‘Rusi su imali zapovijed da zauzmu grad i čekaju daljnja naređenja. No nisu imali naredbe o tome što da rade u slučaju poraza‘

 

 

S kalašnjikovom koji mu visi preko ramena, šef pogrebnog ureda u gradu Voznesensku, Mihajlo Sokurenko, proveo je utorak vozeći kroz polja i šume, sakupljajući tijela mrtvih ruskih vojnika i prevozeći ih u kamion-hladnjaču pretrpanu ruskim tijelima – žrtvama jednog od najžešćih poraza koje su snage predsjednika Putina doživjele od početka invazije na Ukrajinu, piše The Wall Street Journal.

 

Brzo rusko napredovanje preko tog strateški važnog južnog grada od kojih 35.000 stanovnika, koji je prolaz prema ukrajinskoj nuklearnoj elektrani i put za napad na Odesu s leđa, pokazalo bi ruske vojne sposobnosti i prekinulo ukrajinske komunikacijske linije.

 

No umjesto toga, dvodnevna bitka za Voznesensk, čiji detalji tek sada izlaze na vidjelo, okrenula se protiv Rusa. Sudeći prema uništenom i napuštenom oružju i opremi, ukrajinske snage, koje se sastoje od lokalnih dobrovoljaca i profesionalnih vojnika, eliminirale su 2. i 3. ožujka veći dio taktičke grupe ruskog bataljuna.

 

Otpor ukrajinskih branitelja prema puno bolje opremljenom neprijatelju, u gradu u kojem se pretežno govori ruski jezik, bio je tako uspješan dijelom i zbog široke podrške stanovništva. A upravo to je i glavni razlog zašto ruska invazija diljem zemlje nije uspjela postići svoje glavne ciljeve. Ukrajina je u srijedu priopćila da pokreće protuofenzivu na nekoliko fronti.

 

‘Svi su se ujedinili protiv zajedničkog neprijatelja’, kaže 32-godišnji gradonačelnik Voznesenska, Jevheni Veličko, bivši građevinski poduzetnik koji se sada prometnuo u vojnog zapovjednika pa sada, kao i mnogi drugi lokalni dužnosnici, uokolo hoda s puškom. ‘Mi branimo našu zemlju. Mi smo kod svoje kuće.’

 

Ruska vojska kaže kako se ofenziva u Ukrajini razvija prema planu. Moskva nije objavila najnoviji broj žrtava otkako je 2. ožujka, prije bitke za Voznesensk, priznala da ima 498 poginulih.Oni Rusi koji su preživjeli bitku, ostavili su iza sebe između više od 30 tenkova, razna borbena vozila, višecijevne bacače raketa i kamione, kao i oboreni jurišni helikopter Mi-24, objavili su ukrajinski dužnosnici u gradu. Ostaci helikoptera i neki dijelovi izgorjelog ruskog oklopnjaka još su u utorak bili razbacani oko Voznesenska.

 

Ruske snage povukle su se više od 65 km prema jugoistoku, gdje su ih ostale ukrajinske jedinice nastavile tući. Neki su se razbježali u obližnje šume, a lokalni su dužnosnici kazali kako je zarobljeno 10 ruskih vojnika.

 

‘Mi protiv njih nismo imali niti jedan jedini tenk, samo raketni bacač granata, projektile Javelin i nešto artiljerije’, kaže Vadim Dombrovski, zapovjednik ukrajinske posebne izviđačke jedinice i sâm stanovnik Voznesenska. ‘Rusi nisu očekivali ovako jak otpor. To ih je iznenadilo. Da su zauzeli Voznesensk, odsjekli bi čitav jug Ukrajine.’

 

Ukrajinski zapovjednici procjenjuju da je u bitci poginulo oko stotinu Rusa, uključujući i one čija su tijela pokupile ruske snage tijekom povlačenja ili su izgorjeli u karboniziranim vozilima. Od utorka se 11 mrtvih ruskih vojnika nalazi u željezničkom vagonu koji je pretvoren u mrtvačnicu, dok traje potraga za ostalim tijelima u okolnim šumama. Neke su sahranili mještani.

