Asim Zulić je jedan od Bošnjaka koji je pretpio torture zarobljavanja, zatvora i premlaćivanja, odvođenja na strijeljanje ali i najveće poniženje da ga prekrste i to lično zločinac Ratko Mladić.
Nedavno je objavljen snimak na kojem se vidi kako Ratko Mladić pokrštava Aisma Zulića. Taj osjećaj bespomoćnosti i poniženja teško je opisati, ali pokazuje svu zvjersku prirodu srpskih zločinaca.
Našli smo Asima u Sarajevu, ima dva sina, jednog pravnika, a drugog studenta žurnalistike i uživa u zasluženoj penziji. Zamolili smo Asima da opiše taj događaj sa Ratkom Mladićem
– Snimak je napravljen na konferenciji za štampu kad smo bili na Jahorini u hotelu. Sjedili su Mladić, njegova kćerka i njegova supruga. Gledajte, on nije samo mene krstio, on je krstio i Kereša Nusreta i mnogo nas koji smo bili sa područja opština Igmana i Bjelašnice. On to ništa nije komentarisao, samo nas je prekrstio kad je snimala televizija . Bez komentara ikakvog on je to uradio i eto tako.
Kako ste se osjećali tada?
– Pa kako se čovjek može osjećat’ kad si nemoćan, a rade ti ono najgore što može biti na svijetu i onda možete misliti kako se osjećaš, osjećaš se poniženo. On je mene još maltretirao i na druge načine, njegova žena je govorila: „Nemoj Ratko, nemoj“. Prvo su me maltretirali pri zarobljavanju, vodili su me do mog stana zavezanih očiju. Tu sam noć prenoćio u zatvoru u jednoj kući, čitavu noć su me maltretirali ti koji su me čuvali, htjeli su da me zakolju, da mi prže džigericu, znate kako to ide da vide kakva je muslimanska džigerica. Nema šta su mi nisu radili, cijelu noć sam bio okrenut zidu, a leđima sam bio okrenut prema tim ljudima koji su zveckali noževima, pa kad ne vidiš šta ti rade iza leđa ružan je to osjećaj. Došla mi je potreba da mokrim, ali nisu mi dali. Ne sjećam se mnogih stvari koje su se desile. Kad su me uhvatili htjeli su da me strijeljaju, pitali su me kako se zovem, ja sam rekao ime i prezime, izveli su me na livadu da me odmah strijeljaju. U tih par sekundi došao je neki oficir koji je rekao:“ Stanite ljudi sačekajte nemojte ga odmah ubijati, da vidimo ko je, šta je.“
Ja sam rekao da sam predsjednik za razmjenu ratnih zarobljenika opštine Trnovo. Naši su u to vrijeme imali zarobljene njihove artiljerce i to je bila glavna prevaga da ja ostanem živ.
Da li su strijeljali nekoga tu?
-Nisu tu nikoga strijeljali, ali svašta sam preživio. Da vam pravo kažem, ne bih to poželio ni najvećem neprijatelju da preživi to što sam ja preživio.
Kako živiš danas Asime?
Gledajte, ja imam problema sa zglobovima, nervozom, konstantno imam probleme, ali nosim se s tim svojim problemima.
Zahvalili smo se Asimu na razgovoru, sretni što je našao slobodu a njegov krvnik zatvorsku kaznu. Iako, mnogo patnji i stradanja Bošnjaka-muslimana neće biti kažnjeno adekvatno ali, historija će zapamtiti ko su bili koljači a ko žrtve. Zapamtimo i mi da nam se ne ponovi…
POGLEDAJTE VIDEO:
Izvor: Saff.ba