Nakon što se nedavno vratila iz Indije Selma Muhedinović–Silajdžić već krajem iduće sedmice planira novo putovanje u Bangalore. Riječ je o mjestu u kojem je smješten „Bangalore Ashrama“, internacionalni centar „Art of Living“, čiji je osnivač duhovni vođa Šri šri Ravi Šankaras.
U intervjuu za „Dnevni avaz“ nekada poznata bh. pjevačica govori o načinu života koji joj pomaže da svijet posmatra drugim očima. Onim koje joj, tvrdi, otvaraju vidike slobode, mira i ljubavi. Ističe da veliku podršku ima od svog supruga, bivšeg bh. političara Harisa Silajdžića, koji joj se nedavno pridružio u Indiji i družio se sa Šri Šri Ravi Šankarom.
Nismo isti
Iako Vas duže vrijeme nema na sceni niti u medijima, za mnoge ste i dalje plavokosa žena s violinom. Šta se u Vašem životu promijenilo od kraja devedesetih do danas?
– Ništa se nije promijenilo oko mene, samo što ja to posmatram s nekog drugog nivoa. Sve je isto, samo se čovjek mijenja. Čini nam se da se vani nešto mijenja, ali sve se promjene dešavaju nama samima i to što bismo htjeli da mijenjamo nema potrebe, to samo znači da treba da promijenimo nešto u sebi. Sve ono što nam smeta na drugima, ustvari, osobine su naše, ono što volimo kod drugih volimo i kod sebe. To je tako. Upoređujemo se s onima s kojima imamo sličnosti.
Vi ste se, zapravo, posvetili jogi?
– Ne mogu reći da se bavim jogom, ona je tu najviše kao cilj. Nastojim slušati sebe i slijediti ono što je moja unutrašnja vizija. Tako sam živjela i s muzikom dok sam se bavila, s nekom intuicijom, i kada sam bila svjesna i kada nisam, nešto me je vodilo. Nastojim da sam tu i za sebe, ali i za druge koliko god mogu pomoći.
Na tom putu dokle ste stigli?
– Prakticiram svih osam nivoa aštanga joge. Sama riječ joga znači biti sjedinjen ne samo na svom mikrosvijetu, ona znači povezati se sa svima onima koji te okružuju. Naravno, to ne znači da sam drugačija od ostalih, sve je jedna cjelina.
Uskoro ponovo putujete u Indiju.
– Krajem iduće sedmice, ali ovaj put malo duže u internacionalni centar „Art of Living“ Šri Šri Ravi Šankara.
Tokom boravka u februaru bilo je govora da će Vam se pridružiti i suprug?
– Dolazio je i bilo je prekrasno. Za mene je to nešto veliko i lijepo. U ašramu smo dočekani toplo i prijateljski. Tamo se osjeti nastojanje da budemo što osjetljiviji prema drugima, da se propagiraju ljudske vrijednosti, nismo svi isti, ali imamo i dosta sličnosti.
ta se dešava s muzikom?
– Ne razmišljam o tome. Nekada kroz mene prođe neka melodija, neki tekst i ja to zabilježim, ali na sceni se ne vidim trenutno. Naravno da slušam muziku i sastavni dio ašrama je pjevanje i plesanje, to su prekrasna druženja. Ašram znači druženje u istini, tako da tu se zapjeva i zasvira. Što se tiče mog bavljenja muzikom ne planiram ništa, trenutno sam ovdje gdje jesam, sve ide svojim tokom. Nastojim koliko-toliko da budem provodnik lijepih stvari, da se čistim i dopustim da fine energije prolaze kroz mene.
Jedno drugo podržavamo
Kažete da imate punu podršku supruga.
– Da. Svako ima jogu kroz ono što on radi. Haris slijedi taj neki put sjedinjenja kroz ono što već radi. Čovjek može raditi asane kroz svoj posao. Jedno drugo podržavamo, to je sasvim normalno i lijepo.
Došlo je do prezasićenja
Pratite li rad bh. kolega?
– Ne pratim, ne gledam ni televiziju. Za mene postoji samo ono što je uživo. Došlo je do prezasićenja, previše mislimo o materijalnom dok i sama nauka dokazuje da je sve duhovno. Sve što radiš, ustvari, radiš sebi, samo ti se čini da si nekome nešto uradio.