 

‘Ponekad poželim da sva ta tijela mogu staviti na avion i poslati ih u Moskvu, kako bi ondje shvatili što se događa’, kaže pogrebnik Sokurenko dok danas već peti ruski leš stavlja u plavu vreću, a potom i u svoje vozilo s oznakom ‘Cargo 200’ – što je stari sovjetski izraz za one ubijene u akciji. Prati ga ukrajinski vojni ekspert za eksplozive jer su pod neke leševe postavljene mine.

 

Tijekom bitke za Voznesensk, poginulo je 10 ukrajinskih civila, te još dvoje koji su kasnije nagazili na minu, kazali su lokalni dužnosnici. Ukrajina ne otkriva svoje vojne gubitke. No bilo je žrtava, najviše među dobrovoljcima teritorijalne obrane, kažu mještani.

 

Ruska operacija zauzimanja Voznesenska, koji leži oko 32 km od Južne ukrajinske nuklearne elektrane, bila je ambiciozna i dobro opremljena. Počela je kad su ruske snage prošle preko Krima, poluotoka koje je Rusija uzela Ukrajini u aneksiji 2014. godine, te se nastavila prema sjeveru kako bi zauzeli glavni grad regije Herson 1. ožujka. Stigli su do ruba Mikolajiva, posljednjeg velikog grada prije Odese, glavne ukrajinske luke.

 

Oko 88 km sjeverno od Mikolajiva, Voznesensk je ponudio alternativni prijelaz preko rijeke Bug na jugu i pristup glavnoj cesti koja povezuje Odesu s ostatkom Ukrajine. Ruske su snage žurile prema gradu, u isto vrijeme napredujući prema sjeveroistoku kako bi osvojili grad Energodar, gdje se nalazi još jedna velika nuklearna elektrana.

 

Da je Voznesensk pao, obrana elektrane bila bi gotovo nemoguća, kažu vojni izvori.

 

Gradonačelnik Veličko je u suradnji s lokalnim gospodarstvenicima otkopao obale rijeke Mertvovod koja teče kroz grad tako da oklopna vozila ne bi mogla preko nje prijeći. Također je vlasnike kamenoloma i građevinskih tvrtki zamolio da blokiraju većinu ulica kako bi rusku kolonu usmjerili gdje će ih biti lakše pogoditi topništvom.

 

Prije dolaska ruskih snaga, vojni su inženjeri digli u zrak most preko Mertvovoda i željeznički most na rubu grada. Ruse su u i oko Voznesenska čekali pripadnici ukrajinske regularne vojske i pripadnici Teritorijalne obrane, koju je Ukrajina uspostavila u siječnju novačenjem i naoružavanjem dobrovoljaca. Lokalni svjedoci, dužnosnici i ukrajinski sudionici borbi ispričali su što se tamo događalo.

 

 

Udari projektila

 

Ruski napad započeo je raketnim napadima i granatiranjem koji su pogodili središte Voznesenska, uništivši lokalni bazen i oštetivši nebodere. Helikopterima je izvršen desant ruskih zračno-jurišnih trupa na šumoviti dio jugozapadno od Voznesenska, dok je oklopna kolona vozila nadirala s jugoistoka. Veličko je rekao da je osoba iz okolice koja je surađivala s Rusima, svojim Hyundai SUV-em, pokazala ruskoj koloni put preko sporednih cesta.

 

Ukrajinski časnici procjenjuju da je u napadu sudjelovalo oko 400 ruskih vojnika. Broj bi bio veći da te snage – uglavnom iz 126. mornaričke pješačke brigade sa sjedištem u Perevalnom na Krimu, kako pokazuju zaplijenjeni dokumenti – nisu tijekom puta teško granatirane.

 

Natalia Horčuk, 25-godišnja majka troje djece, rekla je da su se ruski vojnici pojavili u njenom vrtu u selu Rakove u općini Voznesensk 2. ožujka. Rekli su njoj i susjedima da odu zbog vlastite sigurnosti i parkirali četiri tenka i borbena vozila između kuća. ‘Imaš li kamo otići?’, prisjetila se da su je pitali. ‘Ovo mjesto će biti jako pogođeno.’

