Romantična ljubav je divna i očaravajuća pojava koja može u isto vrijeme da nas čini srećnim i nesrećnim. Zašto ona postoji i koje su hipoteze o njenoj stvarnoj ulozi?
Ukoliko ljubav ima smisao, nauka ga posmatra na jedan način, dok filozofija, očekivano, ima drugačiji pogled na stvar. Profesor filozofije sa Univerziteta u Columbiji Skye C. Cleary izložio je u novom TED-Ex videu nekoliko osnovnih ideja o smislu ljubavi, koje i danas imaju svoje zagovornike.
Prva je ona Platonova, vjerovatno najbajkovitija, koja ilustruje ideju da je ljubav zapravo “ponovni pronalazak” izgubljenog dijela duše i tijela. Njemački filozof Arthur Schopenhauer bio je bliži biološkom objašnjenju koje na neki način podupire i teorija evolucije. On je smatrao da je ljubav zapravo samo okrutni trik prirode koji nas nagoni na s**s i odgoj djece.
Britanski filozof Bertrand Russell je smatrao da ljubav predstavlja bijeg iz svakodnevne usamljenosti. Prema njemu, ljubav je alat kojim ljudi pobjeđuju strah od okrutnog svijeta. Buda je smatrao da romantična ljubav nije ništa drugo osim patnje koja nas dovodi u zabludu. Kako bi se riješili patnje koju ljubav donosi, predložio je put ka nirvani koji bi nas doveo do potpunog mira i bezuslovnog saosjećanja sa svijetom.
Francuska filozofkinja Simon de Bovoar predložila je možda i najvedriju definiciju ljubavi. One je smatrala da je ljubav manifestacija želje da se povežemo sa drugom osobom sa kojom onda nalazimo životni smisao. S druge strane, de Bovoar je smatrala da preterana ljubav koja vodi ka destrukciji mora da bude zamjenjena autentičnom ljubavlju, baziranom na prijateljstvu.