsko osiguranje, 36 eura (1,25 posto) za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i 45 eura (1,525 posto) za osiguranje za njegu u starosti – na račun sjesti 2209 eura.
Osoba koja živi bez bračnog partnera i nema djece na računu, na koji joj se uplaćuje mjesečna plaća u bruto iznosu od 2948 eura, naći će samo 1944 eura jer je porez koji mora platiti puno viši. Osim toga, mora platiti i 22 eura poreza solidarnosti koji su otac ili majka dvoje djece iz prethodnog primjera oslobođeni. Ako je pritom i član/ica katoličke ili protestantske zajednice, onda će joj na račun sjesti još 40-ak eura manje.
Najbolje i najlošije plaćena zanimanja
Prosječna plaća je, međutim, apstraktni statistički podatak koji ne govori puno o tome koliko su dobro ili loše plaćeni zaposlenici u pojedinim branšama. Razlika između onih koji su na vrhu liste primanja i onih koji su na njezinom dnu je ogromna. Liječnici primarijusi zarađuju tako u prosjeku preko 120.000 eura godišnje, dakle, više od 10 tisuća eura bruto mjesečno, nešto manje menadžeri u trgovačkom i financijskom sektoru, a 30-ak tisuća eura godišnje manje liječnici specijalisti – i to bez kadrovske odgovornosti.
Oni na začelju liste žale se da jedva spajaju kraj s krajem. Na neslavnom zadnjem mjestu je pomoćno osoblje u kuhinjama koje zarađuje u prosjeku manje od 2000 eura bruto mjesečno, dok konobari i frizeri, odnosno frizerke, zarađuju tek nekoliko desetaka eura više. Među najlošije plaćenim zanimanjima su agenti u call-centrima, kuhari, pomoćno osoblje u stomatološkim ordinacijama, njegovatelji i vozači kamiona. Znatno nižu od prosječne njemačke plaće imaju i medicinske sestre s malo radnog iskustva (u javnim zdravstvenim ustanovama), kao i odgajatelji/odgajateljice u vrtićima.
Zakonski propisana minimalna nadnica
Njemačka je jedna od zemalja Europske unije sa zakonski propisanom minimalnom plaćom po satu. Ona trenutno iznosi 9,19 eura. Najvišu zakonski propisanu minimalnu satnicu ima Luksemburg (11,97 eura), a višu od Njemačke još četiri EU članice: Belgija, Irska, Nizozemska i Francuska. Najnižu minimalnu plaću po satu imaju Bugarska (1,72 eura), Latvija (2,54 eura), Rumunjska (2,68 eura), Mađarska (2,69 eura) i Hrvatska (2, 92 eura). I ovdje se, naravno, radi o bruto iznosima. Ako niste u privremenom ili stalnom radnom odnosu kao zaposlenik neke privatne tvrtke ili javne ustanove s odgovarajućim ugovorom, već radite kao honorarac, onda ćete se morati sami pobrinuti za zdravstveno i druga osiguranja te izraditi poreznu prijavu i platiti državi porez. Za to će vam najvjerojatnije biti potreban porezni savjetnik jer izrada porezne prijave nije baš lak zadatak u Njemačkoj.
(Index.hr/SB)