 

‘Možemo se sakriti u podrumu’, odgovorila je.

 

‘Podrum ti neće pomoći’, rekli su joj. Nakon toga su ona i njezina obitelj pobjegli, kao i većina susjeda.

 

Ruski je napad počeo granatiranjem.

 

Izvan mjesta Rakove, Volodimir Kičuk, čuvar obližnje plantaže oraha, probudio se i ugledao ruske padobrance u svojoj kućici. Uzeli su mu telefon i natjerali ga da legne na tlo, kaže njegova žena Hana. ‘Kad su vidjeli da nema ništa za ukrasti, rekli su mu: ‘Možeš ustati kad mi odemo.’ Do kraja dana, par je pobjegao iz sela.

 

Ruski su vojnici zauzeli neke kuće u selu i napravili snajperska gnijezda na krovovima. Tražili su vreće koje bi napunili zemljom za dodatnu obranu, zapalili su sijeno kako bi stvorili dimnu zavjesu i od mještana zahtijevali hranu.

 

Lokalna žena koja je pristala kuhati za Ruse, sada je pod istragom, kaže Dombrovski. ‘Izdajica – učinila je to zbog novca. Mislim da joj selo neće oprostiti i da više neće moći živjeti ovdje.’

 

Nizbrdo od Rakove, ruske su snage postavile bazu kraj benzinske pumpe na ulazu u Voznesensk. BTR-80 amfibijsko oklopno vozilo prešlo je preko raznesenog mosta rijeku Mertvovod te zapucalo na pripadnike ukrajinske Teritorijalne obrane sa svoje lijeve strane. Pet tenkova, uz podršku BTR-a, dovezlo se u polje pšenice ponad Voznesenska.

 

Grupa dobrovoljaca Teritorijalne obrane naoružana kalašnjikovima, skrivala se u zgradi na kraju polja. Nisu imali mnogo šanse protiv BTR-ovog velikokalibarskog topa, kazao je Mikola Rudenko, jedan od časnika gradske Teritorijalne obrane. Neki su ubijeni, a drugi su pobjegli. Ruske trupe u dva kamiona Ural spremale su se sastaviti i postaviti minobacače kalibra 120 mm na polje pšenice, no stigli su samo istovariti streljivo prije nego što je počelo ukrajinsko granatiranje.

 

 

Koordinate preko Vibera

 

Kad je 2. ožujka pala noć, Rudenko, inače vlasnik tvrtke za transport pijeska i šljunka, sakrio se u šumarak na rubu polja. Ruski tenkovi su otamo zapucali na Voznesensk i nakon toga se odmah odvezli nekoliko stotina metara dalje kako bi izbjegli uzvratnu vatru, rekao je.

 

Rudenko je bio na telefonu s ukrajinskom artiljerijskom jedinicom. Slao im je koordinate preko Vibera i usmjerio vatru na ruske položaje. A isto su činili i drugi dobrovoljci Teritorijalne obrane oko grada. ‘Svi su pomagali’ kazao je. ‘Svi su dijelili informacije.’

 

Ukrajinske su granate stvorile kratere u polju, a neka su ruska vozila direktno pogođena. Druge ukrajinske trupe i pripadnici Teritorijalne obrane približili su se ruskim položajima pješke i pogodili ruska vozila Javelin projektilima koje je donirao SAD. Jedan se ruski oklopnjak zapalio, kao i tri od pet tenkova u polju pšenice. Vojnici su se razbježali trčeći ili se brzo odvezli u onim BTR-ovima u kojima je još bilo goriva. Za sobom su ostavili šaržere municije.

 

Rudenko je nekoliko dana kasnije pokupio jednog ruskog vojnog obveznika, koji je, kaže, služio kao pomoćni topnik na višecijevnom bacaču raketa Grad kojim je iz šume napadnut Voznesensk. 18-godišnji vojni obveznik, podrijetlom iz istočne Ukrajine i stanovnik Krima od 2014. godine, zadobio je potres mozga nakon što je ukrajinska granata eksplodirala u njegovoj blizini. Sljedećeg jutra se probudio, ostavio oružje i otišao u jedno selo, rekao je Rudenko. Tamo ga je jedna žena odvela u svoju kuću i pozvala načelnika sela koji je obavijestio Teritorijalnu obranu. ‘Još uvijek je u šoku zbog onoga što mu se dogodilo’, kaže Rudenko.

