Krajem osamdesetih godina, kada je osjetila da se sprema rat na prostorima bivše Jugoslavije, pokupila je svoje troje djece i sa jednom torbom pobjegla u Njemačku. Kako je govorila, u njoj je tada proradilo šesto čulo.
Ljiljana Petrović Buttler bila je jedna od najpoznatijih i najuspješnijih pjevačica romske muzike sa ovih prostora, koja je veliku slavu dostigla i na svjetskoj sceni.
“Majka romske duše”, kako su tokom karijere prozvali Ljiljanu, rođena je u Beogradu 14. decembra 1944. godine, u umjetničkoj porodici. Svoj prvi nastup imala je sa 12 godina, kada je zamijenila bolesnu majku.
Osim što je još kao djevojčica zakoračila na scenu i u kafanu, Ljiljana je i veoma rano postala majka.
– To je tragedija kafanskih pjevača i muzičara da djeca imaju žive oca i majku ali rastu sa babama. I moj prvi muž i ja smo djeca muzičara. Cijelu noć pjevanje, nisam mogla djecu da imam pored sebe. Tragedija je nas Cigana što mi vrlo rano sazrijevamo. Ja sam bila majka sa četrnaest godina, moj prvi muž imao je tada šesnaest. Igrala sam se s djecom žmurke po podrumima i ujutro sam išla da rodim. Od trčanja mi pukao vodenjak – ispričala je svojevremeno u intervjuu za “Vreme”.
Iako je jedno vrijeme pohađala muzičku školu, njena najveća škola, kako je i sama isticala bila je kafana.
I pored velike slave i popularnosti, više puta je na svojoj koži osjetila rasizam, o čemu je otvoreno govorila.
– Je*ali su mi majku cigansku hiljadu puta, počevši od kolega pa nadalje. Kao: “Šta ova Ciganka radi na televiziji svaki dan?” Uvijek su Cigani bili nepoštovana nacija, a mi smo sami krivi za to, mi smo to dozvolili. Mogli smo i da se kupamo i da se peremo, pokojni Tito je dao svima sapun i vodu. Ali mi smo nacija koja nema svoje zemlje i svoje države, mi volimo da lutamo i da smo prljavi i neokupani. Ja sam gradsko dijete. Ne znam da govorim ciganski, meni se Cigani smiju pošto ne znam da govorim, razumijem ali ne znam da govorim. Ja sam rođena Beograđanka. Majka mi je iz Zagreba, vučem dakle, i hrvatske korijene, a i danas imam tamo rodbinu. Otac mi je isto bio Beograđanin. Ja volim Beograd, Beograd je moj grad, rođena sam i hoću da umrem u Beogradu – rekla je u pomenutom intervjuu čuvena pjevačica.
Krajem osamdesetih godina, kada je osjetila da se sprema rat na prostorima bivše Jugoslavije, pokupila je svoje troje djece i sa jednom torbom pobjegla u Njemačku. Kako je govorila, u njoj je tada proradilo šesto čulo.
Tamo je počela da pjeva na ciganskim svadbama, kako bi preživjela i prehranila djecu, a nije se libila ni da radi najteže poslove. Čistila je kupatila u jednom hotelu, što je zabilježeno i u dokumentarnom filmu koji je o njoj snimio BBC.
– Ja sam i klozete čistila. U to ratno vrijeme bilo mi je strašno. Imala sam cilj: ili ću da pobijedim sebe i svoju želju i volju za pjesmom ili smo svi propali. I nije me bilo sramota, pošteno sam radila – pričala je Ljiljana iskreno.
Nakon godina provedenih u anonimnosti, producent i menadžer Dragi Šestićpronašao ju je u Dizeldorfu i ubedio je da snimi album za producentsku kuću u Holandiji. Ljiljanina karijera je nakon toga ponovo krenula uzlaznom putanjom – nastupala je u najboljim koncertnim dvoranama u Evropi, a govorila je da joj je to druga karijera. Prva je bila kafanska.
Nakon kratke, ali veoma teške borbe sa rakom Ljiljana Petrović Buttler preminula je u bolnici u Amsterdamu 26. aprila 2010. godine, u 66. godini života.
Izvor: Pulsonline.com