OZBILJNOST ILI LEŽERNOST - ŠTO NAM DONOSI VIŠE SREĆE? - Sarajevograd.CLICK

Mislim da bi nam svima bilo ljepše i lakše da si kao nacija dopustimo da budemo – malo manje ozbiljni i češće opušteni.

U proteklom tjednu sam četiri dana provela kod sestrične Tamare u Amsterdamu. Ona ovdje živi već godinama sa suprugom koji je Nizozemac i osmogodišnjom kćerkicom Vidom. Stoga ovo tjednu kolumnu pišem sjedeći za laptopom, uz sok od naranče, u jednom tipičnom nizozemskom coffee&snack baru u kojem se, čim uđeš, osjećaš kao kod kuće: drveni pod, drveni stolovi, udobno sjedenje, neobavezni (uvijek malo pohabani) ukrasi, stari sat na zidu, svježe poljsko cvijeće u vazi.., piše Sanja Plavljanić-Širola za portal Živim.hr.

Nepretencioznost

Uvijek volim na takvim putovanjima uroniti u svakodnevicu drugačije kulture, osjetiti kako oni žive i kako si kreiraju svijet. Pogotovo je zgodno što, boraveći kod sestrične, upoznajem taj život i ‘iznutra’ – školu u koju ide Vida, njene školske prijateljice i njihove roditelje, dječje slobodne aktivnosti. Primjerice, bile smo s Vidom na jahanju i na trčanju maratona.

Dok kroz sve ove dane uživam u upijanju zaista ugodne, tople i razigrane atmosfere Amsterdama, pokušavam dokučiti koje su to najveće razlike između Hrvatske i Nizozemske.

Ono što mi prvo upada u oči je njihova nepretencioznost, baš u svemu. Žene su odjevene lijepo, ali potpuno ležerno, prozračno, s pokojim detaljem. Kosa raspuštena ili skupljena u neobaveznu punđu. S obzirom na to da se svi stalno voze na biciklima, naravno da je praktičnost jedan od važnih kriterija pri odabiru odjeće. A čim je ovih dana granulo sunce, svi su odmah odjenuli kratke hlače i ljetne haljine te uživaju u suncu na svakom koraku. Interijeri kafića, restorana, dućana i stanova odašilju istu poruku: prvenstveno ugodnost za oko i dušu. Sve je skladno, ali neobavezno, nigdje nema ni tračka pretjerivanju, pompoznosti ili pak dizajna koji je sam sebi svrha. Ljudi doslovno svih dobi i zanimanja se svakodnevno voze na biciklima, čak i u odijelima, čak i po kiši, a grad je potpuno prilagođen tom biciklističkom prometu.

Na biciklima se vozi sve – cvijeće , voće, psi… Roditelji djecu stave straga na svoj bicikl, ili pak, ako je djece više, u posebne kutije na kotačima, koje su pričvršćene s prednje strane bicikla (u njih stane i po četvero djece). Jučer mi je posebno simpatičan bio jedan par koji se vozio (svatko na svom biciklu) čitavo vrijeme se držeći za ruke. I još dvije stvari u vezi bicikla: puno ih se (bez problema) vozi u japankama i baš nitko (osim jako male djece) ne nosi kacigu. Zamaramo se nevažnim

Općenito, mame su ovdje (za naše pojmove) iznenađujuće cool u vezi svoje djece – dopuštaju im da se kupaju u kanalima (kaže Tamara da se nitko još nije razbolio), u gradskim fontanama, ne trče za njima da ih odmah obrišu i presvuku ako su mokri, dopuštaju im da puno toga rade sami…

Također, ovdje ima jako puno parkova i igrališta za djecu i puno organiziranih aktivnosti. Tamara mi priča da je pred nekoliko godina provedeno istraživanje o tome koliko se sretno djeca osjećaju u svim zemljama Europe i utvrdili su da su upravo nizozemska djeca najsretnija. Čini mi se da kod nas u Hrvatskoj postoji neka generalna predodžba o tome da su zapadnjaci hladni i rezervirani, no tome zaista nije tako. Evo – u kratko vrijeme ovdje, bili smo dva puta pozvani na roštilj (jednom od susjeda, jednom od prijatelja) i svi ljudi s kojima sam se srela bili su izuzetno prijazni i gostoljubivi!

Gledajući iz ove perspektive, izgleda mi se da se previše zamaramo nevažnim. Kao da stalno mislimo da moramo biti ‘jako ozbiljni’ kako bi bili vrijedni, da moramo biti savršeni kako bi bili cijenjeni i da moramo sve kontrolirati kako bi bili sigurni. Kao da stalno nekome nešto moramo dokazivati i pokazivati. Pa se tako žene često opterećuju potrebom da savršeno izgledaju, majke previše strepe nad svojom djecom, političari nisu čuli za riječ ‘osmjeh’, a mnogi direktori upravljaju pomoću mrzovolje.

Naravno, nije uvijek i u svemu tako, ali mislim da bi nam svima bilo ljepše i lakše da si kao nacija dopustimo da budemo – malo manje ozbiljni i češće opušteni. I zato, ako se i vama dogodi da osjetite kako morate nekome ili nečemu dokazati koliko ste važni, savršeni, ozbiljni, vrijedni… zastanite i umjesto toga odlučite naprosto – uživati u danu koji predstoji!

A ja ću vam evo, donijeti sa sobom malo tog daška ležernosti iz Amsterdama – u koferu i u duši!

(Hayat/Foto: Ilustracija)