Ovo je Aleksa. Imao je 14 godina, bio odličan đak sedmog razreda Osnovne škole “Sreten Mladenović Mika” u Nišu.
Svakog dana, maltene godinu dana, trpio je maltretiranje vršnjaka u školi. Svi su okretali glavu, nitko mu nije pomogao.
Danas je točno šest godina od njegovog samoubojstva, koje je pokrenulo priču i otvorilo Pandorinu kutiju o vršnjačkom nasilju u Srbiji i zbog koje se traži usvajanje Aleksinog zakona.
Na ovaj pretužan dan, Aleksina majka Dragana Janković postavila je na Fejsbuk status koji u tri rečenice opisuje njenu tugu.
– Nemojte me tražiti … neću biti tu …. Sanjam raj i susret gdje će mi dodirnuti ruku i obrisati suze. Nikad “maj” neće donositi radost !!! – napisala je Aleksina majka.
Poslije ovog statusa, ona je objavila još jedan – esej o Aleksi.
Njezin sin Aleksa je za nepunu godinu čak osam puta bio prebijen.
Imao je potres mozga, hematome, modrice po glavi i tijelu, ozljedu noge, primao je infuziju, lomili su mu naočale, nosio je longetu.
O svemu su bili obaviješteni ravnateljica škole, psiholog, razredni starješina, školski policajac, Policijska uprava Niša … Nitko ništa nije poduzeo.
Dan pred smrt majci Dragani je pričao šta su mu sve rekli i što su mu učinili tog dana u školi. Majka ga je molila da izdrži još mjesec dana, do kraja školske godine i obećala da će poslije ispisati i njega i sestru iz te škole. Sutradan se bacio s trećeg kata.
Školski kolektiv pokušavao je sve zataškati.
S tim u vezi izbrisani je i snimak Aleksinog prebijanja koji su zabilježile školske kamere, a neki od nastavnika su čak i poticali linč nad njihovim pokojnim sinom. U školi je bila popularna parola “nisi nam drug, ako ne biješ Jankovića”.
Kada je Aleksu pretukao jedan učenik osmog razreda, navodno zbog verbalnog sukoba s njegovom djevojkom, inače Aleksinom bivšom simpatijom i drugaricom iz razreda.
Od tada počinje redovito maltretiranje ovog dječaka.
Uslijed svega toga, Aleksa je počeo da mršavi. Imao je noćne more, mjesečario je, imao je nagon za povraćanjem, plašio se za život roditelja. Odlazio je kod neuropsihijatra. Liječnik mu je konstatirao posttraumatski ili vijetnamski sindrom. Do smrti je pio antidepresive, a po potrebi i lijekove za spavanje.
Dugo je trebalo da zbog ove tragedije netko bude kažnjen. Prekršajni sud kaznio je prošle godine školu s maksimalnih 500.000 dinara, a tadašnju ravnateljicu Suzanu Popović Ickovski sa 50.000. Obrazloženje je glasilo: “zbog propuštanja dužnog nadzora” i nepoduzimanja propisanih mjera u slučajevima nasilja nad učenicima.
Smatrajući da odgovorni za ovu nesreću nisu adekvatno kažnjeni, roditelji su podnijeli kaznene prijave protiv odgovornih u školi. Tu prijavu sud je odbio, jer je školi već suđeno po prekršajnoj. Međutim, Jankovići nisu odustali, pa je Viši sud u Nišu na kraju donio presudu da škola mora platiti odštetu od 1,5 milijun dinara, na temelju odštetnog zakona, a kazna sa sudskim troškovima doseže skoro dva milijuna.