RUSI U ŠOKU, AMERIKA DOBIJA IGRU? Turska i Iran potpisali sporazum koji Rusiju briše sa karte … IZDAJA I OBRT

Generali Turske i Irana potpisali su sporazum o suradnji. Načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Irana, Mohamed Husein Bagheri, kada je bio u službenom posjetu Turskoj, potpisao je sporazum sa svojim turskim kolegom, generalom Hulusijem Akarom, da prošire vojnu suradnju između ove dvije zemlje.

Međutim, prema ruskim medijima, ruska vlada je zaprepaštena od strane tajnih namjera Irana i Turske da prekinu ruski plinovod u Europu. Analitičari se pitaju zašto je ovaj šokantan zanat i kakva je uloga Amerike u ovom broju i preokreta.

Turska i Iran imaju različite stavove u vezi sa sirijskim predsjednikom Basharom Assadom, ali se njihovi interesi po pitanju Iraka podudaraju: ni Ankara ni Teheran ne žele irački Kurdistan održi referendum o neovisnosti.

Stoljećima su Perzija i Otomansko carstvo vodili žestoke ratove za pravo da osvajaju ogroman geopolitički prostor – od Kavkaza do Iraka. Iranski šahovi i turski sultani željeli su kontrolirati strateške i trgovinske putove Mezopotamije i Kavkaza. U 21. stoljeću, Ankara i Teheran odlučili se ne boriti jedni protiv drugih, ali se mirno složiti oko suradnje na područjima u kojima se njihovi interesi podudaraju.

15. kolovoza 2017. godine je šef Generalštaba oružanih snaga Irana, brigadni general Muhamed Husein Bagheri, stigao u trodnevni posjet Ankari. Ovaj je posjet bio važan jer iranski generali gotovo nikada nisu bili na službenim posjetima Ankare tijekom proteklih 25 godina.

Detalji ove posjete su koordinirani 1. ožujka 2017. godine na sastanku predsjednika Turske i Irana, Recepa Erdogana i Hasana Rohanija. Susreli su se u Islamabadu nakon 13. zasjedanja Organizacije za ekonomsku suradnju (ECO). Ovaj četverodnevni sastanak trajao je oko sat vremena u hotelu Serena. Sastanak je održan od zatvorenih vrata, ali je rečeno da predsjednici razgovaraju o mogućnosti priključivanja napora dviju zemalja u političkim, vojnim i energetskim sferama.

Kao rezultat toga, 17. kolovoza, vrh vojnih dužnosnika Turske i Irana potpisali su sporazum u Ankari kako bi proširili vojnu suradnju dviju zemalja. Sadržaj ovog dokumenta nije objavljen, ali se može pretpostaviti da je to bliska suradnja dviju zemalja u borbi protiv uobičajenih opasnosti.

Prije svega, Iran, Turska, kao i Rusija, djeluju kao armirano jamci u Siriji. Ove tri zemlje su stvorile zone deeskalacije u Siriji, dok su turski i iranski generali, tijekom razgovora u Ankari, stvorili “mapu puta” za udružene akcije, i eventualno, vojne operacije u Siriji.

Na prvi pogled, Turska i Iran imaju različite ciljeve u Siriji. Redžep Erdogan je u više navrata najavio potrebu odmah uklanjanja “krvavog režima Bashara Assada” s vlasti. Iran ima potpuno drugačiji pristup režimu u Damasku. Iran, poput Rusije, vidi Asada kao potpuno legitimnog predsjednika Sirije i čvrsto podupire njegovu vojsku.

Istodobno, Erdogan je shvatio da je moguće pregovarati s Iranom, osobito – o bolnom pitanju kurdskih pobunjenika u Siriji. Ankara je i dalje šokirana disfunkcionalnom, kako kažu Turci, odlukom Donalda Trumpa da započne isporuke teškog naoružanja sirijskim Kurdima. Sjedinjene Države više nisu Erdoganovi saveznici u pitanju Kurda. Turski čelnik morat će složeni razgovor sa šefom Pentagona, Jamesom Matisseom, koji će uskoro posjetiti Tursku.

Teheran i Ankara imaju slične interese kada su u pitanju Kurdi. Iran i Turska su dom velike kurdske zajednice koja bi dugoročno htjela stvoriti veći Kurdistan uz pomoć teritorija Irana, Turske, Sirije i Iraka. To je ono što Turska i Iran ne mogu tolerirati.

Osim toga, te dvije zemlje zainteresirane su za suradnju u vađenju i transportu nafte i plina. Jedan od najznačajnijih ishoda ovog sastanka predsjednika Turske i Irana u Islamabadu bio je sporazum o sudjelovanju Ankare u razvoju naftnih i plinskih polja u Iranu.

Dana 15. kolovoza 2017. ruske, turske i iranske tvrtke potpisale su sporazum o zajedničkom razvoju iranskog naftnog i plinskog polja. Trošak ovog ugovora procjenjuje se na sedam milijardi dolara. Konzorcij je stvoren za razvoj četiri mjesta u Iranu, čija dnevna proizvodnja iznosi 100.000 barela. Stručnjaci procjenjuju rezervu ovih mjesta na 10 milijardi barela nafte i 75 milijardi kubičnih metara plina.

Konzorcij također namjerava započeti s razvojem polja nafte i plina u drugim regijama Irana. Stručnjaci ističu kako razvoj i izvlačenje prirodnog plina iz iranskog polja može opskrbiti Tursku prirodnim plinom više od 150 godina, što dovodi u pitanje budućnost isporuke ruskog plina Turskoj. Također se dogodilo da je Iran konkurent Gazproma na turskom tržištu.

Prije svega, Turska je odlučna postati središte izvoza nafte i plina iz Kaspijskog mora, Srednje Azije i Bliskog istoka na europsko tržište. Zbog toga se Erdogan nada da će uvjeriti Iran da izgradi plinovod na njihovom teritoriju koji će omogućiti Turkmenistanu, Uzbekistanu i Kazahstanu izvoziti njihov prirodni plin u Europu preko Turske, zaobilazeći Rusiju.

Turski predsjednik Redžep Erdogan igra složenu geopolitičku igru.

Turska treba Irana da se suprotstavi prijetnji kurdskog separatizma, a drugo, da se od Rusije prebaci u Iran u pogledu uvoza prirodnog plina. Zbog toga se vjerojatno ne slaže s Erdoganovim planovima da postupno uklone Gazprom s europskog tržišta.

Kao što Erdogan upravo sada vidi, on je igrao skrivenu igru, vrlo vjerojatno s Washingtonom iza scene, da razbije kralježnicu Rusije. Cijeli rat u Siriji zapravo se vodi na putu plinovoda u Europu, što bi trajno smanjilo ulazak Rusije na europsko tržište. Jasno je da će ruski tim biti potpuno razbijen, kao i ekonomski i vojno.

Za verolomnost Erdogana nitko nije sumnjao ali još nema potpuno jasnih signala iz kojih razloga Iran kreće protiv Rusije kada je potpuno jasno da će odmah poslije slamanja Rusije Iran biti zbrisan s lica Zemlje.

Webtribune.rs