 

Zapovjednik izviđačke jedinice Dombrovski, kaže kako su zarobili nekoliko vojnika u ranim 20-im godinama i njihovog 31-godišnjeg poručnika iz ruske obavještajne agencije. Poručnik je natjerao jednog vojnika da zamijene uniforme, ali je otkriven zbog razlike u dobi i zato što su ukrajinske snage pronašle dosjee ruskog osoblja u zapovjednom vozilu kolone.

 

‘Rusi su imali zapovijed da uđu i zauzmu grad te da čekaju daljnja naređenja’, kaže Dombrovski. ‘No nisu imali naredbe o tome što da rade u slučaju poraza. Uopće nisu planirali poraz.’

 

Ruske su trupe 2. ožujka zarobile jednog mještanina nakon što su kod njega našle dalekozor, kazali su lokalni stanovnici. ‘Stavili su ga u podrum i rekli mu da će ga ubiti ujutro jer je navodio artiljerijsku vatru’, rekao je Dombrovski dodajući kako čovjek uopće nije nikome pomagao. ‘No ujutro ga nisu došli ubiti jer su bili previše zauzeti bježanjem.’

 

 

Rusko povlačenje

 

Ruske su snage tijekom povlačenja 3. ožujka granatirale dijelove Rakove. Izravan pogodak probio je krov lokalne bolnice gdje majka Vadima Dombrovskog, Raisa, radi kao medicinska sestra. ‘Tek smo napravili novi krov’, kaže ona uzdišući i pokazujući prema ogromnoj rupi. ‘Ali nema veze. Glavno je da smo ih istjerali i preživjeli.’

 

Kad su se mještani 4. ožujka vratili u Rakove, pronašli su opljačkane domove. ‘Pokrivači, pribor za jelo, sve su odnijeli. Mast, mlijeko, sir, sve je nestalo’, kaže Horčuk. ‘Jedino nisu uzeli krumpir jer ga nisu imali kad skuhati.’

 

Ovaj tjedan kuće u selu još nose tragove ruske vojske. Vitrine i ormari su ostali otvoreni nakon pljačke, a ruski vojni obroci i napola pojedene teglice ukiseljenog povrća bile su razbacane po podu.

 

80. brigada ukrajinske vojske odvukla je ostatke posljednjeg preostalog BTR vozila s napisanim velikim slovom ‘Z’ što je identifikacijska oznaka koja je postala simbol invazije na Ukrajinu. Oko 15 ruskih tenkova je bilo u dobrom stanju ili ih se može popraviti, rekao je Dombrovski. ‘Spremni smo udariti na Ruse njihovim vlastitim oružjem’, kazao je. Druga vozila, odnosno njihove izgorene olupine, uklonjena su s ulica jer su plašila mještane i sadržavala neka ubojita sredstva, kazao je gradonačelnik.

 

Elektična energija koja je tijekom bitke bila u prekidu, vratila se u Voznesensk, baš kao i internet, plin i voda. Bankomati su ponovno napunjeni gotovinom, a supermarketi hranom.

 

Mir narušavaju tek povremene detonacije mina koje provode pirotehničari. Gradonačelnik Veličko u utorak je primao pozive mještana te jednom kazao kako će se pobrinuti za jednog možda bijesnog psa, a drugom rekao da mu režije neće biti smanjene unatoč ratu. Također, posvađao se s jednim ukrajinskim zapovjednikom jer je jedan vojnik točio gorivo s benzinske pumpe.

 

Spartak Hukasian, član gradskog vijeća Voznasenska, kazao je da se grad polako vraća u normalu te da više nije na prvoj crti bojišnice. ‘Tko se zadnji smije, najslađe se smije’ kazao je. ‘A mi se do sada nismo imali šanse smijati.’

 

(Jutarnji.hr)

Epska bitka za grad čijim bi padom cijeli jug Ukrajine ostao odsječen: ‘Ruse ćemo sad udariti njihovim oružjem!‘