Koliko puta ste pročitali ili čuli da neko kaže kako narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje. To će reći da su i nama u BiH taman po mjeri ovi sebičnjaci, čovjekomrsci, lašci, lopovi, nacionalističke hulje, korumpirani lupeži – čast rijetkim izuzecima – kakvi su oni koji se šepure po kabinetima vlasti.
Je li nam i narod zaista takav? Da je na vlasti, bi li se i naš obični čovjek, onaj iz komšiluka ili iza susjednog kancelarijskog stola, iz jagnjeće kože odmah presvukao u vučju?
Sve i da je vlast ogledalo naroda, mislim da se u nju regrutuju i sami prijavljuju oni koji ne pripadaju boljem dijelu generacije s kojom dijelimo ovo vrijeme i prostor. No, ono što se sigurno može zamjeriti tzv. običnom čovjeku, to je kukavičluk, lakomislena vjera da se i bez njega može postići nešto za njega, nespremnost da govori iskreno, da se protivi nepravdi, da se solidariše sa nesrećnicima iz svog okruženja, da kritikuje vlast, svoje direktore i šefove. U kafani i stanu su takvi puni teških riječi, buče i huče na razne hulje. No, tamo gdje to treba da kažu, oni nikom poniknu?
Pišem ovo jer me iznervirala nekolicina ljudi iz Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu – KCUS, što prijatelja i poznanika, što neznanaca koji su čitali moje tekstove o svojoj novoj direktorici Sebiji Izetbegović. Kažu, onako za moju informaciju, da ona nije vidjela ni stručnosti ni ljudskosti, da su dobili šeficu koju ni neprijatelju ne biste poželjeli. U bolnici je potpuni rusvaj, svako od svakoga zazire: ulizice plaze oko direktorice dok drugi pokušavaju da se pretvore u vazduh, kako ih ne bi ni primijetila.
Sa istim pikantnim informacijama su me punili i neki uposlenici bolnice koju je Bakirova supruga prije vodila, one koja nosi ime legendarnog hirurga Abdulaha Nakaša. No, neću navesti ništa od onoga što joj zamjeraju i čime ilustruju svoje porazne ocjene o njenom radu u toj instituciji. Mislim da to trebaju oni direktno da učine, da je to njihova ljudska i profesionalna dužnost, da to javnost čuje iz prve ruke…
Tako sam i odgovarao svim tim znanim i neznanim osobama: Fino, kad je već tako, zašto vi to ne iznesete u javnost? Zašto ne okupite kolege iz bolnice, ne mora to biti štrajk, pa uglas kažete istinu o “nadljudskim” sposobnostima doktorice Sebije Izetbegović?
Pa, čovječe, to je opasno! Ni dana više tamo ne bi bila naša radna knjižica. I još sijaset opravdanja iznalaze svi odreda.
A za mene vas zaboli neka stvar, je li – pitam jednako bezobrazno. Zar mislite da to za mene nije opasno, da ja neću nikad morati u bolnicu, kod te iste direktorice?
Zdravlje mi se malo stabilizovalo, pa se već tri godine nisam, nakon deset dotadašnjih odlazaka, “izležavao” u obje bolnice u koje doseže njena ruka. No, i taj će trenutak opet doći. A ljudi koje kritikujete, što ja činim bespoštedno i dosljedno, jedva čekaju priliku da vam se osvete. Čekaju, što narod kaže, da dođe Cica na kolica!
U mom kritičkom pisanju vodi me vlastiti pravdoljubivi nagon. Ne mogu da otrpim nepravdu, i to ti je. A sudbina htjela da me takvog pošalje u novinarstvo, da dobijem priliku da javno kažem ono što ljudi drugih profesija ne mogu.
Znam još takvih kolega, od kojih je većina odustala od kritičkog angažmana. Ispadamo budale – kažu. Javnost nas ostavlja na cjedilu, kad je potrebno da nam pruži podršku.
Sve je to gola istina. Voli narod da junači ljude u kojim vidi prave borce, ali ne voli da i sam bude borac. Radije se gleda sa tribina. Navija se, doduše, za kritičare i pravdoljupce, ali se zastave ne razvijaju naširoko: mogao bi neko moćan da vidi za koga navijate. A da u tome otvoreno pripomognete, to malo kome pada na pamet.
Bitku sa zlom vlašću nikad neće dobiti usamljeni strijelci, pojedinci koji, makar se zvali i novinari, kritički pišu o raznim Sebijama i Izetbegovićima. Front mora biti znatno širi. A kakvi smo, ruku na srce, nije se tome nadati, ni od onih koji su mi ponudili more pikanterija o nesposobnosti, bahatosti i poslovno-medicinskoj nekulturi pomenute doktorice, ni od mase drugih građana koji nemaju muškosti da se sami bore protiv nepravdi koje ih pogađaju u njihovom životu i radu.
Ko misli da ne spada u takve, evo, bujrum – neka o nekome ko zlo radi u njegovom okruženju napiše sve što zna. Objaviću to na ovom mjestu, pročitaće to hiljade ljudi. No, samo pod jednim uslovom: da to potpišu imenom i prezimenom, bez skrivanja pod raznim pseudonimima.
Prije svega bih volio da se na ovaj poziv jave oni koji kažu da “svašta” znaju o gospođi Izetbegović.
Related posts:
KONAČNO I TO U SENADOVOM DNEVNIKU: Glavna tužiteljica progovorila o slučaju Mahira Rakovca…
Tužilaštvo BiH pobjeglo od rješavanja političkih ubistava – bave se rješavanjem prijava kriminalnih priležnica
Šta se dešava na sjeveru Bosne? Ne priznajemo BiH, naša je država Islamska država!
Dodika očekuje hapšenje
MAJKA (22) KOJA JE UBILA TEK ROĐENOG SINA U SARAJEVU: “Nisam mu ja stegnula vrat, samo sam…”
Na Otoci Passat prošao kroz crveno svjetlo, napravio udes, pa upao u Miljacku
Sarajevo: U Pofalićima pronađeno žensko tijelo, policija istražuje da li je riječ o samoubistvu
“Pljačka sa maskom je moralnija od realityja”
SIPA uhapsila dvije osobe na Sarajevskom aerodromu
Detalji strašne nesreće na Stupu: Gledao sam kako mi ubija suprugu, BMW je tako brzo vozio da…
Powered by YARPP.
